Prije 230 godina rođen je Ferenc Kölcsey, autor mađarske himne
8. kolovoza slavimo 230. obljetnicu rođenja Ferenca Kölcseya, mađarskog pjesnika, književnog kritičara, političara i člana utemeljitelja Književnog društva Kisfaludy. Kölcsey je bio najistaknutiji pjesnik koji je nastao u Kazinczyjevom krugu, a danas ga se uglavnom pamti kao autora mađarske nacionalne himne ('Himna', 1823.). U njegovu se opusu romantičarski elementi prepliću s klasicističkim i sentimentalnim obilježjima.
Rani život
Kölcsey je rođen 1790. u Sződemeteru. Rano je ostao bez roditelja i bio je hendikepiran izgubivši jedno oko od boginja. Ovi čimbenici najvjerojatnije doprinose činjenici da je školske godine proveo u Debrecenu u samoći i bio poznat kao povučeni mladić s intenzivnom, gotovo patološkom ljubavi prema knjigama, Rubikon napisao. Njegovu su maštu zaokupili klasici, osobito djela grčkih i rimskih junaka. Kasnije je Kölcsey svoju pozornost usmjerio prema modernim francuskim piscima: Bayleu, Montesquieuu, Regnardu, Rousseauu i Voltaireu te njemačkim pjesnicima Bürgeru, Gessneru, Goetheu, Herderu, Klopstocku, Lessingu i Schilleru.
Studije i poezija
Godine 1805. mladi Kölcsey upoznaje Ferenca Kazinczyja, najistaknutijeg zagovornika reforme mađarskog jezika, na sprovodu Mihályja Csokonaija Vitéza. Kao mentor i prijatelj, Kazinczy je pomogao pjesniku da razvije svoje vještine i talent. U dobi od dvadeset godina, Kölcsey je otišao u Peštu na pravni fakultet. Tijekom tih godina upoznao se s Pálom Szemereom, Istvánom Horvátom i Mihályem Vitkovicsom. Kölcsey se ubrzo preselio u Álmosd, a zatim u Szatmárcseke gdje je živio u potpunoj izolaciji s društvom samo knjigama. Posvetio se estetici, poeziji, kritici i obrani Kazinczyjevih teorija.
Kölcsey je volio izražavati apstraktne pojmove ljepote, ukrašene šarenim pridjevima, te je svjesno eksperimentirao sa strukturom.
Ton njegovih ranih pjesama je sentimentalan i samomučeći. Godine 1817. napisao je svoju prvu domoljubnu odu (“Rákóczi, hajh”), u kojoj javnom mnijenju predbacuje očito nepoštivanje povijesne prošlosti. “Početkom 1820-ih, njegova se poezija sve više bavila domoljubnim temama zbog njegovog vlastitog raspoloženja i sve većeg angažmana u suvremenoj politici, što ga je na kraju dovelo do istaknutog mjesta u javnom životu.
Najreprezentativniji dio njegove poezije, utjelovljujući njegove poglede na mađarsku povijest, bila je "Himna" ("Himna", 22. siječnja 1823.), evocirajući slavu ranih stoljeća - Osvajanje i vladavinu kralja Matije - dok predstavlja morbidni katalog nacionalnih tragedija od tatarske invazije i turske okupacije do antihabsburških pobuna koje su bile nasilno ugušene,”
napisao je Lóránt Czigány u Povijest mađarske književnosti.
Himna, preveo Lőw Vilmos (Loew, William N.)
Bože moj, Magjara blagoslovi
S Tvojim obiljem i dobrim raspoloženjem!
Uz tvoju pomoć njegova pravedna stvar pritiska,
Gdje se pojavljuju njegovi neprijatelji za borbu.
Sudbina, koja se tako dugo nisi mrštila,
Donesite mu sretna vremena i načine;
Pomirbena tuga je preopteretila
Grijesi prošlih i budućih dana.
Tvojom pomoći stekli su naši očevi
Kárpáthova ponosna i sveta visina;
Ovdje ste dobili dom,
Nasljednici Bendegúza, viteza.
Gdje teku vode Dunava
I bujaju potoci Tise,
Árpádova djeca, vi znate,
Tamo je cvjetao i dobro napredovao.
Za nas neka zlatno zrno
Rasti na poljima Kúna,
I neka Nektarova srebrna kiša
Uskoro sazrije tokajsko grožđe.
Ti si naše zastave zabio
Utvrde gdje su nekoć vladali divlji Turci;
Ponosni Beč bolno je patio
Iz mračnog niza kralja Matije.
Ali, jao! za naše zlodjelo,
Bijes se digao u tvojim grudima,
I Tvoje munje Ti si ubrzao
S Tvog gromoglasnog neba žarom.
