Jobbikov zastupnik Gyöngyösi: Sigurnost ili sloboda? – Nova dilema Europe
Primjedbe zastupnika Jobbika u Europskom parlamentu Mártona Gyöngyösija:
Još od doba prosvjetiteljstva, zapadnu civilizaciju uvijek je progonilo veliko pitanje: koja je od dvije temeljne vrijednosti važnija?
Kome treba dati veću ulogu u uređenju naših društava: sigurnosti ili slobodi?
Možemo li žrtvovati individualnu slobodu na oltaru zajamčene sigurnosti? Ili je pravo na pojedinačnu odluku toliko neotuđivo od slobodnog ljudskog bića da se ni u kojem slučaju ne može poništiti, čak i ako pojedinac u određenim slučajevima donosi loše odluke?
U proljeće 2021. to je upravo dilema s kojom se Europa suočava.
Povučene pandemijom koronavirusa, navodno privremene restriktivne mjere marginalizirale su nekoliko ljudskih prava koja su se prije samo godinu dana smatrala bitnim uvjetima europskog postojanja. Europska zajednica nakon Drugog svjetskog rata uspostavila je vrlo delikatnu ravnotežu slobode i sigurnosti gdje su pravo na slobodno kretanje i zabrana diskriminacije postali neupitne vrijednosti i, u konačnici, temeljna načela Europske unije. Sve do prošle veljače, da ste bilo koga na ulici pitali o najvažnijem i opipljivom postignuću EU-a u njihovim očima, čak bi i većina punokrvnih euroskeptika vjerojatno odgovorila bez oklijevanja: slobodno kretanje unutar kontinenta i mogućnosti koje svaki Građanin EU uživa kao osoba živeći u jednoj od najvećih svjetskih demokratskih zajednica.
Zato smatram da je tako duboko zabrinjavajuća spoznaja da Europa već gotovo godinu dana živi pod takvim ograničenjima koja potpuno zanemaruju ta prava i slobode. Naravno, ne dovodim u pitanje da izvanredne situacije, poput svjetske pandemije, zahtijevaju izvanredna rješenja. S druge strane, istinska demokracija znači da se i posebna rješenja i izvanredne situacije moraju mjeriti na vagi demokracije. Drugim riječima, ograničenja ne smiju biti proizvoljna ili nerazmjerna, ne smiju dovesti do bilo kakve diskriminacije i moraju se donositi na transparentan način za razdoblje koje nije dulje od trajanja izvanrednog stanja.
Prošlog proljeća, kada su europske države na do sada nepoznati virus odgovorile zatvaranjem granica i ograničavanjem slobodnog kretanja, gotovo da nije bilo glasa, osim pokojeg ekstremista, koji bi doveo u pitanje opravdanost i proporcionalnost donesenih mjera.
Međutim, gotovo godinu dana kasnije, europski građani još uvijek žive s noćnim policijskim satom i zatvorenim ili teško prohodnim državnim granicama pod kvazi ratnom pripravnošću, dok nekoliko zemalja, kako cjepiva postaju sve dostupnija, ozbiljno razmišlja o zakonskoj diskriminaciji među građanima na temelju njihova statusa cijepljenja. Da stvar bude gora, gotovo da nema preklapanja između mjera različitih zemalja: svaka država sama odlučuje tko kamo može putovati i pod kojim uvjetima. Uz nekoliko iznimaka, Belgija je zabranila svaki prelazak svoje granice, dok je Mađarska svoju granicu zatvorila policijskim snagama i ne dopušta ulazak strancima. Njemačka čak ograničava tranzit preko svog teritorija (što uzrokuje popriličnu poteškoću kada se vaša zemlja slučajno nalazi u sredini kontinenta), dok je Francuska uvela noćni policijski sat već od 6 sati, iako se općenito smatra privremenim, tisuće manjih razlika ima već cijepa Europsku uniju koja slobodno kretanje drži svojim temeljnim načelom.
U međuvremenu, neke južne države članice povezuju nastavak turizma s uvođenjem putovnica za cijepljenje, dok je slabo prikriveni plan mađarske vlade zahtijevati potvrdu o cijepljenju za osnovne aktivnosti kao što je posjet događaju.
Naravno, znamo to cijepljenje je važno i potpuno se slažem da je cijepljenje jedino dugoročno rješenje za virus.
S druge strane, potpuno sam uvjeren da trebamo koristiti znanost i njezine rezultate kako bismo uvjerili ljude, a ne politički pritisak ili možda čak policijsku silu. Međutim, pojedine vlade koje otvoreno prijete svojim građanima teško da će dovesti do stvarnog konsenzusa po pitanju cjepiva. Umjesto toga, ovaj će stav vjerojatno izazvati društvene napetosti i dovesti do prijeteće opasnosti vraćanja u doba u kojem su ljudi bili svakodnevno diskriminirani.
Donositelji odluka nedvojbeno snose ogromnu odgovornost jer moraju pronaći ravnotežu između suprotnih vrijednosti i interesa. Dilema između sigurnosti i slobode intenzivnija je od bilo čega drugog. Međutim, nadam se da niti jedno neće dugoročno imati prednost nauštrb drugoga. Ako se to dogodi, bit će to kraj demokracije, Europske unije i europskog načina života kakvog poznajemo. Pogorša li se situacija do te mjere, to će učiniti zastarjelim sve borbe i naporan rad naših predaka da izgrade ovu zajednicu koja ljudsko dostojanstvo, slobodu i inicijativu smatra najvišom vrijednošću.
Pročitajte iNema šanse za ukidanje ograničenja? Epidemija ne popušta stisak u Mađarskoj
Izvor: www.gyongyosimarton.com
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Razgovori Orbán-Zelensky: Mađarska podržava svaku mirovnu inicijativu
Gastarbajteri dolaze u Mađarsku iako bi u zapadnoj Europi mogli zaraditi više
FOTOGRAFIJE: 6 malih simbola Budimpešte
Mađarska vlada će potrošiti ogromne iznose na stambeno zbrinjavanje radnika
Kineski tisak izvještava o posjetu predsjednika Xi Jinpinga Mađarskoj
Kineski proizvođač automobila NIO potpisao je pismo namjere za suradnju s mađarskim sveučilištem