Mađarski pioniri fotografije 20. stoljeća
Kako je Robert Capa tvrdio: “Nije dovoljno imati talent. Moraš biti i Mađar.” Brojni mađarski fotografi izvršili su značajan utjecaj na suvremenu fotografiju i stekli svjetsku slavu kao pioniri ovog umjetničkog medija. Kroz svoje jedinstvene poglede, imena Brassaï, Capa, Kertész, Moholy-Nagy i Munkácsi ušla su u povijest fotografije.
André Kertész (rođen kao Kertész Andor)
André Kertész je najpoznatiji po svojim doprinosima fotoreporterstvu, koristeći izrazito dinamične kompozicije kroz svoje utjecajne foto eseje. Prema Artmirror, može se smatrati jednim od najznačajnijih predstavnika subjektivne dokumentarne fotografije. Rođen je 1894. u Budimpešti u židovskoj obitelji srednje klase. Kao mladić bio je uglavnom zaokupljen književnošću i kazalištem. Njegova fascinacija fotografijom započela je 1912. kada su Kertész i njegov brat od majke dobili fotoaparat na zajednički dar.
Tijekom Prvog svjetskog rata snimao je fotografije života u rovovima s namjerom da uhvati emocije ljudi. Nakon što ga je metak ranio, Kertész je poslan u Budimpeštu na rehabilitaciju. Plivanje mu je postalo dio svakodnevice, a sjedeći uz rub bazena promatrao je kako voda i sunčeva svjetlost lome tijelo plivača. Ovaj trenutak označava početak njegovog cjeloživotna fascinacija distorzijama.
Njegov brat Jenő odigrao je ključnu ulogu u Kertészovu životu: Jenő je bio "savršen suradnik" koji je pružao pronicljive kritike njegova rada i služio kao model i muza. Nakon rata Kertész se 1925. preselio u Pariz, a taj je odlazak imao veliki utjecaj na njegovu karijeru. Ubrzo ga kao slobodnjak angažiraju različiti časopisi, a umjetnička sredina u Parizu značajno utječe na njegov rad. Tijekom tih godina Kertész je razvio osebujan vizualni jezik svojim poetskim fotografijama pariških ulica.
Godine 1936. preselio se u New York kako bi nastavio svoju karijeru fotografa, ali godinama nije mogao postići napredak. Godine 1964. John Szarkowski, istaknuti kustos za fotografije u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, organizirao je izložbu za Kertésza koja je postigla veliki uspjeh i bila je praćena izložbama i počastima. Njegov rad postao je popularan na tržištu likovne fotografije tijekom 1970-ih, a 1972. dobio je Guggenheimovu stipendiju.
Brassaï (rođen kao Gyula Halász)
Brassai bio je slikar, kipar, književnik i jedan od najistaknutijih fotografa međuratnog razdoblja. Imao je značajan utjecaj na komercijalnu i avangardnu fotografiju. Prema Patrice Petro, Brassaï je bio “pionir dokumentarne fotografije” kroz njegovu radije provokativne fotografije noćnog života u Parizu. Rođen je 1899. u Brassóu, a ime “Brassaï” po svom je rodnom gradu preuzeo 1925. Studirao je slikarstvo i kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti i Berlinu te služio u austrougarskoj vojsci do kraja Prvog svjetskog rata.
Godine 1924. Brassaï se preselio u Pariz i postao novinar. Fotografijom je dokumentirao svoje članke, no kasnije je postao fasciniran tim medijem. Noću je lutao pustim ulicama i uhvatio srž noćnog života grada. Brassaï je ove fotografije objavio u dvije zasebne knjige: Paris de Nuit (Pariz noću) I Voluptés de Paris (Tajni Pariz). Danas se te slike smatraju remek-djelima koja su odredila njegovu karijeru i klasicima rane ulične fotografije. Nazvao ga je njegov prijatelj Henry Miller “oko Pariza” nakon svoje nezasitne radoznalosti i svoje odanosti gradu. Brassaïjev opus također uključuje slike visokog društva i portrete njegovih prijatelja i suvremenika, poput Dalíja, Picassa i Matissea. Godine 1979. primljen je u Međunarodnu fotografsku kuću slavnih i muzej.
László Moholy-Nagy (rođen kao Weisz László)
Laszlo Moholy-Nagy bio je radikalno eksperimentalan pojedinac, slikar, kipar, pisac, fotograf i profesor u školi Bauhaus. Rođen je u Bácsborsódu, u židovskoj obitelji. Kao dječak, Moholy je želio postati pisac i neke od njegovih pjesama objavljene su u sigedinskim novinama dok je još bio u školi. Nakon što je diplomirao 1913., ujak ga je potaknuo da studira pravo u Budimpešti. Moholyjevo je studiranje prekinuo Prvi svjetski rat, te se 1915. prijavio u austrougarsku vojsku. Crtanje je postalo dio njegove svakodnevice, a izradio je stotine skica na poleđinama vojnih razglednica. Bili su živopisni, živahni i često duhoviti.
