Down lane sjećanja — Odrastanje tijekom 70-ih i 80-ih u Mađarskoj
Osjećate li se nostalgično? Prošećite s nama stazom sjećanja! Vraćamo se na to kako je bilo odrastati 70-ih i 80-ih.
Nekada su djeca mogla sama otići u trgovinu, gdje je kava bila svježe mljevena, a roditelji nisu brinuli da će auto udariti njihovo dijete. Kad bi djeci bilo dosadno, samo bi izašli iz kuće, otrčali niz stepenice i odmah našli nekoga s kim bi se igrali jer svatko je svakog poznavao.
Ne samo da pametni telefoni i tableti nisu bili stvar, nitko zapravo nije imao tako skupe igračke. Djeca su se oslanjala na svoju maštu i sve što im je došlo pod ruku. Rado su igrali nogomet s gumbima, skrivača, taga, a poskoci su im bili i više nego dobri za zabavu. Gradnja dvoraca od pijeska i penjanje po stvarima pružalo je beskrajnu zabavu.
Kada su dolazili kod bake i djeda često nisu imali igračke, ali su ih imali puno djeca tu da se zabavljaju, trče okolo, hvataju životinje. Vozili su se biciklima, kupali se u rijekama i puno se smijali. Nitko nije mario za blatnjavu i jedna ih je lopta mogla okupirati sate i sate.
Mališani i starija djeca zajedno su se mirno igrali, nije im trebala prisutnost roditelja, ako bi se netko loše ponašao starije bi mu dijete samo reklo da ne smije i aktivnosti bi se nastavile. Zato što su djecu učili da slušaju starije, bili odrasli ili ne.
Možda nije bilo toliko stvari kao danas, ali ono što su imali bilo je više nego dovoljno i time su bili zadovoljni. Nije im trebalo 20 različitih okusa sladoleda, a šalica čokoladnog mlijeka mogla je svakome uljepšati dan.
Nije bilo potrebe za otmjenim slatkišima jer je bakino kuhanje i pečenje bilo najbolje što može postojati — iako, to vrijedi i danas, zar ne? — unuke je uvijek čekala neka poslastica. Komad kruha s malo masnoće i s povrćem, ponekad rajčicama, ponekad paprikom, ili možda čak i voćem, poput jabuka i lubenica, bila je najukusnija večera nakon dugog i iscrpljujućeg dana igranja.
Razglednice su još uvijek bile stvar u to doba - a bile bi tako slatke geste i danas - i kad god bi netko išao u kamp, poslao bi jednu svojim roditeljima. No, kartica je često stigla i nakon što se dijete vratilo kući.
Bez Netflixa i drugih platformi za streaming, djeca su morala pronaći druge načine za pričanje i slušanje priča. Bilo je televizija, ali u ponedjeljak nije bilo ničega u eteru. Ali koga je bilo briga? S dijaprojektorom ionako nikome nije trebao.
Današnja djeca jedva da mogu zamisliti dan bez pametnih telefona i aplikacija, ali kad bi samo znala što im svijet i dobra grupa prijatelja s malo mašte mogu ponuditi.
Pročitajte više priča o 1970-80-ima OVDJE.
Izvor: https://www.magyarorszagom.hu/
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Njemački investitori zasićeni Orbánovom politikom: hoće li otići iz Mađarske?
Čestitamo! Budimpeštanska zračna luka nadmašuje nekoliko prestižnih europskih zračnih luka
Novi prostor zajednice otvoren je u jednoj od najljepših mađarskih knjižnica u Budimpešti
Najveći geotermalni sustav u EU izgrađen je u Mađarskoj!
Orbánov kabinet: Mađarska spremna za predsjedanje EU
Taškentski međunarodni investicijski forum 2024.: rekordan broj sudionika, potpisani ugovori vrijedni 26.6 milijardi dolara