Ekskluzivni intervju s Jocelyn i Paulom Graczom – misionarima koji služe u Mađarskoj
Znate li točno što je misionar? I što rade? Upoznajte Jocelyn i Paula Graczu koji su u Mađarsku došli iz SAD-a prije 25 godina. Služili su na različitim dužnostima tijekom godina i posvetili su svoje živote pomaganju drugima. Bili su očarani našom zemljom, nacijom, kulturom i ovdje se osjećaju kao kod kuće.
Popijte šalicu čaja ili kave, udobno se smjestite i dopustite nam da vam predstavimo divan par – upoznajte njihove priče, život i ciljeve.
DailyNewsHungary: Kada i kako ste došli ovamo? Koji su nam bili ciljevi? Zašto Mađarska?
Pavao: Stigli smo 6th prosinca 1990. Došli smo raditi s pentekostnim crkvama ovdje u Mađarskoj. Kad sam imao 19 godina, jako sam u srcu osjećao da me Gospodin vodi za ministranta, ali i za misionara u Mađarskoj. Moje porijeklo je Mađar; moj djed je odrastao u Nagybörzsönyju, moja baka u okolici Szegeda.
Jocelyn: Kad smo stigli 6th prosinca, nismo znali da je to 'Mikulás drijemež' a naš nadzornik odveo nas je u Citadelu. Bio je taman sumrak, svjetla grada su se tek palila, padao je lagani snijeg, a s nama je bila kćerkica od 10 mjeseci. Pogledao je grad i rekao "Paul i Jocelyn, ovo je vaš novi grad." Bio je to vrlo poseban trenutak za nas; tog je trenutka postao naš dom. Korijeni našeg srca i duše zašli su u tlo Mađarske i nikada nisu iščupani.
DailyNewsHungary: Tko je misionar? Što točno radite?
Pavao: Podržavaju nas crkve i ljudi u Americi. Dakle, naše financijsko financiranje uglavnom dolazi od crkava. Oni također mole za nas. Kao misionari poslani smo iz tamošnjih crkava da pomognemo crkvi ovdje u Mađarskoj samo da se nastave razvijati s programima i crkvama koje već imaju i da im pomognemo da još više rastu. Radimo u partnerstvu s Mađarskom pentekostnom crkvom (Magyar Pünkösdi Egyház). Pokušavamo olakšati i raditi u skladu s ciljevima koje imaju kao crkva.
Jocelyn: Kad smo mi došli, imali su jaku potrebu za pokretanjem vlastitog fakulteta. Nisu imali pastore obučene da zauzmu propovjedaonicu u nekim crkvama, a bilo je pastora koji su odlazili u mirovinu i nisu imali pastora koji bi zauzeo njihovo mjesto. Zamolili su nas da im pomognemo u pokretanju koledža kako bi oni imali sjemenište u kojem bi mogli obučavati ljude za rad u svojim crkvama. Druga stvar koju smo pomogli je izgradnja crkava, stvaranje vlastitih prostora gdje su se mogli sastajati. Imali bismo timove koji dolaze iz Sjedinjenih Država da im fizički pomognu u izgradnji njihovih crkava.
DailyNewsHungary: Paul, vi ste ravnatelj Pentekostne teološke crkve. Kako to ispunjava vaš život?
Pavao: Puno smo pomogli u pokretanju, razvoju nastavnog plana i programa, pomagali s učiteljima; a mi smo prvih 5-6 godina imali mađarskog redatelja. Zatim se razbolio i Pentekostni pokret u Mađarskoj zamolio me da uskočim na mjesto ravnatelja. Počelo je kao privremena misao, ali sada radim s njima već 17 godina. Bila je velika radost vidjeti kako se koledž razvija. U početku su imali 15 studenata, sada imamo 175 studenata tako da je to još uvijek mali koledž u odnosu na mađarski sustav visokog obrazovanja. Tamo sam većinu dana radeći administrativne poslove, a također držim nastavu. Imamo sjajan tim, ja sam jedini koji nije Mađar, što je bio zanimljiv aspekt posla, ali jako dobro surađujemo kao tim.
Jocelyn: Dakle, u početku nismo imali nastavni plan i program i učitelje. Imali bismo dvotjedne blok sastanke na kojima bismo dva tjedna predavali po dva razreda. Jedan profesor bi bio Mađar, a drugi bi došao iz Amerike koji bi platio prijevod njegovog kolegija. Uspjeli smo prevoditi udžbenike samo tako što su učitelji dolazili iz Sjedinjenih Država i bili gostujući učitelji. Zatim smo se, kao što je Paul rekao, mogli prebaciti na potpuno mađarski koledž. Ova tranzicija je bila pravi uspjeh za nas.
