Anita Görbicz se oprašta od rukometne reprezentacije Mađarske – Intervju
Nakon 233 utakmice i 1111 golova Anita Görbicz oprašta se od reprezentacije Mađarske. Sportaš Audi ETO-a iz Győra trenutno je kapetan reprezentacije.
Njezin najznačajniji uspjeh s momčadi Győra su četiri finalne pobjede u EHF Ligi prvaka. Kao članica reprezentacije osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu 2003. Bila je najbolja svjetska rukometašica 2005. Osim toga, više puta je bila Mađarska rukometašica godine i najbolji strijelac Mađarske ligu prvaka. Osim toga, bila je članica All-Star momčadi Svjetskog kupa. Anita je trenutno rekorderka po broju postignutih golova jedne sportašice u rukometnoj reprezentaciji.
Kraljica ovog sporta dala je Časopis GLOBS ekskluzivnom intervjuu, u kojem je progovorila zašto se odlučila povući i koji su joj dalji planovi.
Zašto ste se oprostili od reprezentacije?
Reprezentacija je uvijek bila svetinja i neupitna stvar tijekom moje karijere. Momčad je donijela puno sportskog iskustva, mnogo prijatelja, strastvenih utakmica i, naravno, uspjeha i neuspjeha. Bila mi je velika čast i velika odgovornost voditi reprezentaciju na terenu i u životu. Osjetio sam da je došlo vrijeme kada moram podvući crtu. Iako bih mogao i dalje bodriti momčad, bilo je vrijeme da dođe mlađa generacija. To je potpuno prirodan proces, ali se na njega može i utjecati.
Svojom odlukom želio sam utjecati na ovaj proces i motivirati mlade generacije da dođu i preuzmu ulogu koju ja igram već dugo…
Kada ste odlučili otići u mirovinu?
Imao sam ideju da se na neko vrijeme povučem iz reprezentacije. Kao majka, imam obveze i izvan terena, a to je pokrenulo važna pitanja u mojoj glavi. Srećom, uvijek sam mogao računati na svoju obitelj po tom pitanju, ali odluka je bila moja. Dobro je nešto završiti mirne savjesti. Osjetila sam da sam odlučila baš na vrijeme, jer s konzumacijom obroka treba završiti dok je još ukusno.
Kako su tvoji treneri, suigrači i – naravno – obitelj prihvatili tvoju odluku?
Svi koji su bili pogođeni prihvatili su moju odluku i razumjeli moje argumente. Moja obitelj je sretna, jer mogu provoditi puno više vremena s njima, a posebno s Boldizsárom.
Nakon vašeg odlaska u mirovinu, službeno je povučen vaš legendarni dres s brojem 13. Bit će tvoj zauvijek. Kakav je osjećaj?
Ne znam što da kažem. Moram priznati da sam plakala. Nikad ne bih pomislio kad sam počeo igrati rukomet da ću dogurati ovako daleko. Velika je to čast, gesta kojoj ne mogu dovoljno zahvaliti. Ovo može biti primjer kako san postaje stvarnost za mlade. Ako sam ja uspio, mogu uspjeti i drugi.
Imali ste samo 19 godina kada ste postali reprezentativac. Postali ste poznati za javnosti u vrlo mladoj dobi. Kako ste se nosili s iznenadnom slavom i uspjehom?
To je točno. Bio sam jako mlad i to je značilo veliku odgovornost. Uvijek sam se trudio dati sve od sebe kako u profesionalnom tako iu svakodnevnom životu. Tijekom godina sam se dosta promijenio, ali uvijek sam se trudio svladavati izazove pošteno i strastveno.
S Győrom ste 2017. potpisali dvogodišnji ugovor. Stoga ćete sigurno ostati aktivni do 2019. godine. Što planirate nakon isteka ugovora?
Želim ostati dokle god mi traje ugovor i još uvijek imam dovoljno snage i motiva boriti se za velike stvari sa svojom momčadi.
ETO za mene nije samo klub, već jedan od mojih domova.
Po mom mišljenju, naći ćemo zadatke za mene za koje rado dajem svoje ime, nakon što igra završi. Ipak, to je budućnost…
Zašto ste se odlučili baš za rukomet?
Odgovor je jednostavan: bio sam talentiran za to i želio sam to raditi. To me uvijek veselilo.
U trudnoći niste mogli odustati od rukometa. Redovito ste posjećivali treninge, a i davali upute za treninge predstavnicima nove generacije. Koliko vam je trebalo da se vratite na pravi put nakon što se Boldizsár rodio?
Rukomet vitalni je dio mog života i nisam ga mogao ostaviti iza sebe. Dolazak Boldizsára bio je blagoslov koji je bio najvažnija stvar u mom životu. Ipak, rukomet je rukomet. Ima i važno mjesto. To je bit. Planirao sam se vratiti tri mjeseca nakon rođenja Boldizsára, tako je i bilo.
Koliko je bilo teško vratiti se na pravi put?
Povratak nikad nije lak. Nakon duge pauze moglo bi se pomisliti da sve ide po starom. Prije pauze, osvojili smo Ligu prvaka dva puta zaredom. Naravno, htio sam nastaviti tamo gdje sam stao.
U stvarnom životu to nije tako jednostavno. Istina je čak i ako te svi žele nazad što daje puno snage za ponovno pokretanje.
Nije bilo lako. Morao sam puno raditi da bih se ponovno izborio za najviši nivo. Ipak, uspio sam zahvaljujući svima koji su me podržavali. Uvijek sam mogao računati na svoju obitelj, momčad, suigrače, rukometni savez, navijače i medije. Zahvalan sam na tome.
Kako vam je Boldizsár promijenio život?
Dolazak Boldizsára promijenio je moj život iz temelja.
On je najvažniji dio mog života. Zaista sam blagoslovljena s njim.
Jeste li nakon završetka profesionalne sportske karijere razmišljali o trenerskom poslu? Ili želite isprobati nešto sasvim drugačije?
Nakon završetka karijere želio bih se odmoriti i napuniti se fizički i psihički. Želio bih se educirati i pogurati mađarski rukomet dalje. Želio bih tražiti nove talente, brinuti se o njima kako bih ostvario svoje snove. Uvijek sam imao veliku podršku. Smatram da je ovo najmanje što dugujem rukometu.
Ako želite čitati još zanimljivih članaka o časopisu GLOBS, kliknite OVDJE
ili možete kupujte online The GLOBS Magazine na DigitalStand
Foto: MTI
Izvor: Petra SÁROSSY, novinarka/časopis GLOBS
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Pažnja: Promjena turske niskotarifne zrakoplovne kompanije koja leti iz Budimpešte za Istanbul
Orbán: Glasati za ljevicu znači podržavati rat
Orbánovi saveznici oligarsi dali su 38 milijardi eura u državne koncesije za autoceste
Osnovan treći mađarski odjel UNESCO-a
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 2. svibnja 2024
Nečuveno: Tinejdžer uhićen zbog planiranja napada na džamiju u Mađarskoj – VIDEO