BBC obilježava sjećanje na Jánosa Aranyja, poznatog mađarskog pjesnika
Čak je i BBC obilježio 100. obljetnicu rođenja Jánosa Aranyja, poznatog mađarskog pjesnika. Autorica Bardovi iz Walesa posthumno je dobio počasni status u Montgomeryju, Foter.ro hrturizam.hr
Foter.ro napominje da je pjesma bila protiv despotskog političkog sustava koji je uslijedio nakon revolucije 1848. u Mađarskoj. Pjesnik nije bio voljan hvaliti Franju Josipa I., jer su bardovi iz Walesa također odbili hvaliti Edwarda I. koji je osvojio Wales 1277. godine.
U vezi s pričom o pjesmi, gradonačelnik Montgomeryja Eric Fairbrother rekao je da, dok Mađari uče o pjesmi i njenoj poruci u osnovnim školama, ljudi u Montgomeryju jedva da su čuli za nju. Smatra, dodaje Fote.ro, da pjesma Jánosa Aranyja povezuje dva naroda. Stoga je grad odlučio mađarskom pjesniku posthumno dodijeliti počasni status Freemana od Montgomeryja.
Prema Foter.ro, velški skladatelj Karl Jenkins skladao je simfoniju temeljenu na Bardovi iz Walesa, što također nije poznato većini mještana Montgomeryja.
[box] Ovdje poslušajte simfoniju The Bards of Wales Karla Jenkinsa. [/ kutija]
Pročitajte pjesmu ispod (visegradliterature.net):
Bardovi iz Walesa
Edward the King, engleski kralj,
Vozio se na pjegavo sivom punjaču
'Želim znati vrijednost', rekao je,
'mojih velških zemalja preko granice.
Je li trava bogata ovcama i volovima,
Jesu li tlo i rijeke dobri?
I jesu li moje pokrajine dobro zalivene
Krvlju pobunjenih domoljuba?
A što je s ljudima, jadni ljudi
Čine li se zadovoljan narod?
Jesu li tako poslušni, otkako sam ih pokorio,
Kao njihovi volovi u svom jarmu?'
'Vaše Veličanstvo Wales je najljepši dragulj
Imaš svu svoju krunu,
Rijeka i polje i dolina i brdo
Najbolji su na koje možete naići.
A što se tiče ljudi, bijednih ljudi,
Žive tako sretno, gospodine,
Kao toliki grobovi stoje njihovi zaseoci
I nitko se tamo ni ne pomakne.'
Edward the King, engleski kralj,
Vozio se na pjegavo sivom punjaču,
Oko njega tišina kako hoće
U svojim velškim zemljama preko granice.
Ime dvorca Montgomery,
Gdje je ostao te noći,
Gospodar dvorca, Montgomery,
Njegov monarh je zabavljao.
Bilo je tu ribe i mesa i bilo čega drugog
Na vid i okus činilo se dobro,
Bujna gomila, stotina jaka,
Izdržati veliki teret.
Svakakvih je bilo, taj je otok mogao podnijeti
Od mesa i pića, s ovim
bilo je vino koje je pjenušavo blistalo,
Nošen s dalekih mora.
'Gospodi! vi gospodari! neće nitko ovdje
Njegova čaša vina sa mnom zvecka?
Vi lordovi! vi gospodari! vi grube velške psovke,
Hoće li nitko Kraljevo zdravlje piti?
Ima ribe i mesa i čega god još
Na pogled i okus izgleda najbolje,
– To vidim, ali vraga znam
Stanuje u grudima svakog plemića.
Vi lordovi! vi gospodari! vi podle velške psovke,
Dođi pozdraviti svog Edwarda;
Gdje je čovjek da opjeva moja djela
Velšanin i bard?'
Svake noći gledao je u drugu
Od gostiju okupljenih ondje;
Na njihovim obrazima bijesan bijes
Blijedio od jezivog straha.
I ugušen dah s usana poput smrti
Bilo je sve što se moglo čuti;
Kad, kao bijeli golub bez obrane
Ustao je drevni bard.
'Ovdje ima tko reći tvoja djela,'
Pjevao je drevni vidioc;
'Sudar bitke, promukli samrtni hropac,
Trzalačke žice učinile su da čuju.
Sukob bitke, promukli samrtni hropac,
Na krvi zalazak sunca;
Smrad koji je zahvatio noć – zvijeri koje vrebaju.
Ti si sve ovo učinio, kralju!
Deset tisuća pobijenih naših ljudi,
Ostali se skupljaju
Leševi nagomilani kao žetvene zalihe –
Ti si sve ovo učinio, kralju!'
