13 šehida ili više? – činjenice koje niste znali o tragediji Aradskih mučenika
6. listopada je tužan dan u mađarskoj povijesti: prije stotinu sedamdeset i dvije godine, 1849. trinaest mađarskih vojnih časnika – dvanaest generala i jedan pukovnik – i premijer grof Lajos Batthyány brutalno su pogubljeni u Aradu, što je predstavljalo vrhunac habsburške odmazde koja je uslijedila nakon mađarske revolucije i borbe za neovisnost.
Kratak pregled
Mađarska revolucija 1848−1849 jedan je od najznačajnijih događaja u mađarskoj povijesti. Ovaj događaj jedan je od temelja nacionalnog identiteta jer se njime težilo ostvarivanju individualnih sloboda i uspostavljanju nacionalnog suvereniteta. U svibnju 1849. godine car Franjo Josip pozvao je Ruse u pomoć, a združena vojska ruskih i austrijskih snaga porazila je Mađare.
Mađarska revolucija završila je 13. kolovoza 1849. predajom kod Világosa, a uslijedila je habsburška odmazda. Franjo Josip I. imenovao je Haynaua, feldmaršala carske vojske, da uspostavi red u Mađarskoj. Smaknućem generala Haynau je želio dati primjer Mađarima i svijetu kako se postupa s pobunjenicima i kako se osigurava red.
Više o povijesnom pregledu događaja možete pročitati u našem prethodnom članku:
6. listopada – Spomendan 13 aradskih šehida
ili pogledajte ovaj video o Mađarskoj revoluciji:
U sljedećim odjeljcima prikupili smo neke manje poznate činjenice o Aradskim mučenicima.
Zašto 6. listopada?
Ovrhe nisu slučajno zakazane za 6. listopada. Ovaj dan obilježava prvu godišnjicu Bečki ustanak i smrt Theodora Bailleta von Latoura, carskog ministra rata (ubijen je kada je sjedište vlade u ministarstvu rata napadnuto).
17 mučenika
Mađarska je jedna od rijetkih nacija u Europi koja može nabrojati 15−20 slavnih vojnika iz nekog povijesnog razdoblja, čija se imena još uvijek pamte. Svi Mađari mogu nabrojati imena aradskih (i peštanskih) mučenika − Lajos Aulich, János Damjanich, Károly Knézich, György Lahner, Károly Leiningen-Westerburg, József Nagy-Sándor, Ernő Poeltenberg, Ignác Török, Károly Vécsey, Arisztid Dessewffy, Ernő Kiss, Vilmos Lázár, József Schweidel i Lajos Batthyány −, ali ukupan broj pogubljenih u Aradu bio je 17.
Pukovnik Norbert Ormai (Auffenberg) bio je prvi od Aradskih mučenika.
Godine 1840., dok je služio kao poručnik u carskoj vojsci, optužen je za suradnju s poljskim domoljubima iz Galicije. Bio je uhićen i proveo sedam godina u zatvoru. Ormai je bio zagovornik europske demokracije i liberalnih reformi; osuđen je na još četrnaest godina 1847., ali je pomilovan 1848. Ormai se pridružio mađarskom ustanku u roku od nekoliko mjeseci i dobio je zadatak da organizira streljačku pukovniju. Nakon što ga je Haynau uhitio, Ormai je 22. kolovoza u Aradu obješen kao izdajica.
Petnaesti mučenik bio je Lajos Kazinczy, najmlađi sin Ferenca Kazinczyja,
koji je strijeljan 25. listopada u bedemu kraj sjeveroistočnih vrata aradskog dvorca. Haynau je vjerojatno odvojio svoj slučaj od trinaestorice časnika pogubljenih 6. listopada jer se Kazinczy predao tek dvanaest dana nakon predaje u Világosu.
Ludwig Hauk, šesnaesti mučenik obješen je 19. veljače 1850. godine.
Hauk je sudjelovao u Bečkom ustanku, a nakon listopadskog poraza pobjegao je u Mađarsku, gdje je u siječnju 1849. postao bojnik. U kolovozu je uhićen u Biharu, a već je osuđen na 12 godina zatvora zbog sudjelovanje u Bečkom ustanku. Hauk je u siječnju 1849. osuđen na smrt.
Iako nije pogubljen, János Lenkey se smatra posljednjim mučenikom Arada.
Lenkey je bio u Galiciji kada je do njega stigla vijest o Peštanskoj revoluciji 1848., pa su on i njegova eskadrila pobjegli kući kako bi se prijavili za službu u Mađarskoj. Lenkey je također izveden pred vojni sud u Aradu, ali je tijekom zatočeništva poludio, pa ga je Haynau odlučio pustiti da umre u zatvoru.
Mađarska revolucija 1848. usred pandemije
Sve što trebate znati o sovjetskom spomeniku na Trgu slobode u Budimpešti — FOTOGRAFIJE
Nisu svi generali bili mađarske nacionalnosti
Kao što njihova imena pokazuju, mnogi od njih imali su njemačke – Aulich, Lahner ili Leiningen-Westerburg −, austrijske − Poeltenberg − ili slavenske korijene – Damjanich i Knézich. Lajos Aulich je, primjerice, rođen u Pozsonyju (danas Bratislava), bio je njemačkog podrijetla i nije govorio mađarski. Ernő Kiss i Vilmos Lázár bili su armenskog podrijetla.
Posljednje rečenice
Lajos Batthyány pogubljen je strijeljanjem u Pešti 6. listopada 1849., na isti dan kad i 13 aradskih mučenika. Prema suvremenim izvješćima, prije nego što je pogubljen, kleknuo je pred streljačkim vodom i uzviknuo sljedeće:
“Živjela moja domovina! Ajmo lovci!”
“Služio sam i služio, uvijek sam služio. Idem služiti i svojom smrću. Moj voljeni mađarski narode i dome, znam da razumijete ovu službu”, rekao je Lajos Aulich prije nego što je obješen. Posljednja rečenica Arisztrid Dessewffy bila je: “Jučer heroji, danas mučenici… Tako nalaže služba mog doma”.
Možete pronaći potpuni popis zadnjih rečenica 13 mučenika OVDJE.
Izvor: Dnevne vijesti Mađarska
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Pažnja: Veliki most na Dunavu u Budimpešti bit će zatvoren cijeli vikend, promet će biti preusmjeren
Pripremite svoj novčanik: Cijene vanjskih bazena porast će ovog ljeta u Mađarskoj
Orbán: Mađarska će cijene goriva vezati uz regionalni prosjek
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 3. svibnja 2024
Mađarski ministar financija: Mađarska među najotvorenijim gospodarstvima svijeta
Mađarski ministar vanjskih poslova Szijjártó: Mađarska odbacuje federalističke ideje
Kako 1
Njihova žrtva nas čini ponosnima i tužnima u isto vrijeme. Hvala vam i Bog vas sve blagoslovio.