Kako su Mađari nekada slavili Uskrs
Jeste li znali da ste prije 120 godina "u gradu čak mogli namirisati ljubičice s planine Gellért"? I da su “peštanska i budimska zvona u proljeće drugačije zvonila”? Index.hu navodi misli Gyule Krúdyja, slavnog mađarskog pisca, koji je – između ostalih – pisao o proljećima i Uskrsu na prijelazu stoljeća. Prisjetimo se kako su Mađari svojevremeno slavili Uskrs 🙂
Kako se kaže, koliko zemalja, toliko običaja. To vrijedi i za različite krajeve, razdoblja, no tradicije se razlikuju čak i po obiteljima. Pogotovo u slučaju Uskrsa. Prethodno smo podijelili članke o Uskrsne tradicije u Mađarskoj, i važnu ulogu koju praznovjerja igraju u svetkovinama. Ali za sada vas želimo povesti na malo putovanje kroz vrijeme s citatima Gyule Krúdyja i novina koje ilustriraju kako su Mađari slavili Uskrs.
“Već nekoliko tjedana po izlozima slastičarnica se vidi da se radi o veselom slavlju crvenih jaja, ali budimpeštanska crvena jaja samo svojim oblikom podsjećaju na prava, seoska jaja. Nijedna gospođa ih nije kuhala i bojala u crveno, čak ih ne krase čudni oblici, a s kokošima nemaju veze. Rađene su u tvornici, od šećera, svilenog papira i obojenog drveta. Neki od njih imaju male prozore, unutra su kokoši i njihovi pilići, dok se drugi mogu otvoriti, a iznutra vam se smiješi beba ili zeko. Kavalir se svojim poznanicama dodvorava ukrašenim jajima, roditelji djeci kupuju ona manje ukrašena, ali veselje im je vjerojatno najveće i najiskrenije.” (Vasárnapi Ujság, 1903.)
Veliki bulevar nekada je bio raj za ova “panoramska jaja”. Niz slastičarnica prodavalo je šećerna jaja i njihovog suparnika: šećerne ovce. Dobro jaje također je moglo odražavati svjetsku politiku. Na primjer, 1939. godine, nedugo prije izbijanja Drugog svjetskog rata, maleni ratni brod i bacač bombi bili su skriveni unutar jaja.
Razglednica iz 1950. (Zempléni Múzeum)
“Navika prskanja žena nije tako raširena u Pešti kao na selu, ali trgovina u ljekarnama uvijek se povećava prije Velikog ponedjeljka, jer su peštanski kavaliri i batine odlazili puniti svoje male boce kolonjskom ružinom vodicom.”
Postojao je i igriviji način prskanja, kojeg su se dosjetile mlade dame: natjerale su gospodu da pomirišu predmet koji je izgledao kao buket, a zapravo je to bio sprej, koji im je zalijevao lice. Možda je nevjerojatno, ali neke su tvornice već proizvodile ovakve kreacije 1870-ih.
“Sjećate li se, dragi čitatelju, trenda u Pešti, kada se za Uskrs svi oblače u novo ruho? Iako grad nije bio prijemčiv za praznovjerja i ljudi su se držali samo običaja koji su im bili ugodni, ugodni i dostupni, poput uskrsne šunke i posipa, nitko se nije odrekao novog ruha za blagdan. Svatko tko je želio izgledati kao pristojna osoba kupio je novu odjeću za Uskrs.” (Gyula Krúdy: Posljednje zvono)
Razglednica iz 1910. godine
Neki su to shvatili toliko ozbiljno da su se drugi žalili da su procesije uskrsnuća oko peštanskih crkava zapravo bile modne revije žena koje su željele pokazati svoju novu odjeću.
U vrijeme Uskrsa svi restorani i kafići Gradskog parka i Margitinog otoka izbacili su ograde obojene u zeleno, metalne stolove i stolice, čak i ako vrijeme nije izgledalo kao da je proljetno. Na planini Gellért su pokladnici i licitari podigli šatore kad je došao Uskrs.
Tako se išlo i na izlete u obližnje šume, ali neki su išli i dalje.
Prema izdanju časopisa Budapesti Hírlap iz 1892., oko Uskrsa "svi su se očevi pretvorili u jednostavna vozila", jer je došlo vrijeme da vode djecu na izlete. “Nedjeljni obiteljski ljudi su najstrpljivija vozila, jer su čak i konji istrenirani da signaliziraju kada su preopterećeni, ali to nije nešto što nedjeljni obiteljski ljudi mogu učiniti.”
“U središtu grada proljetna groznica se najviše manifestirala tako što su muškarci razmišljali kako bi mogli ukrasti nešto novca za uskrsno putovanje. Kao da je cijeli grad htio napustiti Peštu oko Uskrsa. Lokalni građani, koji tvrde da zarađuju svakodnevno sjedeći u kafićima, a zimi žive od smeća od kartaških stolova, smišljaju plan koji im sud počasti zatvorom: prije Uskrsa trče okolo s novčanicama kupiti karte za vlak.” (Gyula Krúdy)
Želju ljudi za putovanjem podržao je ured Budimpešte za prodaju karata koji je organizirao posebna putovanja s destinacijom Rijeka. Prema Sunday Journalu, “odvozili su izletnike tamo i natrag, ugostili ih za 36 forinti. 260 ljudi sudjelovalo je na izletu u Rijeku” 1886. godine.
Da bismo završili prisjećanje i doveli vas u blagdansko raspoloženje, želimo podijeliti s vama mišljenje Sándora Máraija o slavljima i svečanostima:
“Očistite se i iznutra i izvana. Zaboravite svakodnevne zadatke. Proslave nisu ispisane samo crvenim slovima u kalendaru. Pogledajte naše pretke kako su pobožno, bezuvjetno i radosno slavili! Proslava je malo vjerojatna. Slavlje je duboka i magična nepravilnost. Neka slavlje bude slavljeničko. Neka bude ispunjen plesom, cvijećem, mladim damama, ukusnom hranom i pićem koje grije srce. I što je najvažnije, neka ima nešto od starih običaja, sedmi dan, prekid, totalno opuštanje i neka bude pijetetsko i bezuvjetno. Slavlje je klasa života, njegov viši smisao. Pripremite se za to u svom tijelu i duši.” (Ulomak iz Herbarija Sándora Máraija)
Fotografije: www.facebook.com/ZempléniMúzeum, Húsvét
Istaknuta slika: Wiki Commons Autor Jellinek – Pruzsina Rózsa
Ce: bm
Izvor: http://index.hu/
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 1. svibnja 2024
Kandidat Fidesza za gradonačelnika Budimpešte obećava čistu, organiziranu Budimpeštu
Nova noćna linija iz ovog mađarskog grada za Varšavu!
Von der Leyen: Mađari su ojačali Europu, mađarski povjerenik: Ovo nije EU kakvu smo sanjali
Vlakove i autobuse u Mađarskoj sada je lakše pratiti u stvarnom vremenu!
Mađarska slavi 20. obljetnicu članstva u Europskoj uniji