Jobbikov zastupnik u Europskom parlamentu Gyöngyösi: Poruka iz 1956. još uvijek vrijedi
Primjedbe zastupnika Jobbika u Europskom parlamentu Mártona Gyöngyösija:
U povijesti mađarskog naroda nema manjka revolucije i borbe za slobodu. Ljudi koje zanima prošlost mogu u svakoj od njih pronaći nešto što nosi važnu poruku ili putokaz za našu sadašnjost i budućnost.
Iz nekog razloga, međutim, 1956. uvijek osjećamo posebno bliskom. Možda zato što su mnogi sudionici revolucije još uvijek živi ili možda zato što je 1956. i dan danas referentna točka u mađarskoj politici. Svatko tko se bavi političkim poslovima mora se nekako povezati s 1956. i njezinim nasljeđem.
Pošteni ljudi nedvojbeno suosjećaju s borcima za slobodu 1956. godine koji su svojim stavom protiv tiranije i hrabrošću da se upuste u borbu čak i protiv sovjetske vojske pokazali primjer cijelom svijetu.
No izvan simboličke politike, razumiju li svi u Mađarskoj i svijetu doista poruku iz 1956.?
Baš kao što je učinio s mnogim drugim stvarima, Fideszov režim također je pokušao prisvojiti i monopolizirati sjećanje na 1956. godinu. S druge strane, stranke mađarske ljevice dale su im značajan poticaj jer se dugo nisu mogle nositi s 1956. i teškim teretom autoritarne prošlosti na plećima pojedinih ljevičarskih čelnika. Nadalje, od 2006. 23. listopada za mnoge Mađare znači nešto više od dana sjećanja na revoluciju 1956. godine. To također znači krvavi policijski napad koji je naredila socijalistička vlada pod vodstvom Ferenca Gyurcsánya na okupljene koji su slavili 50. godišnjicu revolucije.
Dana 23. listopada 2020., kada su stranke mađarske oporbe; Jobbik i ljevičarske stranke objavljuju zajedničku poruku povodom obilježavanja 1956., posebno je važno prozreti Fideszove jadne pokušaje falsificiranja povijesti i shvatiti tko doista poštuje duh revolucije, a tko se doista zalaže za slobodu.
Uz veliku pomoć Sovjeta i lažiranje izbora u Mađarskoj nakon Drugog svjetskog rata, komunistički režim učvrstio je svoju vlast i razvio teroristički stroj za ostvarivanje potpune kontrole nad svakim aspektom života. Čimbenici kao što su strana okupacija, uništenje neovisnih i demokratskih institucija, ukidanje slobode savjesti i izražavanja, tretman političkih zatvorenika i sve nepodnošljivija društvena situacija uzrokovana strogim komunističkim režimom zajedno su doveli do 23. listopada 1956. kada su najšire skupine mađarskog naroda rekle da im je dosta. Tu i tada, ljudi koji prije nekoliko godina ili čak nekoliko mjeseci nisu ni pomislili da će ih povijest ikada dovesti na istu stranu, zajedno su ustali, rame uz rame, protiv diktature. Na današnji dan protiv terora i dnevnopolitičkog ugnjetavanja ustali su građani, bivši gospodarstvenici i poljoprivrednici koje su komunisti zgazili zajedno s radnicima navodno “naklonjenima” sustavu, pa čak i s ljevičarskim intelektualcima razočaranim modusom operandi režima.
Nitko nije pitao odakle su ostali i koje su ih ideje dovele da se pridruže revoluciji. Bilo je samo pitanje jesu li bili spremni boriti se za slobodu mađarskog naroda.
Danas u Mađarskoj, na sreću, nema strane okupacije niti otvorenog, fizičkog terora. Međutim, postoji moć koja prodire u svaki aspekt naših života, koja zahtijeva bezuvjetnu podložnost inteligencije i srednje klase, a istovremeno egzistencijalnim prijetnjama drži nižu srednju klasu pod kontrolom. Napada ili potkopava rad znanstvenih instituta, tjera sveučilišta ili pokušava politički utjecati na njih.
Danas režim Viktora Orbána teži istoj vrsti totalitarizma kao što je to činila komunistička diktatura. Njegov cilj je eliminirati svaki otpor i kontrolirati sve misli. Zato uništavaju slobodni tisak i ruše oporbene stranke giga kaznama.
U današnjoj Mađarskoj, trideset godina nakon pada komunizma, ponovno smo u situaciji da oporbeno nastrojeni građani ne mogu vjerovati mađarskim vlastima jer vide da funkcioniraju kao političke organizacije pod političkom kontrolom. Mađarski učenici danas često doživljavaju da im je na čelu škole politički postavljenik koji vrši izravan politički pritisak i na nastavnike i na učenike. Danas mađarski poduzetnici često doživljavaju da Fidesz od njih očekuje da pokažu svoju političku lojalnost stranci u zamjenu za državnu potporu.
U međuvremenu, sve je više ljudi s potpuno drugačijim ideološkim zaleđem; Konzervativci, desničari, liberali i ljevičari kažu da im je dosta ovoga.
Imaju jednu zajedničku stvar: ne žele imati ništa s ovom opresivnom moći. Fidesz je dugo kapitalizirao krivulje mađarskog društva i izigravao ljude s različitim ideološkim stavovima jedne protiv drugih. Danas, 23. listopada, međutim, kada svi, bez obzira na bilo koju političku ideologiju, stoje uz prosvjednike studenata Sveučilišta za kazališnu i filmsku umjetnost koje Fidesz stigmatizira kao ljevičarsku i antimađarsku instituciju, a istovremeno je pokušava uzeti pod izravnu političku kontrolu , vjerujem da se poruka iz 1956. više može povezati nego ikad.
Postoje situacije kada poziv nadjača sve političke rasprave, a to je poziv slobode.
Moja stranka, Jobbik, to je shvatila i zato smo objavili zajedničku poruku s oporbenim strankama lijevog centra i zato smo s njima surađivali na svim izborima od 2019. godine. Mislim da je to prava poruka 1956. godine.
Izvor: www.gyongyosimarton.com
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Mise na današnjem skupu Pétera Magyara u “prijestolnici Fidesza” – FOTOGRAFIJE
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 5. svibnja 2024
FOTOGRAFIJE: Marš živih u Budimpešti
5+1 zabavnih činjenica o Mađarskoj – neke bi mogle biti iznenađenje
Mađarski 'premijer u sjeni': Potrebna jaka Europa
Sveučilište Széchenyi István predstavlja svoj razvoj stranim diplomatskim čelnicima u Mađarskoj
2 Komentari
Jako mi se sviđaju Daily News Hungary, ali stvarno je čudno da Jobbik političar može kupiti redovan prostor u vašim online novinama. Barem naznačite da je ovo politička reklama i da nema nikakve veze s novinarstvom.
Tome, možda je to jedan od najvrijednijih članaka koje sam pročitao na DNH-u. Naslov članka, “Jobbikov europarlamentarac Gyöngyösi: Poruka iz 1956. godine još uvijek vrijedi” daje jasno da je napisan iz perspektive (mišljenja) Jobbikovog europarlamentarca Gyöngyösija. Vrlo jasan i pošten argument, vjerujem.