DailyNewsHungary: Jocelyn, kako bi ti mogla pomoći kao majka i žena?
Jocelyn: Donijeli smo konkretnu odluku da naša djeca ulažu u mađarski život. Izabrali smo živjeti što više možemo mađarski. Nismo htjeli živjeti životom iseljenika; htjeli smo da nam djeca žive mađarski. Otišao sam do savjetnika za obrazovanje kako bih pronašao najbolji način da im pomognem. Rekli su da, kako bi imali obrazovnu razinu jezika, trebaju krenuti u vrtić s 3 godine. Pa iako je bilo teško, učinili smo to. Također, prvih 7 godina bila sam urednica časopisa Lidija (postoji i danas i odlično posluje), koji je prvi ekumenski kršćanski ženski časopis. Puno sam radila i djeca su bila s dadiljom, govorili su mađarski na istoj razini kao i engleski. Onda je došla osnovna škola i željeli smo da svo troje djece ide u mađarske škole za koje smo znali da će biti teško. Stoga me Paul pitao bih li dala 10 godina da budem majka kod kuće kako bih pomogla u partnerstvu s našom djecom kroz školu. Izašla sam iz časopisa i postala mama s punim radnim vremenom.
DailyNewsHungary: Što ste znali o Mađarskoj prije dolaska ovamo?
Pavao: Pa, budući da su moji baka i djed odrasli u Mađarskoj i nastavili tradiciju u SAD-u, poznavali smo neke namirnice, kulturu, vidjeli neke slike i sjećam se nekoliko riječi iz djetinjstva poput 'nagymama', 'nagypapa', 'bejgli', 'köszönöm'.
DailyNewsHungary: Kako se tijekom vremena mijenjalo Vaše mišljenje o zemlji i naciji?
Jocelyn: Kad smo tek došli, išli smo u školu jezika oko 7 mjeseci, Paul je nastavio dulje. On je mnogo bolji u gramatici, ali mislim da ja imam širi vokabular. Znao sam njemački pa sam ga pokušao koristiti, ali naš profesor jezika mi je rekao 'Živiš u Mađarskoj pa prestani govoriti njemački i počni učiti mađarski!' Voljela je svoju kulturu i naučila je i nas da je volimo. Vodila nas je na posebna mjesta jer je vjerovala da moramo doživjeti kulturu, ljude i arhitekturu itd. Kad bih išla na tržnicu sve mi je bilo novo i ljudi su bili ljubazni prema meni. Pokazao bih na stvari i one bi mi pomogle. Bili su i iskreni prema meni, kad bih ispružio ruke s novcem, pecali bi ga kako bi pronašli pravi iznos. Bio sam jako impresioniran marljivošću i ljubaznošću. S Mađarima smo sve prošli. Kad smo došli ovdje, bila je to prva godina nakon promjene režima. Od tada smo sve promjene prošli s njima. Mislim da je to što smo rasli s ljudima dio onoga što jesmo.
Pavao: Svjesno smo odlučili pokušati se sprijateljiti sa što više Mađara i to nam je pomoglo s jezikom i razumijevanjem ljudi. To nam je znatno olakšalo tranziciju.
Dnevne vijesti Mađarska: Kako ste se uspjeli integrirati? Imate li neke svoje pomagače još uvijek s vama u životu?
Pavao: Da, imamo. Pentekostna crkva je već imala rezerviran stan za nas pa smo upoznali kćer vlasnice i njenog dečka. Onda je tu bio još jedan pojedinac koji nam je pomogao nabaviti neke uređaje. Još ih poznajemo, iz crkve su i prijatelji smo već 26 godina. Srećom, imali smo mnogo ljudi koji su nam pomogli u integraciji. Naša prijateljstva su takva da ako nešto ne razumijemo možemo lako tražiti pojašnjenje. Ovdje se osjećamo kao kod kuće, ali ne razumijemo uvijek 100% onoga što se događa.
DailyNewsHungary: Čini se da vam je jezik predstavljao najveću poteškoću. Imate li neke smiješne priče koje biste željeli podijeliti s nama?
