Mađarska vlada osudila Timmermansa zbog "dvostrukih standarda"
Franz Timmermans, prvi potpredsjednik Europske komisije, "igra ulogu glavnog dužnosnika Europske unije" dok je na vrhu "promigracijske liste socijalista [izbora za EP]", šef Ureda premijera rekao je na konferenciji za novinare u petak.
Gergely Gulyás inzistirao je na tome da je primjena tih "dvostrukih standarda" rezultat "prilagođenog zakonodavstva" u EU, te je kao primjer rekao da će šef tajništva mađarskih europarlamentaraca u Bruxellesu morati suspendirati svoju dužnost ako bude postavljen na izbore.
Gulyás je rekao da je Timmermans uživao "prihode jednake 44 milijuna forinti (138,000 eura)" dok je "promicao listu za migraciju".
U vezi s nadolazećim Timmermansovim posjetom Budimpešti, Gulyas je rekao da će prvi potpredsjednik EK biti “svjedok vjenčanja između mađarske postkomunističke ljevice i antisemita”. Dodao je da se mađarska ljevica “poistovjetila s antinacizmom zbog svojih postkomunističkih korijena” dok je bila “spremna za brak sa strankom koju vide kao ultradesničarsku”.
Što se tiče an skori posjet američkog državnog tajnika Mikea Pompea Budimpešti, Gulyás je rekao da su SAD “najveći saveznik Mađarske u NATO-u” i dodao da Mađarska nema “nikakav sličan savez s Rusijom, ali je razumno poslovno partnerstvo u interesu cijele Europe”.
Odgovarajući na pitanje, Gulyás je rekao da "nije iznenađenje" da Pompeov dnevni red uključuje sastanke s "organizacijama koje također financira SAD". Prema izvješćima medija, Pompeo će se sastati s čelnicima Mađarske unije za građanske slobode (TASZ) i Helsinškog odbora.
O drugoj temi, Gulyás je rekao da vlada cijeni ulogu Turske u zaustavljanju ilegalne migracije i da će “ispuniti sve svoje obveze plaćanja kako bi olakšala tu ulogu”. Također je izrazio sumnju da bi Frontex mogao zaustaviti mogući val migranata iz Sjeverne Afrike na vanjskim granicama EU-a.
ORBÁNOV KABINET POZIVA DA SE TIMMERMANS POVUČE IZ EK TIJEKOM IZBORNE KAMPANJE ZA EP
Mađarska vlada pozvala je predsjednika Europske komisije da povuče potpredsjednika EK Fransa Timmermansa, koji je spitzenkandidat Stranke europskih socijalista, iz rada Komisije za vrijeme trajanja njegove aktivne kampanje za predsjednika Komisije, više pročitajte OVDJE.
Fotografija: facebook.com/frans.timmermans
Izvor: MTI
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Vlakove i autobuse u Mađarskoj sada je lakše pratiti u stvarnom vremenu!
Mađarska slavi 20. obljetnicu članstva u Europskoj uniji
U Mađarskoj se pojavljuju nove benzinske postaje!
Ogorčenje: doći do jezera Balaton iz Budimpešte postaje znatno teže
Budimpeštanska svjetski poznata slastičarnica Ruszwurm mogla bi zauvijek zatvoriti svoja vrata
Još jedan dan, još jedan ubod nožem u Mađarskoj: svađa stranih državljana odnijela život
Kako 1
Evo današnje realnosti:
Osnivač i glavni urednik Capitalist Exploits Independent Investment Research ne ostavlja cijeli dio EU-a i eurozone u 'posebnom insajderskom' izvješću. Chris MacIntosh savjetuje svojim kupcima i drugim ulagačima i ulagačima da se oslobode svojih interesa u eurima, jer će prema njegovim riječima 2019. biti godina u kojoj će se EU još više uzdrmati iu narednim godinama završiti s velikom sistemskom krizom koja će obnoviti naš kontinent. uzdrmat će se do temelja. Kao rezultat toga, uskoro više neće biti novca za iznimno skupu, ali za građane potpuno apsurdnu CO2 / klimatsku politiku, jer će se stotine milijuna Europljana morati dovoljno potruditi da nastave jesti i grijati se. Eurozona završava u opasnoj vodi, piše MacIntosh, a to je uglavnom zbog visokih razina duga i slabljenja kineskog gospodarskog rasta. Nadrealno je da ga je, gledajući izvorni cilj EU, danas nemoguće prepoznati. Gospodarska izgradnja nakon Drugog svjetskog rata i uspostava EEZ-a izazvali su neviđenu eksploziju prosperiteta. Europske zemlje vodile su živu međusobnu trgovinu, ali su zadržale svoj suverenitet, granice i običaje, a posebno vlastitu kulturu, tradiciju i identitet. Zemlje s tradicionalno slabijom financijskom politikom, poput Italije, mogle bi deprecirati vlastitu valutu kako bi ostale konkurentne. Nakon ovog razdoblja ogromnog prosperiteta, međutim, napravljena je jednako samouvjerena i kapitalna pogreška postavljanjem neizabranih tehnokratskih ideologa na čelo koji su počeli centralizirati političku, ekonomsku i financijsku moć u Bruxellesu. Što je još gore, htjeli su pretvoriti jednu od onih uspješno funkcionalnih neovisnih nacionalnih država u jedan veliki lonac za taljenje bez granica. Zato je uveden euro i – isprva tajno, kasnije otvoreno – odlučio Europu pretvoriti u kontinent masovnog useljavanja za Treći svijet. Financijski stručnjak euro naziva pogubnom zvijeri. Jedinstvena europska valuta strukturno je tako postavljena da je njezin potpuni kolaps ugrađen od početka. Ostaje neodgovoreno samo pitanje kada će se to dogoditi. Najveći