'Na lomaču! ova pjesma je preoštra'.
Naredio kralj Edward.
'Hajde da čujemo nježniju melodiju'
Naprijed je zakoračio mladi velški bard.
'Lahki povjetarac uzdiše na večernjem nebu,
O'er Milford Haven raznesena;
Uplakane suze sluškinja i molitve udovica
Unutar tih povjetaraca stenje.'
'Ne rađajte rasu robova vi sluškinje!
Majke takve više ne daju!'
Kralj je progovorio i dječak ga je sustigao
Starac je poslao prije.
Ali iako nepitano, ali nepromišljeno
Napredan, nepomičan, trećina
Žestoka pjesma njegove lire, poput velškog barda snažnog,
I njegova se riječ mora čuti.
'Na bojnom polju padoše naši najhrabriji,
Slušaj o Edwarde –
Da pjevam hvalu imenu tvome
Ne postoji niti jedan velški bard!'
'Jedno sjećanje jeca u mojoj liri,
Slušaj o Edwarde –
Prokletstvo na tvom čelu svaku pjesmu koju čuješ
Od Velšanina i barda!'
'Dosta toga! Ja naređujem'
Odgovori bijesni kralj,
»Poslati na lomaču sve bardove Walesa
Tko ovako protiv mene pjeva!'
Njegove sluge dok njihov zadatak nije obavljen
Njihova potraga nikada nije prestala;
Ovako mračno u Montgomeryju,
Završila je ta poznata gozba.
Edward the King, engleski kralj,
Potaknuo je svoj šareni sivi punjač.
Na nebu uokolo stoje gorući kolci
U velškim zemljama preko granice.
Pet stotina je otišlo u plameni grob,
I pjevanje svakog barda.
Niti jedan od njih nije zaplakao
'Živio kralj Edward!'
Kakav je ovo žamor na londonskim ulicama?
Koja ovo noćna pjesma može biti?
'Dat ću objesiti gradonačelnika Londona
Ako me muči neka buka'.
Unutra, krila muhe ne smiju se pomaknuti,
Vani sve šuti.
'Čovjek koji govori izgubit će glavu
Monarh ne može spavati.'
'Ne! Donesi mi glazbu svirale i bubnja,
I drska rika trube,
Za psovke koje sam čuo na gozbi Velšanina
Popni se još jednom do mojih ušiju!'
Ali iznad glazbe frule i bubnja
I jak refren truba,
Glasno plaču ti svjedoci krvi,
Pet stotina velških bardova ubijeno. (*)
(*) Iako znanstvenici sumnjaju u to, u usmenoj se predaji čvrsto drži da je engleski kralj Edward I. dao pogubiti pet stotina bardova nakon što je osvojio Wales 1277., kako ne bi potaknuli velšku mladež na pobunu podsjećajući ih u svojim pjesmama na slavnu prošlost svoje nacije. Janos Arany.
Arany je napisao ovu pjesmu kada je austrijski car Franjo Josip prvi put posjetio Mađarsku nakon što ju je porazio u ratu za neovisnost 1848.-49. Prvobitno je od njega zatraženo da napiše pjesmu kojom bi hvalio cara.
Masterman, Neville
Dvorac Montgomery u kojem se trebao dogoditi masakr (foto: youtube.com)
János Arany rođen je 1817. u obitelji farmera u Nagyszalonta, u habsburškoj Mađarskoj, koja se sada nalazi u Rumunjskoj. Do završetka studija radio je kao suradnik. Kada je napustio školu, radio je kao glumac. Kad mu je majka umrla, a otac oslijepio, napustio je karijeru glumca i počeo raditi kao službenik, kasnije i kao prevoditelj. Godine 1840. oženio se i postao otac dvoje djece. Nagrađen je za Izgubljeni ustav, a kasnije i za Toldi od strane Književnog društva Kisfaludy. Zbog Mađarske revolucije 1848. ostaje bez posla, ali kasnije, 1850-ih, radi kao učitelj. Nakon 1860-ih, njegovo zdravlje se pogoršavalo i 1882. je preminuo.
Fotografije: youtube.com
ce: bm
Izvor: Foter.ro, visegradliterature.net
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Orbán: Glasati za ljevicu znači podržavati rat
Orbánovi saveznici oligarsi dali su 38 milijardi eura u državne koncesije za autoceste
Osnovan treći mađarski odjel UNESCO-a
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 2. svibnja 2024
Nečuveno: Tinejdžer uhićen zbog planiranja napada na džamiju u Mađarskoj – VIDEO
Sada možete kupiti karte za izložbe i razgledavanja na platformama Wizz Aira!