Komunistički veliki masakr civila: od 1956. u Mađarskoj do 1990. u Azerbajdžanu
Republika Azerbejdžan danas obilježava 31. godišnjicu najgnusnijih masakra koje su nad njezinim narodom počinile sovjetske trupe. Masovno ubojstvo više od 130 civila u gradu Bakuu prije tri desetljeća postalo je veliki događaj koji je slomio temelje neprijatelju – sovjetskom režimu. Krajem 1980-ih, azerbajdžanski narod koji je uvijek gledao na Zapad i želio se osloboditi komunizma, prosvjedovao je protiv nepravedne politike Moskve prema Azerbajdžanu.
Zdrobiti glasove Azerbejdžan i potisnuti novonastale zapadne vrijednosti demokracije, u noći s 19. na 20. siječnja 1990. Azerbajdžan je napadnuto od strane 26,000 sovjetskih vojnika. Nakon dizanja u zrak prijenosnog bloka nacionalne televizije i trenutačne informativne blokade cijele republike, postrojbe Crvene armije projurile su svoje tenkove ulicama glavnog grada Azerbajdžana Bakua neselektivno pucajući na sve što se kretalo. Odlučan pod svaku cijenu slomiti narodne prosvjede protiv ugnjetavanja Kremlja, Gorbačov je uveo izvanrednu vladavinu u Bakuu nakon što se masakr već dogodio. Do jutarnjih sati 20. siječnja na ulicama grada ležalo je više od stotinu mrtvih civila, a sljedećih će dana biti ubijeno još više. Prema službenim podacima, ubijeno je 140 civila, a više od 700 je ranjeno. Slike ulica punih masakriranih civila podsjećale su na zločine Crvene armije počinjene nad civilima u Budimpešti 1956. i Pragu 1968.
U izvješću pod naslovom “Crni siječanj u Azerbajdžanu”, Human Rights Watch navodi da je “nasilje koje je upotrijebila sovjetska vojska u noći s 19. na 20. siječnja bilo toliko nerazmjerno otporu koji su pružili Azerbajdžanci da predstavlja vježbu kolektivnog kazna.
Kazna koju su sovjetski vojnici izrekli Bakuu možda je bila namijenjena kao upozorenje nacionalistima, ne samo u Azerbajdžanu, već iu drugim republikama Sovjetskog Saveza.”
Istraga je otkrila da je Crvena armija u potrazi za većim gubicima koristila zloglasne metke kalibra 5.45 mm s pomaknutim težištem, koji pri ulasku u tijelo – za razliku od konvencionalnih metaka – putuju u sporadičnim pokretima spiralno kroz organe uzrokujući pretjeranu bol i unutarnje krvarenje, čime se povećavaju šanse za smrt.
Sovjetski napad na nedužne civile u Azerbajdžanu uslijedio je nakon masakra u drugim sovjetskim republikama, uključujući Kazahstan 1986. i Gruziju 1989., a tragično se ponovio godinu dana kasnije u Litvi, iako je brutalnost tragedije "crnog siječnja" bila najveća vježba kolektivnog kažnjavanja od strane reakcionarnih snaga Moskve. Slični zločini počinjeni su i u inozemstvu, tijekom invazije na Mađarsku 1956., Čehoslovačku 1968., Afganistan 1979. godine.
Ovi tragični događaji u svijetu poznati kao “crni siječanj” označili su početak kraja sovjetske vlasti u Azerbajdžanu, a naposljetku su uzrokovali pukotine u temeljima sovjetske državnosti. Trideset godina kasnije, nema znakova da je “Crni siječanj” izgubio na značaju. Milijuni Azerbajdžanaca i prijatelja Azerbajdžana posjećuju Aleju mučenika u glavnom gradu Bakuu 20. siječnja kako bi odali počast sjećanju na žrtve koje su položile svoje živote za neovisnost zemlje.
Azerbajdžanci diljem svijeta minutom šutnje obilježavaju tragediju i njezine žrtve, baš kao i svake godine 23. listopada u spomen na sve mučenike Mađarske revolucije 1956. godine.
Krv nije prolivena uzalud. Danas su i Azerbajdžan i Mađarska neovisne države. A naši narodi znaju cijenu slobode.
Pročitajte iBudimpešta će postati prvi europski grad koji će odati počast ženama silovanim u ratu
Izvor: Parvana Garayeva
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Razgovori Orbán-Zelensky: Mađarska podržava svaku mirovnu inicijativu
Gastarbajteri dolaze u Mađarsku iako bi u zapadnoj Europi mogli zaraditi više
FOTOGRAFIJE: 6 malih simbola Budimpešte
Mađarska vlada će potrošiti ogromne iznose na stambeno zbrinjavanje radnika
Kineski tisak izvještava o posjetu predsjednika Xi Jinpinga Mađarskoj
Kineski proizvođač automobila NIO potpisao je pismo namjere za suradnju s mađarskim sveučilištem
Kako 1
Koliko možete pogriješiti.
Preteško je uspoređivati mađarski ustanak 1956. s azerbejdžanskim događajima 1990. godine.