Prije 564 godine – razotkriveni mađarski mitovi: opsada Nándorfehérvára, 1456.
Svake godine 22nd srpnja, poseban osjećaj obuzima Mađare dok čuju podnevno zvono. Dana 22nd srpnja 1456., prije 564 godine, održana je opsada Nándorfehérvára. Zahvaljujući trijumfu Mađara i pomoći nekih drugih europskih sila, vojske sultana Mehmeda II. morao povući. Popularno mađarsko uvjerenje je da je pobjeda Jánosa Hunyadija bila "svjetski poznat" trijumf, koji zauvijek obilježava mađarsku hrabrost. Hunyadi je bio arhetip mađarskog heroja u svim epohama, a njegova djela pripadala su najslavnijim stranicama mađarske povijesti.
Historiografija 20th stoljeća isprao je malo boje s njegova mita na mnoge načine, ali ipak nije uhvatio dubok korijen u javnom razmišljanju. Iako se pokazalo da je János Hunyadi odgovoran za pokretanje tragične kampanje 1444., izgubio je svoje dvije najznačajnije bitke i aktivno sudjelovao u građanskom ratu, ali sve to nije umanjilo njegovu ocjenu nacionalnog heroja, jer njegovi su se uspjesi pripisivali njegovim osobnim kvalitetama.
Postoje dvije stvari: prava djela i njihova prosudba, a to su dvije vrlo različite stvari. Potonji, naravno, ima važniju ulogu u stvaranju tradicije.
Takav je bio slučaj s Istvánom I., Mátyásom Hunyadijem i Lajosom Kossuthom, koje su njihovi suvremenici i neposredni potomci doživljavali s mnogo manje empatije. Ipak, novije generacije svojim pričama evociraju odanost i herojstvo. To ipak nije loše jer može inspirirati buduće generacije, ali je važno ne mijenjati u potpunosti događaje iz prošlosti.
Za nas Mađare, Nándorfehérvár je u posljednjih pet stotina godina postao simbol samopožrtvovnog herojstva, Mađarske kao bastiona kršćanstva i osjećaja 'moramo se boriti sami'.
Međutim, to se postupno razvijalo tijekom stoljeća. Onima koji su vodili bitku to sigurno nije bilo tako jasno koliko je nama postalo simbol. Ali u današnjem vrlo relativnom svijetu, gdje se stoljetna uvjerenja i vrijednosti dovode u pitanje u nekoliko trenutaka, moramo vidjeti koliko je kršćanski trijumf uistinu bio uspješan.
Pročitajte iNetflix snima seriju o Jánosu Hunyadiju, svjetski poznatom mađarskom vojskovođi i guverneru?
Mladi sultan Mehmed II. koji je naslijedio osmansko prijestolje 1453. uspješno izvršio invaziju na Carigrad, grad koji je simbolizirao posljednje svjetlo Rimskog Carstva. To je ljudima bilo nezamislivo i izazvalo je paniku u Europi. To je bio kontekst u kojem su se Mađari obranili od osvajača kod Nándorfehérvára. Napad koji je pokrenuo mladi i ambiciozni sultan protiv podijeljene sile kojoj je nedostajalo povjerenja.
Također je važno napomenuti da bi pad Kraljevine Mađarske za sobom povukao i preostale države Balkanskog poluotoka, pa su oči Zapada bile uprte u Mihályja Szilágyija i Jánosa Hunyadija čija je obrana bila testirana do krajnjih granica.
Srećom, za branitelje se gotovo sve savršeno posložilo: srpske su snage probile osmanske brodove na kršćanskoj strani, a neobučene kršćanske snage predvođene Jánosom Kapisztránom (Ivanom Kapistranskim) intervenirale su u pravom trenutku. Ali u tome je bilo više sreće nego što bi se na prvi pogled moglo pretpostaviti.
Kad se sve uzme u obzir, kršćanska je pobjeda bila neočekivana i činila se čudesnom u očima suvremenih ljudi, pa je bilo očito ugraditi samopožrtvovne heroje i čudesne elemente u naraciju priče kako bi joj dali neki dodatni štih. Tako je mit o podnevnom zvonaru i junačkom Titusu Dugovicu zaživio i postao sastavni dio mađarskog vjerovanja i tradicije. Sada se može znanstveno dokazati da se ne mogu povezati s trijumfom Nándorfehérvára.
No, sve to ne treba da nam smeta, radujmo se i zvonjavi podneva i pričajmo svojoj djeci o junaštvu Tituša Dugovica, jer ta su uvjerenja ona koja nas Mađare spajaju, ta nam uvjerenja pomažu u teškim vremenima i te nas figure herojstva nadahnjuju.