Jocelyn: Jednog dana sam otišla na tržnicu i nisam znala da moram ponijeti vlastitu torbu. Htjela sam do ovih velikih celofana, ali nisam imala vrećicu pa sam pitala blagajnicu mogu li uzeti jednu. Rekla je ne. Tada sam rekla 'Ma, u pravu si, ja ću to platiti', no ona je kolegici vrlo bezobrazno rekla da to želim samo za uspomenu. Rekao sam joj 'Ne', ali ona je ljutito strpala moje celofane u papirnatu vrećicu. Bila sam jako frustrirana i odmarširala kući Mari, koja je bila naša prva dadilja. Vidjela je da sam jako ljut i pitala me što nije u redu, a ja sam joj rekao 'Meleg vagyok'. umjesto 'Elegem van.' (Uglavnom je rekla 'ja sam gay' umjesto 'razbješnjela sam') Poznavala je mog muža pa je bila prilično sigurna da to nije točno. Bilo mi je drago što sam to rekao njoj, a ne nekom drugom. ☺
Pavao: Sjećam se rano kad smo tek učili jezik; bili smo u Nagykőrösu i imali smo program u kulturnom centru. Samo sam htio sve pozdraviti i htio sam reći nekoliko riječi na mađarskom o sebi. Htio sam reći kako je lijepo imati ženu i koliko volim svoju ženu. Ali umjesto da kaže 'Felesédragi kombi Rekao sam 'Felesedragi kombi. (Ovo je značilo 'imam donji dio' umjesto 'imam ženu') Bilo je puno smijeha i nisam razumio zašto. Onda mi je netko rekao razlog i stvarno sam shvatio koliku razliku čine naglašena slova. Pa da, imali smo mnogo smiješnih priča. ☺
DailyNewsHungary: Možete li nam reći nešto o Pentekostnoj zajednici i koje mjesto zauzima među ostalim crkvama?
Pavao: Mađarska pentekostna crkva je ovdje vjerojatno od 1928. Počelo je kao mali pokret nakon što su počeli osnivati crkve. Danas imamo otprilike 125 crkava i možda 20000 XNUMX ljudi koji su dio crkve u cijeloj zemlji. Puno je službi i aktivnosti koje Crkva ima. Imamo dom za umirovljenike u području koje se zove Kadarkút. Imamo dom za rehabilitaciju žena u Dunaharasztiju. Imamo fakultet. Imamo vrlo učinkovitu službu za Rome i mnogo ljudi koji rade s tim. Imamo osnovne škole, nekoliko škola za medicinske sestre, glazbenu školu koja je nedavno otvorena. Dakle, mi smo priznata crkvena organizacija u Mađarskoj i dio smo Saveza ministara i Ekumenskog saveza crkava.
DailyNewsHungary: Upravo ste se vratili s jednogodišnje 'turneje' u Sjedinjenim Državama. Što je bio cilj toga?
Pavao: Naš rad ovdje u Mađarskoj je na neki način petogodišnji ciklus. Ovdje provodimo četiri godine, a zatim se vraćamo u Ameriku na godinu dana da damo račune o svom radu. To nam pomaže da se ponovno susrećemo s crkvama koje nas podržavaju. Dakle, to je godina putovanja i rada. Ovaj put smo prešli preko 62 000 kilometara i letjeli nešto više. Imali smo 105 crkvenih službi, 125 susreta s različitim pastorima i ljudima. Dakle, glavni fokus je ponovno uspostaviti odnos s crkvama koje nam pomažu i podržavaju nas da možemo ostati ovdje.
Jocelyn: Posjetili smo 31 državu u prošloj godini. Za ovu obračunsku godinu nismo se vraćali zadnjih dvadeset godina jer su nam djeca bila nacionalno obrazovana. Za to vrijeme vraćali smo se samo ljeti na nekoliko mjeseci. Ali morali smo se obvezati i učiniti to sada.
DailyNewsHungary: Vratili ste se samo vas dvoje. Koliko je vaš život drugačiji sada kada su vam sva djeca odrasla i žive svoje živote?
Pavao: Mislim da je meni bilo lakše nego Jocelyn. Jako sam sretan iz mnogo razloga, ali najviše zato što su svi na dobrom mjestu. Naše troje djece ili rade ili studiraju ili rade ono što su htjeli. Za roditelja je ovo veliko zadovoljstvo i dobar osjećaj znati da rade stvari u kojima uživaju. Kuća je tiša; tempo našeg života je samo malo usporen.
