Obilježena 75. godišnjica oslobođenja židovskog geta u Budimpešti
Mržnju ne treba obilježavati s više mržnje nego s dostojanstvom, rekao je u petak Slomo Köves, glavni rabin Ujedinjene mađarske židovske kongregacije (EMIH), na komemoraciji 75. obljetnice oslobađanja židovskog geta u Budimpešti.
“Nije pitanje tko su bili naši roditelji, nego što radimo s njihovim sjećanjem”, rekao je Köves. “Na nama je komemoracijama dati sadržaj, osobito kada preživjeli – oni koji se osobno sjećaju holokausta – više nisu među nama”, dodao je.
Yakov Hadas-Handelsman, izraelski veleposlanik u Budimpešti, rekao je da dok je šetao ulicama Budimpešte postoje spomenici koji nas “tjeraju da zastanemo i razmislimo o užasima prošlosti”. Sjećanje je posebno važno danas, dodao je, "kada je antisemitizam ponovno u porastu diljem Europe i kada se ljudi otvoreno napadaju zbog njihovog vjerskog ili etničkog podrijetla".
Pročitajte iGodišnjica oslobođenja budimpeštanskog geta obilježena u sinagogi u ulici Dohány
Éva Fahidi, spisateljica i osoba koja je preživjela holokaust, rekla je da pripada generaciji koja "uvijek kad se sjeti, onda i tuguje". Dok je oslobođenje geta prije 75 godina bilo zadovoljstvo, rekla je, ne može se obilježiti bez sjećanja na patnje ljudi koji su se smrzavali ili gladovali unutar njegovih zidina.
Rekla je da je imala 18 godina kada je doživjela da joj se, kad se svijet pretvori u mržnju, može učiniti sve na svijetu. Mržnja je najgora vrsta emocije, rekao je Fahidi. Ali oni koji su na udaru toga sigurno žele biti netko tko ne mrzi.”
Na događaju je Baruch Oberlander, šef budimpeštanskog ortodoksnog rabinata, govorio kadiš, a okupljeni ljudi su zapalili svijeće sjećanja.
Zoltán Pokorni, gradonačelnik okruga 12, govoreći o vlastitom djedu koji je bio suradnik nacista, rekao je: “Nije pitanje tko su bili naši djedovi i bake, već može li čin sjećanja na njih poslužiti kao lekcija u našim sadašnjim životima.”
Péter Niedermüller, gradonačelnik 7. okruga Budimpešte, rekao je da je sjećanje moralni i politički čin jer uključuje “suočavanje s vlastitom odgovornošću”. Ono što se dogodilo u getu i diljem Budimpešte u zimi 1944.-1945. “je sramota zemlje... niti se može zaboraviti niti oprostiti; teret s kojim svi moramo živjeti.”
Dekret kojim su obilježene granice budimpeštanskog “velikog” geta objavljen je 29. studenoga 1944., a područje koje sadrži Ulicu Dohany, Ulicu Nagyatadi Szabo (danas Kertesz), Ulicu Kiraly, Ulicu Csanyi, Ulicu Rumbach Sebestyen, Ulicu Madach Imre, Madach Imre Trg i Karoly Boulevard zapečaćeni su 10. prosinca.
U početku je 40,000 ljudi koji su bili prisiljeni nositi žutu zvijezdu preseljeno u 4,513 stanova u getu, ali su brojke brzo rasle, dosegnuvši 70-80,000 do početka sljedeće godine.
Unatoč naporima Crvenog križa, većina je dobivala samo 700-800 kalorija dnevno, a krajem prosinca situacija se dodatno pogoršala tijekom sovjetske opsade. Ljudi su umirali u velikom broju, dnevno je odvoženo 80-120 mrtvih. Kada je geto oslobođen 18. siječnja 1945., samo na trgu Klauzal pronađeno je više od 3,000 mrtvih tijela.
Izvor: MTI
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
FOTOGRAFIJE: Otvara se novo mjesto za slobodno vrijeme u srcu Budimpešte
Razgovori Orbán-Zelensky: Mađarska podržava svaku mirovnu inicijativu
Gastarbajteri dolaze u Mađarsku iako bi u zapadnoj Europi mogli zaraditi više
FOTOGRAFIJE: 6 malih simbola Budimpešte
Mađarska vlada će potrošiti ogromne iznose na stambeno zbrinjavanje radnika
Kineski tisak izvještava o posjetu predsjednika Xi Jinpinga Mađarskoj