Sad je odletjela mongolska strijela
Nad našim odanim glavama;
Ili turski jaram koji smo poznavali,
Od kojih se grozi slobodno rođeni narod.
O, kako često ima glas
Zvuk od divljih Osmanovih hordi,
Kad su se u pjesmama veselili
Evo zarobljenih mačeva naših heroja!
Da, kako su često ustajali tvoji sinovi,
Moja lijepa zemljo, na tvom travnjaku,
I Ti si dao ovim sinovima
Grobnice u grudima koje su gazile!
Iako u pećinama progonjen on leži,
Ipak, uvijek se boji napada.
Bacivši oko na zemlju,
Otkriva da je to dom koji mu nedostaje.
Planina, dolina - idi kuda hoće,
Tuga i tuga svejedno —
Ispod mora krvi,
Dok iznad mora plamena.
'Ispod tvrđave, sada ruševina,
Radost i zadovoljstvo prvo su pronađeni,
Samo stenjanje i uzdahe, izbacujem,
U svojim granicama sada obiluju.
Ali ne vraća se cvijeće slobode
Od prolivene krvi mrtvih,
I suze ropstva peku,
Koje oči siročadi prosipaju.
Šteta, Bože, Madžara,
Dugo valovima opasnosti bačen;
Pomozi mu Svojom čvrstom rukom kada
On na moru tuge može biti izgubljen.
Sudbina, koja se tako dugo nisi mrštila.
Donesite mu sretna vremena i načine:
Pomirbena tuga je preopteretila
Svi grijesi svih njegovih dana.
Pročitajte iPrije 564 godine – razotkriveni mađarski mitovi: opsada Nándorfehérvára, 1456.
Već naslov otkriva žanr i retoričku strukturu pjesme. Pjesnik prenosi duboko religiozni karakter, krivnju i biblijsku starinu jezika zauzimajući poziciju propovjednika-pisca. Nakon kataloga glavnih događaja mađarske povijesti slijedi molba Bogu za milost, uz tvrdnju da je narod već okajao grijehe prošlosti i budućnosti teškim kaznama koje je primio u prošlim stoljećima. Kölcseyeva “Hymnus” može se smatrati jednim od najznačajnijih književnih djela mađarske reformne ere (1825−1848); međutim, tek je 1989. uvršten na popis mađarskih nacionalnih simbola.
S obzirom na Kölcseyjevu poeziju, kao njegova najistaknutija djela mogu se istaknuti “A szabadsághoz” (“Oda slobodi”), “Huszt” i “Zrínyi dala” (“Pjesma o Zrínyiju”); usprkos tome, pjesme ne čine značajan dio njegova opusa.
Književna kritika
Godine 1826. Kölcsey se vratio u Peštu i osnovao Élet és Literatura (Život i književnost) književni časopis uz pomoć Pála Szemerea i glavnih članova kruga Aurora: Károly Kisfaludy, József Bajza, Ferenc Toldy i Mihály Vörösmarty. Ova je suradnja pružila odušak za Kölcseyev kritički uvid, i
svojim je kritičkim esejima postavio temelje teorijski utemeljene, ozbiljne kritike u Mađarskoj.
Na njegova kritička stajališta uvelike su utjecali Goethe, Schiller, Voltaire te francusko i njemačko prosvjetiteljstvo.
Uplitanje u politiku i smrt
U kasnim 1820-ima Kölcsey se sve više uključuje u javne poslove. Najprije se pridružio državnoj službi svoje županije i služio kao saborski zastupnik od 1832. do 1835. Bio je čvrsti pristaša političkih reformi, boreći se za modernu preobrazbu ustava i za prava mađarskog jezika. Njegova smrt je došla prilično iznenada. Tijekom službenog putovanja razbolio se i umro 23. kolovoza 1838. u Szatmárcsekeu.
Pročitajte iLijepi mađarski umovi dobitnici Nobelove nagrade – FOTOGRAFIJE
Izvor: Dnevne vijesti Mađarska
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
'Nova zrakoplovna linija' prevozi putnike iz Budimpešte u ovu egzotičnu mediteransku metropolu
Procvat nekretnina u Mađarskoj: Otkriven skok cijena, eksplozija stanovništva i pomaci žarišnih točaka!
MVP: Mađarska diplomacija dala prave odgovore
Gradonačelnik Budimpešte zabranio premijeru Orbánu objavljivanje lokalnih novina?
Željeznica Budimpešta-Beograd: Izgradnja dosegla novu prekretnicu
Budimpešta će dobiti 770 milijuna eura razvojnih sredstava EU!