čavao na lijes eurozone je varljivi rast izvoznog prvaka Njemačke (kojoj Nizozemska posvećuje veliku pozornost). Slabije države članice, posebice Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska, odjednom su zahvaljujući euru mogle dobiti (državne) zajmove uz puno niže kamate. Tim su novcem te zemlje financirale svoj uvoz iz pristojnijih sjevernih zemalja i svoje često previše velikodušne društvene rajeve. Te su slabije PIIGS zemlje tako stvorile goleme trgovinske i proračunske deficite, a njihov je državni dug eksplozivno porastao. Ova neravnoteža nije trajno uspostavljena nakon krize 2008., ali se ubrzo ponovno popravila nakon male korekcije. PIIGS je stoga završio u velikim problemima jer ulaskom u euro više nisu mogli deprecirati vlastite valute kako bi svoj izvoz ponovno učinili jeftinijim i atraktivnijim. Naivna, krucijalna zabluda svih eurofila da će slabija braća sama pokazati više discipline u kombinaciji s umjetnim gospodarskim rastom izazvanim naglim porastom unutarnje trgovine, a kasnije zapravo isključivo politikom (skoro) nultih kamata ECB. Cijela valutna unija na kraju postaje fatalna, ne misli samo MacIntosh, već s njim i cijela vojska drugih profesionalnih analitičara. Progutavši financijska tržišta i bankarski sektor jeftinim novcem, ECB ih je zapravo otkupio, pa je taj iznos sa 125 milijardi eura porastao na 1,800 milijardi eura u bilanci. Međutim, to je gotovo isključivo završilo u bankarskom sektoru, a teško, ako uopće, kod običnog čovjeka. Intervencionistički centralizirani ekonomski sustav Bruxellesa kočio je svakodnevnu ekonomiju, jer uz zagušljivu birokraciju ne možete stvoriti gospodarski rast. Daleko smo iznad točke onoga što je trebalo učiniti, piše stručnjak. Sjetite se grčke dužničke krize. Grčka je obećala smanjiti (što nikada nije uspjelo i nikada neće uspjeti), a EU je obećala financijsku pomoć za 'rješavanje' problema. Ali duboki strukturni problemi ne mogu se riješiti davanjem jeftinih zajmova teško zaduženoj zemlji, baš kao što se narkomanu ne može dati injekcija da izliječi svoju ovisnost.
Zato neminovno dolazi nova europska bankarska kriza, a Njemačka, Nizozemska i nekoliko financijski zdravijih zemalja dobit će nezavidan zadatak 'spašavanja' slabijih članica kako bi eurozona i EU ostali netaknuti. Imajte na umu: radi se o najmanje stotinama milijardi eura: njemačke banke u svojim bilancama imaju oko 220 milijardi eura u obveznicama drugih država članica eurozone. Ove i druge banke mogu se održati samo državnom intervencijom (čitaj: poreznim novcem). Problem je što se ubrzano približava trenutak kada ni Njemačka ni Nizozemska više nisu u stanju spasiti eurozonu. Pitanje je neće li Nijemci i Nizozemci masovno pokrenuti vlastiti ustanak Gele Hesjesa ako se od njih traži da dalje napuštaju svoje ionako pod pritiskom u prosperitetu i da ih prebace u Bruxelles i južne dužničke zemlje kako bi eurozona i EU su gore. može se zadržati. Kriza koja čeka Europu, prema MacIntoshu, ponekad je prava gadost i nešto što trenutno ne možemo ni zamisliti. U tom kontekstu ukazuje na totalitarni način na koji je EU zapravo smijenila talijanskog premijera Berlusconija 2012. i zamijenila ga vlastitom tehnokratskom marionetom. U ostatku svijeta to se zove državni udar, ali ne i u EU. Ovo je bio najopasniji trenutak u proteklom desetljeću. I zašto? Jer su se time ohrabrili kriminalci u Bruxellesu. Tada su znali da mogu kontrolirati države članice i nametnuti svoju volju. Kad bi netko posumnjao u prave namjere i diktatorsku prirodu zvijeri koja raste u Bruxellesu, ono što se dogodilo u Italiji 2012. moralo bi zauvijek stati na kraj svakoj sumnji. Ova akcija bila je zamišljena kao vrlo jasno upozorenje svim državama članicama: nemojte nam se suprotstavljati jer mi smo Četvrti Reich i ovaj put nam ne trebaju trupe s crnim čizmama da vas potkopaju. Možemo i hoćemo vas odvesti dolje u našim odijelima s kravatama iu našim sjajnim cipelama. Britanci su baš na vrijeme odlučili napustiti 'zvijer'. Iako? Čini se da Bruxelles iza kulisa uspješno radi na tome da Britanija dobije toliko veliki gospodarski udarac da zemlja mora poslužiti kao primjer odvraćanja da se svi pokreti i stranke protiv EU-a izbace iz jedra. Inače će sve stroži zakoni o cenzuri ušutkati i posljednja slobodno izražena mišljenja u Europi. Ipak, politička plima se okreće i to velikim dijelom zahvaljujući Žutim Hesjesima u Francuskoj, koji su ovaj vikend po 12. put zaredom masovno izašli na ulice. Gomila farmera, čini se da čovjek misli u Parizu i Bruxellesu. Postaju ljuti što se njihov način života okreće naglavačke, a kultura (s masovnim useljavanjem) uništava. K vragu i ta jadna masa! Ali što dulje sjajne cipele uspijevaju zadržati vlast, to je veća neučinkovitost eurozone i veći strah masa. I budite uvjereni da što je situacija gora, to će reakcija koju zahtijeva narod biti drastičnija.
