Mađarska tradicija na Uskrsni ponedjeljak
Dame, pripremite svoje kišobrane za Uskrsni ponedjeljak, jer možete očekivati da ćete biti potpuno potopljeni. Imajte na umu, to nije zbog vremena, već stoljećima duge tradicije povezane s Uskrsnim ponedjeljkom u Mađarskoj.
Srednjoeuropsko nasljeđe
Ako ste iz srednje-europske regije, možda već znate o čemu govorim. Ako niste, dopustite mi da vas prepustim prastarom obredu takozvanog “húsvéti locsolkodás” (uskrsno škropljenje).
Poznatiji u engleskom govornom jeziku kao "Śmigus-dyngus" (poljski prijevod aktivnosti) je tradicija mladića koji idu okolo i prskaju vodom (ili danas uglavnom kolonjskom) svoje prijateljice, članove obitelji, pa čak i voljne stranci. Dio je zajedničke kulturne baštine regije srednje i istočne Europe i prakticira se u svim uključenim zemljama.
Poganski ili kršćanski? Oba!
Običaj vuče korijene iz poganstva, ali ga je u potpunosti i temeljito usvojila i kršćanska religija. Za koje se najviše vjeruje da je to slavenska poganska praksa, škropljenje je trebalo simbolizirati pročišćenje i obnovu. U kršćanskoj doktrini to je pretvoreno u nagovještaj krštenja, koje se također obavlja u vodi.
Drugi važan dio tradicije je nagrada koju mladić dobiva ispunjavanjem svog djela. U izvornom običaju dječaci bi primali crveno farbana jaja od djevojaka koje su polijevali vodom. Izvorno je to značilo djelovati kao simbol plodnosti i rađanja, stvaranja života. Ovo je također dobro prošlo s kršćanskom mišlju, budući da je jaje počelo predstavljati Kristovo ponovno rođenje, s crvenom bojom koja je trebala ilustrirati krv koju je prolio za čovječanstvo. Ova jaja također su često ukrašena s nekoliko geometrijskih i cvjetnih uzoraka.
Evolucija tradicije
Kako su se stoljeća mijenjala, tako su se mijenjale i prakse običaja. Kako je vrijeme prolazilo, način namakanja djevojaka postajao je sve pitomiji. U starim danima, mlade žene bi se oblačile u svoju najljepšu odjeću – a zatim bi ih bacali u lokalno jezero, rijeku ili obližnje pojilo. Kasnije se to pretvorilo u jednostavno polijevanje vodom iz kanti.
Danas je najčešća praksa poškropiti ih samo s malo kolonjske vode. U nekim ruralnim područjima, oni također imaju tendenciju da koriste vodu iz soda sifona. Cilj ovoga je da gospođa ne “uvene”. U početku su momci tražili one djevojke za posipanje koje su bile za udaju – pa se ono “cvijeće” koje je namočeno smatralo poželjnim, a ono koje je ostalo suho smatralo se nepoželjnim.
Zaboravljene i drugačije prakse
Postoje dva ostale aktivnosti vezane uz praksu koja više nije raširena u Mađarskoj. Jedan je bičevanje djevojaka drvenim bičevima, kako se ne bi razbolile tijekom cijele godine (to je još uvijek dio tradicije u Slovačkoj i Češkoj).
Drugo je takozvano obrnuto prskanje (visszalocsolás). Prema starijem običaju, na treći dan Uskrsa, u utorak, djevojke su imale priliku da se osvete. Oni koji nisu voljeli kisnuti mogli su uzvratiti i politi dječake na ovaj dan. Iz nepoznatih razloga ta je praksa nestala negdje između dva svjetska rata.
Ovo je kratka povijest i objašnjenje ove posebne regionalne uskrsne tradicije. Ako ste mlada dama i nemate ništa protiv poškropiti se, ovog ponedjeljka svakako složite crveno ofarbana jaja jer bi vam još mogla zatrebati!
Pročitajte također:
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Orbán: Glasati za ljevicu znači podržavati rat
Orbánovi saveznici oligarsi dali su 38 milijardi eura u državne koncesije za autoceste
Osnovan treći mađarski odjel UNESCO-a
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 2. svibnja 2024
Nečuveno: Tinejdžer uhićen zbog planiranja napada na džamiju u Mađarskoj – VIDEO
Sada možete kupiti karte za izložbe i razgledavanja na platformama Wizz Aira!
3 Komentari
Kako god to rekli, poganski ili kršćanski, to je muški svijet. Muškarci odlučuju koga treba pročistiti, a tko privlačan koliko god oni sami bili loši i neprivlačni.
To je u suprotnosti s pravilima EU-a - oni će uskoro biti s držanjem fondova uz svako spominjanje Uskrsa.
Ne sjećam se da sam ikada vidio nekoga natopljenog vodom. Međutim, sjetite se da su tijekom odrastanja dječaci ili muškarci dolazili u kuću u kojoj je živjela moja baka. Rekli su pjesmu od nekoliko redaka, a zatim su nam poškropili ramena s malo 'ružine vodice' ili sličnog parfema. Zatim smo ponudili nešto piće i malo poga'csa ili kifli od oraha itd. Bila je to zabavna aktivnost, i priznanje da mi žene, stare i mlade nismo bile nevidljive ostatku zajednice. Tako je barem moja baka to vidjela. A meni su laskali lijepo odjeveni dečki koji su došli.