Podnevno zvono
Mnogi do danas tvrdoglavo vjeruju da je podnevno zvono u znak sjećanja na trijumf Nándorfehérvára, iako je ovaj teorem nekoliko puta opovrgnut tijekom proteklih desetljeća. Kalikst III., kada je saznao za osmanski pohod, izdao je takozvanu 'imabulu' (papinsku molitvenu bulu) u Rimu 29.th lipnja najavljujući duhovni križarski rat za poraz "nevjernika". Prema buli, između tri sata poslijepodne i večernje molitve, zvonila bi tri puta u razmaku od pola sata, te da bi svaki kršćanin usrdno molio kada bi to čuo. Također, loš znak pojavio se na nebu otprilike u ovo vrijeme 3. lipnja; Halleyev komet, koji je sugerirao uništenje i opasnost, što je činilo malo vjerojatnim da će moći zaustaviti Osmansko Carstvo. Vijest o trijumfu Nándorfehérvára stigla je u Rim tek 6. kolovoza, a Papa je na svoje oduševljenje odredio blagdan Preobraženja Gospodinova na ovaj dan, tako da je zapravo ovaj trenutak onaj koji je najsnažniji povezana s mađarskom pobjedom, a ne podnevna zvonjava.
Pročitajte iPovijest najpoznatijeg mađarskog 'betyára', odmetnice Rózse Sándor
Važno je spomenuti da su bik i pobjeda u Nándorfehérváru zaboravljeni u drugoj polovici stoljeća. Zbog sve veće osmanske opasnosti papa Aleksandar VI. obnovio bulu svog prethodnika 1500. i izdao novi dekret. Promijenio je dvije stvari u papinskom dekretu: naredio je podnevno zvono kako bi potaknuo molitvu, a taj je dekret razlog zašto se u kršćanskom svijetu zvoni u podne. Dakle, o podnevnom zvonaru u kršćanskom svijetu od ovog trenutka nadalje možemo govoriti samo.
Iz istraživanja Endrea Pálvölgyija znamo da se ideja koja povezuje podnevno zvono s mađarskim događajem razvila u mađarskoj javnoj svijesti sredinom 19. stoljeća.
Iz brojnih primjera vidljivo je da je službena kulturna politika, uz pomoć povijesne znanosti, usadila ovu dogmu u mađarsku javnu misao tijekom obilježavanja milenijske obljetnice krajem 19. stoljeća. U Mađarskoj pogođenoj Trianonskim ugovorom, nije trebalo mnogo da se počne vjerovati u to. Zvonjava na mađarskom radiju proširila je taj mit među Mađarima, a čini se da će ostati i kod nas u budućnosti.
Titusz Dugovics
Nije pretjerano reći da gotovo svi u Mađarskoj znaju priču o Tituszu Dugovicsu. Bio sam jako dirnut njegovom žrtvom kada sam saznao za njega u 3rd ili 4th razreda, no nažalost, pokazalo se da je i to samo mit. Slika Sándora Wagnera prekrasno prikazuje priču o heroju koji je branio dvorac, a koji je 21.st, 1456., povukao je sa sobom turskog vojnika koji je pokušavao podići sultanovu zastavu s jedne od kula Nándorfehérvára, rasplamsavši duh svog brata po oružju. Međutim, samo nekoliko ljudi zna da je Titusz zapravo rođen 1824. godine kada je Gábor Döbrentei objavio tri diplome u 'Tudományos Gyűjtemény' (Znanstvena zbirka) koje su bile u posjedu tadašnjeg žirija županije Vas, Imrea Dugovicsa. Sljedećih desetljeća tvrdnja slavnog književnog čovjeka bila je sve prihvaćenija, pa sve do 1990-ih nitko nije dovodio u pitanje postojanje Titusza Dugovicsa, no tada se sve više sumnjalo u Döbrenteijevu tvrdnju.
Figura samopožrtvovanog junaka zapravo je seobenički motiv koji se u zapadnoj književnosti nalazi još od antike.
Antonio Bonfini bio je taj koji je zabilježio događaj prvi put povezan s Nándorfehérvárom, ali u njegovim snimkama vojnik nije imao ime. Sljedeći put takvog junaka spominje Johannes Dubravius, rođen 1552. On požrtvovnog vojnika naziva češkim vitezom. Početkom 19th stoljeća, ime junaka postalo je János Körmendi u baladi Johanna Karla Ungera. Kult Titusza Dugovicsa započeo je Döbrentei koji je vjerovao da su krivotvoreni dokumenti plemića iz županije Vas stvarni. Ne znamo što je motiviralo Imrea Dugovića da krivotvori te dokumente. Možda je to bilo zato da zaustavi glasine oko plemstva njegove obitelji ili je jednostavno želio imati herojske pretke. No, sve je to nevažno, budući da je u doba nacionalnog romantizma bila velika potražnja za požrtvovnim junacima, pa su osobne ambicije smjesta stavljene u nacionalni kontekst, te je rođen kult Titusza Dugovicsa.