Moholy je u Budimpešti objavljivao kratke priče i književne kritike, a njegova namjera da se ozbiljnije okrene umjetnosti postaje sve jača. Počeo je pohađati večernju nastavu umjetničke škole i izlagati svoje radove. Njegove slike i crteži bili su figurativni i naginjali ekspresionizmu. Godine 1919. preselio se u Beč i pridružio MA skupini mađarskih avangardista. Grupu je vodio umjetnik i pisac Lajos Kassák, koji je snažno utjecao na Moholyjevu karijeru.
Nakon što je godinu dana proveo u Beču, odlazi u Berlin, gdje su dadaizam i ruski konstruktivizam utjecali na Moholyjev figurativni stil. Najranije njegove konstruktivističke slike već ilustriraju Moholyjeve cjeloživotna zaokupljenost svjetlom i prozirnošću. Njegove prve slike bile su više statične, ali sredinom 1920-ih njegove su kompozicije postale dinamičnije i počeo je razvijati vlastiti individualni stil. Moholy je također proizvodio linoleum i drvoreze, te skulpture od drva, stakla i metala. Oko 1922. počeo je eksperimentirati s fotogramom (fotografska slika nastala polaganjem predmeta na fotografski papir i izlaganjem svjetlu) i do sredine 1920-ih razvio je osebujan stil fotograma.
U Berlinu je Moholy upoznao Waltera Gropiusa preko direktora The Bauhaus, koju je osnovao u Weimaru 1919. Gropius se može smatrati jednim od njegovih mentora, a njihovo je prijateljstvo trajalo preko 20 godina sve do Moholyjeve smrti. U Bauhausu, Moholy je nastavio razvijati svoje slikarstvo i također proizvodio fotografije fotoaparatom. Njegove najpoznatije fotografije karakteriziraju višestruke ekspozicije, snažne dijagonale, apstraktne forme, inkorporacije sjena i imaju jake kompozicijske sličnosti s njegovim slikama. Tijekom 1920-ih i 1930-ih, Moholy je također stvorio niz dadaističkih fotomontaža, koje je nazvao "fotoplastika", pri čemu se "plastika" odnosila na skulpturu. Osim što je radio kao slobodni dizajner, osnovao je studio i bavio se oglašavanjem, izložbama, scenografijom i kostimografijom. Moholy je vjerovao da je najvažniji aspekt umjetničkog djela proizvod, a ne umjetnik.
Između 1929. i 1936. snimio je nekoliko kratkometražnih crno-bijelih filmova. Od 1934. Moholy je radio s dizajnerskom tvrtkom u Amsterdamu i izradio brojne fotografije u boji. Godine 1935. preselio se u London i nastavio istraživati potencijale fotografije u boji. Dvije godine kasnije, na preporuku Waltera Gropiusa i na poziv Waltera Paepckea, Moholy se preselio u Chicago i postao direktor Novi Bauhaus škola dizajna.
Martin Munkácsi (rođen kao Munkácsi Márton)
Martin Munkácsi jedan je od najpoznatijih mađarskih fotografa koji je svojim reportažama i sportskim fotografijama napravio revoluciju u modnoj fotografiji i pridonio rađanju fotožurnalizma. Rođen je 1896. u Kolozsváru i postao je novinar i fotograf, specijaliziran za sport. Do kraja 1920-ih postao je jedan od najtraženijih fotoreportera u Mađarskoj.
Krajem 1920-ih preselio se u Berlin, gdje je revolucionirao modnu fotografiju mijenjajući prethodno statičnu kompoziciju u dinamičnu i eksperimentirajući s jedinstvenim kutovima. Munkácsi je odbacio kruto okruženje studija i izveo modele na otvoreno. Kao fotoreporter mogao je proputovati pola svijeta, od Amerike do Egipta i od Turske do Liberije. Bježeći pred nacizmom 1934. emigrirao je u New York, au Americi je postigao veliki uspjeh kao modni fotograf.
Robert Capa (rođen kao Friedman Endre Ernő)
Robert Capa bio je pionir ratna fotografija i fotoreporterstvo. Radio je u Španjolskoj, Europi, Kini i Vijetnamu, riskirajući svoj život nekoliko puta kako bi snimio svoje kultne ratne slike. Možete pročitati priču slavnog mađarskog fotografa OVDJE.
Pročitajte iWOW! Mađarski fotograf među najboljima na svijetu! - FOTOGALERIJA
Izvor: Dnevne vijesti Mađarska
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 4. svibnja 2024
Orbánova vlada nastavlja s programom preoblikovanja mađarskog sektora nekretnina
Sretne vijesti: 110 godina star brod nostalgije vraća se na jezero Balaton – FOTOGRAFIJE
Ne može im dosaditi: izbori 9. lipnja odlučuju o ratu ili miru
Očaravajuće FOTOGRAFIJE: Obnova Budimske kraljevske palače u spektakularnoj fazi, cijeli zidovi se ponovno grade
Stranka bivšeg premijera Gyurcsánya boji se gubitka gradonačelničkih mjesta 9. lipnja u Budimpešti