Bruxelles radi zajedno s Njemačkom i Francuskom u EU, a ostali moraju slušati. Merkel je nedavno zahtijevala da države članice moraju biti spremne odreći se svog suvereniteta. Macron je čak rastući nacionalizam u Europi nazvao nategnutim i suprotnim domoljublju. Drugim riječima: ako kažemo da je crveno stvarno zeleno, onda ga morate progutati. Zapanjujući nedavni primjer bila je iznimka koju je Francuska dobila od Bruxellesa da proračunski deficit podigne na iznad 3%, dok su Italiji zapravo prijetile najoštrije odmazde jer je htjela povećati svoj deficit na nešto iznad fiksne granice od 2%. Sve zemlje EU su jednake, ali 2 zemlje su ravnopravnije od ostalih. Prema MacIntoshu, mogući izlazak Italije iz eurozone ('Italexit' ili 'Italeave') puno je ozbiljnija opcija nego što se službeno priznaje. Ako bi populistička i popularna talijanska vlada odlučila to učiniti i zatim ponovno uvela liru kao što se nedavno otvoreno raspravljalo na konferenciji vladine stranke M5S, tada Njemačka može zviždati na svoje milijarde koje je posudio Italiji. Zato vjerujemo da će se svi koji još ulažu u europske državne obveznice suočiti s dugoročnim gubicima. Sve do velikog sloma, ili niza sloma, potrošnja većine država članica eurozone nastavit će rasti i polako, ali sigurno u sve većem broju članica započet će rasprava ili neće biti bolje propala valutna unija, ili jednostavno kao Britanci kompletnu EU. Kapital već istječe iz Europe, upozorava MacIntosh. To curenje postaje potok, a zatim potop. Bruxelles će učiniti sve da to spriječi, poput uvođenja svih vrsta kapitalnih kontrola, ali to neće moći zaustaviti.
Opskrba energijom u Europi dramatično će se promijeniti u svjetlu domaće sigurnosti. Države članice ponovno će staviti svoj nacionalni interes na prvo mjesto. I to se dogodilo sa 'zelenim'. Zaboravite na klimatsku politiku posljednja 2 desetljeća. Trump je pokazao kako postupiti s otkazivanjem Pariškog klimatskog sporazuma. Očekujte da europski čelnici učine isto kako bi obnovili energetsku sigurnost svoje zemlje. Tako jednostavno možete zaboraviti na emisije CO2 i stvorenja poput crvenopjegave sove. Kad dođe do toga, politička (i energetska) sigurnost će imati prednost. To znači da će iznimno skupi klimatski sporazumi koji uništavaju prosperitet, poput nizozemskog, biti zatvoreni u kanti za smeće, a s njim i svi planovi za još veće vjetrenjače i zatvaranje stanovništvu jeftinog i pouzdanog prirodnog plina. Nadolazeća kriza bit će toliko ozbiljna da će se većina preostalih financijskih sredstava morati iskoristiti za nastavak prehrane i grijanja stanovništva kako ne bi došlo do veće pobune. Konačno, politički, ekonomski i društveni kaos potaknut će europske zemlje da ojačaju svoje vojske i vojne resurse. Uz malo peha, totalitarni eurokrati sa svojim 'Četvrtim Reichom' prijete izazvati upravo ono što je nakon Drugog svjetskog rata definitivno moralo pripadati prošlosti: rat. Cijeli taj uzorak izvorno je postavljen kako bi se osigurao mir, sigurnost i prosperitet za sve države članice. Što je ostalo od ovoga?