Mađarske priče o uspjehu u Novom svijetu
Iako su ga Europljani koji su prvi stigli u Novi svijet – Vikinzi – zvali “Zemlja vina”, odnosno Vinland, uzgoj vinove loze u Ameriku su Europljani donijeli kasnije. To se dogodilo kada su Sjedinjene Američke Države izašle na obalu Tihog oceana jer područja kontinenta koja su prva osvojena nisu bila pogodna za vinovu lozu. Ali tko je donio vinovu lozu u Kaliforniju? Tko drugi nego Mađari, a mi imamo još zanimljivih priča, Izvještava Globs Magazine.
Mađarsko podrijetlo kalifornijskih matičnjaka
Ágoston Haraszthy rođen je 1812. u Futaku u županiji Bács-Kiskun. Posjetio je Englesku i Ameriku zbog avanturizma, a proučavao je i američke domorodce. Zbog loših odnosa između mađarskog plemstva i kuće Habsburgovaca 1840. godine s cijelom se obitelji preselio u američku državu Wisconsin gdje je osnovao Haraszthyville, današnji Sauk City. Naselje se nekoliko godina nazivalo i Széptáj (Lijepi pogled).
Utemeljitelj se bavio mnogim stvarima: dao je graditi mostove, mlinove, pomagao europskim doseljenicima, ali od 1850. godine fokusiran je na sadnju vinove loze. Zasadio je vinovu lozu na području od 226 hektara u Sonomi u San Franciscu. Zemlju je nazvao "Buena Vista". Godine 1861. ponovno je posjetio Mađarsku i druge zemlje koje proizvode vino, a zatim se vratio s više od 300 vrsta grožđa. Tih godina stekao je neprolazne zasluge za uzgoj grožđa i vina Zinfandel. Praktički je postao otac kalifornijskog vinogradarstva koje se razvilo u granu industrije vrijednu milijarde dolara. Njegovi novi sunarodnjaci toliko su ga cijenili da je izabran za šerifa San Diega. Vinogradi Buena Vista su radili, međutim, kuća na vinogradu je propala, a zemlja je polako gubila na značaju pored drugih velikih vinorodnih regija sve dok francuski vinogradar Jean-Charles Boisset nije kupio vinograd. Boisset, čija je obitelj također uzgajala vino u Francuskoj, zaljubio se u dolinu Sonoma tijekom svojih putovanja u djetinjstvu i nije bio zadovoljan sve dok nije mogao kupiti Buena Vistu. Novi vlasnik ne samo da je obnovio zgrade i reorganizirao pitoreskni kraj, već je namjeravao stvoriti i posebnu enologiju koja povezuje sadašnjost s prošlošću. Buena Vista postala je sastajalište Mađara. Sonoma je postala grad blizanac Tokaja.
Oni koji mogu ući na rotirajuća vrata nakon tebe, ali izaći prije tebe...
Prema Globs Magazinu, vijest o smrti Zsa Zsa Gábor bila je na naslovnici svih novina u prosincu prošle godine, iako godinama nije igrala ni u jednom filmu, a bila je prava diva u desetljećima prije širenja televizije. Ipak, posljednja hollywoodska slavna osoba toliko je utjecala na zvjezdanu slavu da su se vijesti o njemu bavile i desetljećima kasnije. Ona podsjeća na doba kada su Mađari odigrali presudnu ulogu u razvoju onoga što danas nazivamo Hollywoodom.
“Nije dovoljno biti Mađar, treba imati i talenta”, stoji na vratima Paramountova oca, Adolpha Zukora. Izreka naglašava općepoznatu činjenicu. U klasičnoj eri američkog filma mađarski emigranti se mogu naći ne samo među utemeljiteljima filmskih carstava, već u gotovo svakom segmentu filmskog stvaralaštva. Nakon pada sovjetske republike, prvi veliki mađarski emigrantski val stigao je u Hollywood uglavnom 1920-ih kao rezultat progona Trianonskog sporazuma i političke ljevice.
Mnogima, uključujući Sándora Kordu, Mihályja Kertésza, Mihályja Várkonyija, prva postaja bio je Beč, dok su drugi u američku tvornicu snova stigli preko Berlina, Münchena, Pariza i Londona. Drugi značajniji val mađarske emigracije bio je u vrijeme Drugog svjetskog rata. Ti su se ljudi nastanili u Los Angelesu nakon revolucije 1956. godine.
