18. lipnja – rođendan Miklósa Horthyja
Miklós Horthy de Nagybánya (18. lipnja 1868., Kenderes – 9. veljače 1957., Estoril, Portugal) bio je mornarički časnik Austro-Ugarske mornarice, ađutant Franje Josipa između 1909. i 1914. i posljednji general-pukovnik flote kao kontraadmiral. Kralj ga je nakon svjetskog rata unaprijedio u viceadmirala. Učvrstio je državnu vlast nakon pada proleterske diktature nakon Prvog svjetskog rata. Bio je regent Kraljevine Mađarske između 1920. i 1944. Umro je u emigraciji u Portugalu, a ponovno je pokopan 1993. u Kenderesu.
Piše Turul.info da je Miklós Horthy rođen kao peto dijete (od devetero) u obitelji srednjeg zemljoposjednika. Otac mu je živio aktivnim javnim životom; bio je kalvinistički dijecezanski gvardijan i član gornjeg doma. Majka je vodila kućanstvo i sudjelovala u gospodarenju gospodarstvom. Roditelji su puno pažnje poklanjali odgoju i obrazovanju svoje djece.
Miklós je izabrao vojnu karijeru slijedeći svoju braću i želju svog oca. Godine 1882. prijavio se na Carsku i kraljevsku pomorsku akademiju u Rijeci. Kao izvrstan sportaš stekao je veliki ugled. Njegovi izuzetni sportski uspjesi (u jedrenju, trčanju, mačevanju, biciklizmu, tenisu i jahanju), talent za ples, privlačno ponašanje i poznavanje stranih jezika učinili su ga toplo prihvaćenim čovjekom u društvu.
Car i kralj Franjo Josip 1909. promaknuo je Miklósa Horthyja za dozapovjednika u svog pobočnika. On je uz cara mnogo naučio, što mu je kasnije koristilo kao regent. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata prijavio se za ratnu službu u koju je i raspoređen.
Nakon Prvog svjetskog rata vratio se na svoju zemlju u Kenderes i proživio kaotične uvjete tamošnje zemlje. Poslušao je poziv nacije i stigao u Szeged 6th lipnja 1919. i organizirao Narodnu vojsku s kojom je umarširao u Budimpeštu 16.th studenoga 1919. Glavni grad ga je dočekao s krajnjim oduševljenjem.
Nacionalna skupština izabrala je viceadmirala Miklósa Horthyja za regenta Kraljevine Mađarske 1.st ožujka 1920. Preuzeo je vodstvo i moralni, ekonomski, politički, vojni oporavak zemlje koja je izgubila rat i proživjela crveni teror, bijeli teror i češko-rumunjsku intervenciju. U vrijeme Trianonskog mira Mađarska je bila na rubu gospodarskog pada. Mukotrpnim radom uspio je vratiti ugled Ugarske i uspješno učvrstiti zemlju. Vratio je nacionalno samopoštovanje Mađara i nikada nije odustao od ponovnog ujedinjenja mađarskog naroda.
Pod njegovim vodstvom Mađarska se u relativno kratkom vremenu (nakon 6-8 godina) počela približavati stupnju razvijenosti zapadnih država. Procvjetali su poljoprivreda, industrija i trgovina. Mađarski pengő postao je jedna od najjačih valuta u Europi i zadržao je stabilnost do kraja Drugog svjetskog rata.
Prema turul.info, u zemlji su počele raditi svjetski poznate tvornice (Ganz, Láng, Tungsram, Richter itd.) i otvorena je prva podzemna željeznička linija na kontinentu, prvi svjetski telefonski centar za spikere, jedina europska tvornica za proizvodnju opijuma. Štoviše, organizirano je uzorno obrazovanje, medicinska skrb i javna sigurnost.
Zatim je došao Drugi svjetski rat, koji Mađarska nije mogla izbjeći. Horthy i mađarska vlada bili su na stajalištu čekanja, ali, na kraju krajeva, naša je zemlja bila tek mala figura na političko-vojnom šahovskom stolu velikih sila.
Koliko god se trudio, činilo se da mu je nemoguće imati riječ o onome što se događalo u Mađarskoj nakon njemačke okupacije. Njegov pokušaj opoziva nije uspio i Gestapo je oteo Horthyjeva sina 15th listopada 1944. i odveli u koncentracijski logor. Regent nije imao drugog izbora nego odreći se 16th listopada.
Miklós Horthy je volio svoju zemlju i, čak iu emigraciji u Portugalu, pokušavao je učiniti sve što je mogao za svoju zemlju. Vijest o revoluciji 1956. prvo ga je uzdigla, ali se fizički i duhovno srušio nakon gašenja rata za neovisnost. Zapao je u potpunu apatiju, a iako su liječnici tvrdili da nema otkazivanje organa, ubrzo je preminuo.
Sam je odabrao lisabonsko groblje i rekao: “Želim ležati ovdje dok me ne vrate kući u slobodnu Mađarsku”. Želja mu se ispunila 4th rujna, 1993.
„More je duboko i beskrajno… Ali još je dublja moja ljubav prema domovini, a još je beskrajnija moja čežnja koja me vuče kući u mađarsku zemlju i u krug mađarskog naroda.“
Fotografije: www.nrw.vtvszeged.hu, www.erdely.ma
Urednik: bm
Izvor: http://turul.info/
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 1. svibnja 2024
Kandidat Fidesza za gradonačelnika Budimpešte obećava čistu, organiziranu Budimpeštu
Nova noćna linija iz ovog mađarskog grada za Varšavu!
Von der Leyen: Mađari su ojačali Europu, mađarski povjerenik: Ovo nije EU kakvu smo sanjali
Vlakove i autobuse u Mađarskoj sada je lakše pratiti u stvarnom vremenu!
Mađarska slavi 20. obljetnicu članstva u Europskoj uniji
2 Komentari
zašto nosi malteški križ?
Vitez Svetog Ivana vjerujem, što je Malteški križ.