János Kapisztrán (Sv. Ivan Kapistranski)
Nakon pada Carigrada 1453. Papa je poslao Jánosa Kapisztrána (Sv. Ivan Kapistran), koji se bližio sedamdesetim godinama, da svojim fanatičnim zanosom okupi križare protiv Osmanskog Carstva. U Ugarsku je stigao 1455. godine i uspostavio kršćanski savez protiv Turaka. U proljeće 1456. ponovno je s entuzijazmom počeo novačiti križare.
Uspio je okupiti neregularnu vojsku i požurio u logor Jánosa Hunyadija kako bi pomogao njemu i njegovim snagama u obrani Nándorfehérvára. Nakon što je Hunyadijeva flota probila brodove turskog admirala Baltoglua, on je poslao Kapisztrána i njegove jedinice na otok Száva. Hunyadi i njegovi plaćenici umarširali su u dvorac, kako bi pomogli braniteljima, koje je predvodio Hunyadijev šurjak, Mihály Szilágyi, kojima je bilo teško zadržati svoje položaje unutar srušenih zidina dvorca. Sultan je poslao svoju vojsku u napad 22. srpnja, ali su branitelji posljednji put uspjeli odbiti elitne turske jedinice.
Pročitajte iSvjetonazor mađarskog poganstva
Odlučujući okršaj ipak je izbio slučajno. Kapisztránove snage bile su sastavljene od nediscipliniranih vojnika, a neki od njih su prešli rijeku i počeli napadati neprijateljski tabor s bokova. Sve više i više tih neregularnih trupa slijedilo je njihov primjer, a turske Sipahije i janjičari su se okupili da izvrše protunapad.
Kad je Kapisztrán to shvatio, želio je spriječiti sukob, pa se ukrcao na čamac, ali je postigao suprotan učinak. Njegovi su vojnici vjerovali da ih njihov vođa potiče na napad, pa su slijedili njegov primjer i sukobili se s Turcima.
Osmanlije su bili iznenađeni i ostavili su svoje logore i topništvo bez nadzora. Hunyadi je iskoristio priliku i konjaničkim jurišom probio se iz dvorca te zauzeo topnička oruđa i napao Turke njihovim vlastitim oružjem. Uslijedio je kratak krvavi sukob iz kojeg su mađarske snage izašle kao pobjednici.
Pročitajte iPustolovno putovanje najstarije sačuvane pjesme u Mađarskoj
Izvor: Rubicon.hu, Élmény Magazin / Történelmi Legendák
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Mađarski ministar vanjskih poslova Szijjártó: Mađarska odbacuje federalističke ideje
Novi međunarodni operater koji će se pridružiti mađarskoj taksi sceni
Najprivlačniji poslodavci u Mađarskoj u 2024
Pažnja: Veliki most na Dunavu u Budimpešti bit će zatvoren cijeli vikend, promet će biti preusmjeren
Prema riječima mađarskog ministra gospodarstva, suradnja s Kinom nije dovoljno jaka
Odvratno: Samsungova tvornica u Mađarskoj mogla bi odmah biti zatvorena prema novom sudskom nalogu
4 Komentari
Da ga nazovemo Beograd/Beograd?
Nećemo ga zvati Beograd/Beograd.
To bi bilo zbunjujuće i anakrono. Bilo bi drugačije od načina na koji se tretiraju druga povijesna imena mjesta (Konstantinopol, Lenjingrad, Bombaj, itd.). Budući da se radi o mađarskom povijesnom događaju na mađarskoj stranici i vaš prijedlog nije u skladu s drugim povijesnim referencama, hoćemo li vaš prijedlog nazvati trolanjem?
Ne slažem se s Arpadom. Ako pišete na engleskom, pogotovo, ali ne samo, ako su čitatelji većinom stranci, a portal News je na engleskom, nazive gradova treba pisati na engleskom. Neengleska imena su prihvatljiva u iznimnim slučajevima, što nije slučaj u Beogradu, jer nitko osim Mađara ne zna što je Nandorfehervar. Ovaj konkretan događaj poznat je u svijetu kao Opsada Beograda.
Siguran sam da se Mađarima ne bi svidjelo da se u nekom članku Szeged naziva “Seghedin”. Samo primjer…
Mario, ako je napisano u mađarskoj povijesti, a ovo je mađarska web stranica napisana na engleskom, povijesna imena bi trebala glasiti tako. Novo ime koje se često koristi može se navesti u zagradama. Pozsony (Bratislava), Becs (Beč), Orosz (Ruski) Lengyelorszag (Poljska) na primjer. Ono što je Mađarima ispravno i povijesno ne treba mijenjati ili bastardizirati zbog stranih čitatelja.