6 najboljih mađarskih nogometaša svih vremena
Sponzorirani sadržaj
Nogomet je jedan od najpopularnijih sportova u Mađarskoj. Mnogi Mađari idu na lokalne nogometne utakmice i čak se klade na pobjedničku momčad 22Bet. Štoviše, neki se ugledaju na popularne nogometaše i sami postanu profesionalci. Ovo je 6 najboljih mađarskih nogometaša svih vremena. Znamo Puskása, ali Mađari imaju i druge sjajne igrače:
Zoltán Czibor
Jedan od najpoznatijih mađarskih napadača, koji je igrao za reprezentaciju do sredine pedesetih godina prošlog stoljeća. Nogometaš je odigrao 43 utakmice u kojima je postigao 17 golova. Igrao je u "zlatnoj momčadi" reprezentacije Mađarske, koja je bez poraza nanizala 32 utakmice, pobijedivši reprezentacije Brazila i Njemačke.
Godine 1952. osvojio je Olimpijske igre, postigavši pogodak u finalnoj utakmici protiv Jugoslavije. Godinu dana kasnije, kao dio reprezentacije svoje zemlje, sportaš je osvojio Srednjoeuropski kup, a sljedeće godine stigao je do finala Svjetskog kupa i čak postigao gol u odlučujućoj utakmici protiv Zapadne Njemačke, ali Mađarska je tada još uvijek priznala. Nakon neuspjelog mađarskog ustanka 1956. bio je u inozemstvu, igrajući za razne europske momčadi, uključujući Barcelonu i Romu. Sportaš se vratio u zemlju tek devedesetih, gdje je radio kao predsjednik Komaroma, kluba u kojem je svojedobno napravio svoje prve nogometne korake.
Károly Zsák
Vratar, fanatično odan nogometu, koji je preminuo praktički na terenu u 49. Tijekom utakmice sudac je dosudio slobodan udarac na gol koji je Zsák branio. Ipak, vratar je smatrao da je ta odluka nepravedna i postao toliko nervozan da mu je pukla posuda u srcu. Vratara više nije bilo moguće spasiti.
Zanimljivo, Károly Zsák nikada nije igrao za profesionalne momčadi, ostao je amater u sportu, ali to ga nije spriječilo da stoji na golu 13 godina u reprezentaciji. Prvi put na golu reprezentacije stao je sa sedamnaest godina. Dogodilo se to 1912., a iduće godine proglašen je najboljim igračem godine u zemlji. A reprezentaciju je napustio ne odlukom trenera ili svojom voljom, nego na inzistiranje liječnika. Ipak, to ga nije spasilo od tragične smrti.
Florián Albert
On je jedini mađarski nogometaš koji je osvojio nagradu Ballon d'Or. Igrao je u napadu za mađarski klub Ferencváros i tom je klubu ostao vjeran tijekom cijele nogometne karijere, a šezdesetih je postao vođa momčadi.
S 11 je krenuo u školu Ferencvaroša. Sanjao je da postane napadač, ali isprva su ga postavili na mjesto centralnog braniča. Potom je prebačen u vezni red, a tek nekoliko godina kasnije uspio je uvjeriti trenere da mu je mjesto samo na rubu napada.
Za Ferencvaros je odigrao 351 utakmicu, postigao 256 golova u protivnicima, 33 gola postigao je u europskim kupovima.
Nándor Hidegkuti
Strani branitelji nazivali su ga "pogrešnim napadačem", jer ga je bilo nevjerojatno teško čuvati. Igrač se stalno kretao po terenu i često išao čak i do vlastitog gola. No tada je doslovno eksplodirao i nekontrolirano napadao.
Bio je član legendarnog mađarskog “zlatnog tima”. Osvojio je srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu 1954. i na Olimpijskim igrama 1952. Autor je hat-tricka u utakmici protiv Engleske na njenom terenu koju su Mađari senzacionalno dobili rezultatom 6-3. Zanimljivo, u teškim poratnim godinama igrao je u tvorničkim momčadima samo za hranu. A nakon što je završio igračku karijeru, postao je uspješan trener, s Fiorentinom je osvojio Kup pobjednika kupova.
György Sárosi
Napadač koji je slikovito opovrgao shvaćanje nogometaša kao ljudi čiji su horizonti ograničeni na teren – Sárosi je bio i doktor filologije. A kao trener je s Juventusom osvojio talijansko prvenstvo. Općenito, što god radio, sve je izlazilo s podebljanim uskličnikom.
Gotovo cijelu nogometnu karijeru proveo je u Ferencvarosu. Sportaš je s klubom osvojio pet državnih prvenstava i osvojio Mađarski kup. Nakon uspostave komunističke vlasti u zemlji odlazi u Italiju, gdje počinje trenirati. Bio je čak i trener iranske reprezentacije ali bez puno uspjeha. Umro je u Genovi, više se nije vratio u domovinu.
Gyula Grosics
Prema FIFA-i bio je među najboljim vratarima dvadesetog stoljeća. Prvak Olimpijskih igara 1952. kao dio "zlatnog tima", osvajač srebrne medalje Svjetskog kupa 1954. Zanimljivo, nakon ove svjetske nogometne tribine Grosics je optužen za špijunažu pa čak i zatvoren, gdje je proveo nekoliko mjeseci, a potom je prisilno poslan u provincijski mađarski klub Tatabanya.
Sudjelovao je na još dva svjetska prvenstva, ali tamo mađarska reprezentacija više nije briljirala. Pod stare dane živio je praktički u siromaštvu sve dok za to nije saznala uprava Ferencvaroša. 82-godišnji Grosics doživotno je primljen u momčad i dodijeljen mu je broj 1. Od tada više nitko ne igra za klub pod tim brojem – zauvijek je fiksiran za legendarnog vratara.
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Mise na današnjem skupu Pétera Magyara u “prijestolnici Fidesza” – FOTOGRAFIJE
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 5. svibnja 2024
FOTOGRAFIJE: Marš živih u Budimpešti
5+1 zabavnih činjenica o Mađarskoj – neke bi mogle biti iznenađenje
Mađarski 'premijer u sjeni': Potrebna jaka Europa
Sveučilište Széchenyi István predstavlja svoj razvoj stranim diplomatskim čelnicima u Mađarskoj
Kako 1
puskas?