Jocelyn: Radim na tome da budem sretna. ☺ Danju je dobro jer imam posla, ali nakon večere teško se naviknuti na to koliko je tiho i da ne moram nikoga pokupiti. Stalno imam osjećaj da sam nešto zaboravio učiniti. Imam jako neovisnog muža koji se sam služi i sad nemam za koga nešto učiniti. Pa ga pokušavam poslužiti, ali on me začuđeno gleda. Također, kada ste mama s punim radnim vremenom, teško je vratiti se na to da niste bili aktivna mama i pronaći novu notu u svom životu. Naša su djeca vrlo vjerna u komunikaciji sa mnom pa je to puno lakše. A naše unuče je preslatko!
DailyNewsHungary: Osjećate li da trebate preuzeti novu ulogu?
Jocelyn: Zamolili su me da predajem engleski u gimnaziji u koju su išla naša djeca. Vidim to kao sposobnost ulaganja u tinejdžere. Imam puno predavanja, predajem 12 sati tjedno. Mađarska je našoj djeci omogućila školovanje i brinula se za njih. Zaista sam počašćen uzvratiti. Ono što tamo radim je volontiranje. Također predajem u Forrásház Gondozási Központ jednom tjedno. Tako da se osjećam jako uloženim u ljude. Pokušavam pronaći načine da budem uložen u život oko sebe iako to nije odgajanje moje djece. Ovo je novo područje za mene.
DailyNewsHungary: Došli ste ovamo s mnogo planova. Mislite li da ste uspjeli u svojim ciljevima?
Pavao: Mislim da jesmo. Uvijek nam je cilj bio pomoći koliko god možemo i ohrabriti koliko god možemo. Pomogli smo u pokretanju novih područja crkvene službe. Kad sam bio mlađi imao sam viziju da želim puno putovati i ići u mnogo različitih crkava propovijedati i govoriti o Bibliji. Ali kao ravnatelj koledža otkrio sam da je ulaganje koje smo napravili u živote mnogih studenata, jer to smo zapravo MI, mi smo tamo zajedno; te investicije dovode do toga da rade nešto dublje, puno trajnije nego što bih ja mogao učiniti putujući okolo i posjećujući ih. Stoga smo pokušali uložiti svoje živote u ljude na način da višestruko učine njihovu učinkovitost u njihovim aktivnostima.
Jocelyn: Ta investicija kada pred sobom vidite proživljene živote…; stvarno je važno imati tu vezu s ljudima. Tinejdžeri s kojima sada radim, radio sam s njihovim roditeljima koji su bili tinejdžeri kad smo mi došli ovdje. Zaista je bilo vrlo posebno vidjeti kako se mijenjaju generacije.
DailyNewsHungary: Traje li ovo zauvijek? Što vam donosi budućnost?
Pavao: Mislim da ćemo ostati sve dok budemo mogli pomagati. Spomenuo sam da Pentekostna crkva ima dom za umirovljenike… uvijek se šalim s tim jer je direktor tamo jedan od naših maturanata i kažem mu da ću donijeti limenku boje i okrečiti našu sobu kad odemo u mirovinu. ☺ Ali ozbiljno, ne znam hoćemo li se ovdje stvarno povući. Realno imamo još oko 15-20 godina ministriranja i življenja ovdje u Mađarskoj. Ja imam 55 godina, ona je mnogo mlađa od mene – 'Ja sam dijete' šali se Jocelyn – Nadam se da ću ostati do 68-70 godine i moći nastaviti pomagati i raditi svoje stvari.
Jocelyn: Nadam se da će se neka od naše djece nakon školovanja vratiti kući u Mađarsku. Njihovi su korijeni ovdje, ali također razumijem ima li budućnosti negdje drugdje. Srećom, svijet je manji nego u prošlim vremenima i možemo uhvatiti let i biti zajedno.
Želimo sve najbolje obitelji Gracza!
Napisala Alexandra Béni
Izvor: Dnevne vijesti Mađarska
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Predstavnici bavarske Kršćansko-socijalne unije u Budimpešti
JOŠ 5+1 zabavnih činjenica o Mađarskoj – Neke bi mogle biti iznenađenje
Washington Post: Američki konzervativci ne bi se trebali udružiti s Orbánom koji je prijatelj Kine
Visoki čelnici Microsofta posjećuju Mađarsku
Otkriveni detalji posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Budimpešti
Mađarska i Armenija otvorit će veleposlanstva u glavnim gradovima svojih zemalja, a Wizz Air će imati izravne letove za Erevan