Magazin Globs rekao je da su među zvijezdama nijemog filma Oszkár Beregi, Mihály Várkonyi, Ilonka Kovács (Lucy Doraine), Lia Putty (Putty de Lia), Sakall SZ alias Jenő Gergő (čije je umjetničko ime “Plavi kruh”), Vilma Bánky, Zs Zsa Gábor, László Löwenstein (Peter Lorre) i naravno, najpoznatiji Drakula svih vremena, Béla Lugosi napravili su karijeru u Hollywoodu - samo neka od najpoznatijih imena koja treba istaknuti. A očevi drugih područja filmske industrije nisu spomenuti. Na primjer, snimatelj Vilmos Zsigmond, skladatelj János Rózsa ili dizajner Oscara Alexander Trauner (Sándor Trauner)... Mnoga holivudska carstva vodili su istočnoeuropski imigranti. Prema glasinama, Mađari su jedni drugima pomagali u uspjehu u svijetu filma formirajući male skupine; za vrijeme pucnjave govorili su na mađarskom. William fox i Adolph Zukor alias Vilmos Fried i Adolf Cukor – sasvim slučajno su se u hollywoodskom filmskom stvaralaštvu susrela ova dva imena koja su u davna vremena stajala iza dviju velikih filmskih korporacija Paramount i Fox. povijesti. Obojica su rođena u okrugu Borsod-Abaúj-Zemplén u židovskim obiteljima.
Najčudnije je što je ovaj mađarski uspjeh desetljećima bio poznatiji u Americi nego u Mađarskoj. O mađarskim kraljevima Hollywooda – 40-ih godina prošlog stoljeća zbog njihova židovskog podrijetla, a nakon Drugoga svjetskog rata zbog hladnoratovske situacije – nije bilo primjereno govoriti. Stoga većina priča postoji kao obiteljske legende i urbane glasine. Zbog toga je toliko važno da su inicijative poput Mađarske holivudske turneje započete 2016. godine – prema Balázsu Bokoru, bivšem generalnom konzulu u Los Angelesu, njezinom pokretaču – postavile kao cilj vratiti se u svoju domovinu, u jugoistočnu Mađarsku s spomen-ploče i konferencije povijest očeva davno iseljenih.
Fotograf zvijezda, zvijezda fotografa
Mađara nije bilo samo među najvećim holivudskim zvijezdama i osnivačima filmskih studija, već i fotografija mora biti zahvalna mađarskim genijima. Baš kao Zsa Zsa Gábor, koja je preminula prošle godine, Martin Szipál je svoje posljednje godine proveo u zemlji djetinjstva, no najveća era njegova života vezana je uz Hollywood.
Ime Martina Szipála povezivalo se uz kvalitetnu fotografiju. Djelovao je kao da nema vremena, kipio je životom i nakon devedesete, a okruživao se mladima i pratio najnovije trendove. Bio je pravi svjetski čovjek i boem; a njegova su djela obišla svijet, baš kao i on. Bit zanata naučio je od oca, koji je bio carski i kraljevski fotograf, a potom je 90. emigrirao u SAD gdje je četiri godine fotografirao najpoznatije zvijezde tadašnjeg Hollywooda. Njegove su fotografije bile novost u inozemnoj tvornici snova jer je u to vrijeme u SAD-u bilo poznato samo nekoliko portretista. Kasnije je mnogo puta ispričao kako je imao poteškoća u zajedničkom radu s većinom glumaca jer nisu baš voljeli objektiv. Baš poput Johna Waynea, koji je tvrdio da je zabavan u nizu fotografija Martina Szipála o njemu. Jedna od tajni dobrog portreta je da će osoba koju fotografira uvijek promatrati promatrača fotografije. Osim toga, prikaz ruku mora imati veliki naglasak – to je bila Szipálova tajna. Prema pseudonimu fotografa Martina S. Martina, naime, kao i kod dobre slike, i na fotografijama morate razmišljati o geometrijskim formama jer privlače poglede. Kod fotografija snimljenih za reklame uglavnom je, ali ne i isključivo, bitna jednostavnost jer u današnjem zakopčanom svijetu nema dovoljno vremena za minutažno razgledavanje fotografije. U Mađarsku se vratio 1956. i od tada živi ovdje, radi s fotografima novinarima i predaje. Više je puta osvajao nagrade na brojnim mađarskim i međunarodnim natjecanjima. Mađarski muzej fotografije čuva njegov rad u Kecskemétu.
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Kakvi su izgledi za posao za govornike engleskog jezika u Mađarskoj?
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 6. svibnja 2024
Zastupnik Dobrev: Orbánova vlada vuče zemlju 'nadolje'
Sjajan poslovni razvoj pred jugoistočnom Mađarskom, kaže ministar Lázár
Predstavnici bavarske Kršćansko-socijalne unije u Budimpešti
JOŠ 5+1 zabavnih činjenica o Mađarskoj – Neke bi mogle biti iznenađenje