164. obljetnica – 13 aradskih mučenika 6
13 Aradskih mučenika (na mađarskom: Aradi vértanúk) bili su trinaest mađarskih pobunjeničkih honvéd (vojnih) generala koji su pogubljeni 6. listopada 1849. u gradu Aradu, Kraljevina Mađarska (trenutačno u Rumunjskoj), nakon Mađarske revolucije ( 1848. – 1849.) okončale su trupe Austrijskog Carstva i carske Rusije, koje su ponovno uspostavile habsburšku vlast nad tim područjem. Smaknuće je naredio austrijski general Julius Jacob von Haynau.
Povijest
U povijesnom govoru 3. ožujka 1848., nedugo nakon što su stigle vijesti o revoluciji u Parizu, Lajos Kossuth je zahtijevao parlamentarnu vladu za Mađarsku i ustavnu vladu za ostatak Austrije. Revolucija je započela 15. ožujka 1848., a nakon vojnih neuspjeha zimi i uspješne kampanje u proljeće, Kossuth je proglasio neovisnost 19. travnja 1849. Do svibnja 1849. Mađari su kontrolirali cijelu zemlju osim Budima koji su osvojili nakon trotjedne krvave opsade. Nade u konačni uspjeh, međutim, bile su osujećene intervencijom Rusije.
Nakon što su svi pozivi drugim europskim državama propali, Kossuth je abdicirao 11. kolovoza 1849. u korist Artúra Görgeya, za kojeg je mislio da je jedini general sposoban spasiti naciju. 13. kolovoza 1849. Görgey je potpisao predaju u Világosu (danas Şiria, Rumunjska) Rusima, koji su predali vojsku Austrijancima. Na inzistiranje Rusa Görgey je pošteđen. Austrijanci su izvršili represalije nad ostalim časnicima mađarske vojske.
Trinaest mađarskih generala pogubljeno je vješanjem u Aradu 6. listopada 1849. Istog je dana grof Lajos Batthyány (1806. – 1849.), prvi mađarski premijer, pogubljen u Pešti u austrijskom vojnom garnizonu.
Kossuth je pobjegao u Osmansko Carstvo; tvrdio je da je samo Görgey odgovoran za neuspjeh pobune, nazivajući ga “mađarskim Judom”. Drugi su, gledajući nemoguću situaciju u kojoj se Görgey suočio, bili suosjećajniji. Rekli su da mu, s obzirom na okolnosti, nije preostala ništa osim predaje.
Na jednom od javnih trgova nalazi se šehidski spomenik, podignut u spomen na generale. Sastoji se od kolosalne figure Mađarske s četiri alegorijske skupine i medaljona pogubljenih generala.
Mađari su počeli smatrati trinaest pobunjeničkih generala mučenicima za obranu slobode i neovisnosti svog naroda. Nisu svi generali bili etnički Mađari, ali su se borili za stvar neovisne i — za svoje godine — liberalne Mađarske. Arad se 6. listopada obilježava kao dan žalosti za mađarski narod.
Generali
Arisztid Dessewffy (1802. – 1849.)
Ernő Kiss (1799. – 1849.)
Ernő Poeltenberg (1814. – 1849.)
György Lahner (1795. – 1849.)
Ignác Török (1795. – 1849.)
János Damjanich (1804. – 1849.)
József Nagy-Sándor (1804. – 1849.)
József Schweidel (1796. – 1849.)
Károly Knezich (1808. – 1849.)
Károly Leiningen-Westerburg (1819. – 1849.)
Károly Vécsey (1807. – 1849.)
Lajos Aulich (1793. – 1849.)
Vilmos Lázár (1815. – 1849.)
Ako poštujete 13 aradskih mučenika
Ne zveckajte kriglama piva!
Legenda kaže da su dok su revolucionarne vođe pogubljivani, austrijski generali ispijali pivo i bahato zveckali kriglama slaveći mađarski poraz. Mađari su se tako zavjetovali da nikada neće zveckati čašama dok piju pivo 150 godina nakon toga. Ne postoji objašnjenje za navedeni vremenski okvir od 150 godina. Iako teoretski prekinuta 6. listopada 1999., u praksi ova tradicija traje i danas. U cijeloj Mađarskoj zveckanje pivskim kriglama ili bocama smatralo se lošim običajima.
Izvor: wikipedia
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Potpuno novi Budapest Airport Hotel je na putu – zapanjujući VIZUALI
11 popisa za EP koji će se natjecati u Mađarskoj 9. lipnja
Mise na današnjem skupu Pétera Magyara u “prijestolnici Fidesza” – FOTOGRAFIJE
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 5. svibnja 2024
FOTOGRAFIJE: Marš živih u Budimpešti
5+1 zabavnih činjenica o Mađarskoj – neke bi mogle biti iznenađenje