Zastupnik Jobbika u Europskom parlamentu Gyöngyösi: Zašto ne možemo napredovati u proširenju EU-a na zapadni Balkan
Mnogi od nas vjerojatno su kao studenti iskusili veliki utjecaj na svoj pogled na svijet kada smo prvi put shvatili da je povijest visoko subjektivna disciplina znanosti. Istinitost ove izjave jasno pokazuje kako je Europski parlament na posljednjem zasjedanju ocijenio summit EU-Zapadni Balkan održan na Brdu pri Kranju. U roku od samo nekoliko sati, čuli smo članove Europskog parlamenta koji su nam dali potpuno suprotna tumačenja događaja održanog prije manje od mjesec dana.
Dopustite mi da samo vrlo kratko rezimiram sadržaj deklaracije usvojene 6. listopada 2021., budući da detalje već znate iz medija. Izgledi zapadnog Balkana za europsku integraciju ponovno su potvrđeni i, uz naglašavanje svoje predanosti povezivanju i zelenoj tranziciji, sudionici su također usvojili ekonomski i investicijski plan (EIP) vrijedan 30 milijardi eura. Potonje će vjerojatno značiti značajan poticaj za građane prilično deprivilegirane regije.
Moji kolege europarlamentarci koji su imali pozitivno mišljenje o summitu nisu se libili to istaknuti. Jesu li u pravu? Mislim da da.
S druge strane, teško je ne primijetiti ono što je nedostajalo deklaraciji iako su je zemlje regije čekale godinama: jasan i čvrst rok za ulazak Zapadnog Balkana u EU. Ništa im se takvo više nije dalo, što je za mnoge od njih bilo veliko razočarenje. S pravom, priznajmo. Stoga se u određenoj mjeri također moram složiti s političarima koji su summit smatrali neuspjehom jer nije postignut nikakav stvarni napredak.
Teško možete poreći da su pogođene države dale sve od sebe kako bi ispunile očekivanja EU-a.
Međutim, svaka zemlja pati od određenih ograničavajućih čimbenika. Pogledajmo prednosti i nedostatke svake države Zapadnog Balkana!
1.
Srbija je već tisuću niti vezana za EU unatoč tradicionalno dobrim odnosima s Rusijom. S druge strane, kako Srpska napredna stranka polako prerasta u partijsko-državnu organizaciju, a Skupština Srbije trenutno nema oporbenih snaga, u zemlji je posljednjih godina došlo do jasnog i ozbiljnog pogoršanja u pogledu demokracije i vladavine prava. Drugo otvoreno pitanje su odnosi Srbije s Kosovom, koji su u posljednje vrijeme ponovno doveli do ozbiljnih sukoba.
2.
Govoreći o Kosovu, morate spomenuti temeljni problem njegovog međunarodnog priznanja: čak ga nisu priznale ni sve članice EU kao neovisnu državu. U usporedbi s tim, možda ste skloni zanemariti navodno sekundarne probleme kao što su sumnjive veze između države i organiziranog kriminala, sukob sa Srbijom i činjenica da građani Kosova i dalje trebaju vize u schengenskom području, dok političari govore o povezanosti i zelenim koridorima u Brdu…
3.
Sjeverna Makedonija je čak pristala promijeniti ime zemlje samo kako bi Grčka konačno dala zeleno svjetlo pristupnim pregovorima. Sada nastojanja male države ovaj put blokira Bugarska – zbog još jednog povijesnog spora.
4.
Na svoju veliku nesreću, Albanija se tretira kao dio istog paketa sa Sjevernom Makedonijom. Nadalje, tamo još uvijek postoji ozbiljna zabrinutost za vladavinu prava i organizirani kriminal.
5.
Crna Gora možda odskače od ostalih država Zapadnog Balkana, ali sve je relativno: etnički, vjerski i politički sukobi koji razdvajaju susjede veliki su izazov i za Crnu Goru.
6.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, čak se i njena državnost čini kao veliko pitanje za samu državu, a narušena je i etničkim sukobima, kao i žestoko kritiziranim, ali nepromjenjivim ustavom koji zapravo čini jedno poglavlje Daytonskog sporazuma. Ovaj problem je tvrd orah.
Povrh ovih problema specifičnih za svaku zemlju, postoji i opravdana zabrinutost nekoliko država članica EU-a: ako se zemlje primljene 2000-ih još uvijek bore s upornim problemima vladavine prava, a korupcija je u nekima od njih zapravo gora nego što je bila prije njihovo pristupanje EU, kako se onda od nas može očekivati da se nosimo s pristupanjem šest još manje privilegiranih zemalja? Prema skepticima, jasno je kao dan da niti jedna od zemalja Zapadnog Balkana nije spremna za ulazak u EU, te je malo vjerojatno da će se situacija promijeniti u skoroj budućnosti, pogotovo dok pojedini čelnici EU, poput mađarskog premijera Viktora Orbana i Slovenski premijer Janez Janša i dalje koristi regiju za izgradnju vlastitog neliberalnog dvorišta.
Unatoč mom stavu za proširenje, Ne mogu osuđivati stavove zapadnoeuropskih država koje ne žele imati još jedno krizno područje u EU, a kamoli dati još jedan poticaj populističkim snagama.
S druge strane, također moramo shvatiti da ako se zemljama Zapadnog Balkana ne da jasan i čvrst vremenski okvir za njihove europske izglede u bliskoj budućnosti, situacija će se pogoršati. Rusija, Kina i Turska više ne stoje samo na vratima regije; oni su zapravo itekako prisutni u zemljama u kojima neliberalni i populistički lideri pozdravljaju njihove investicije i iznose vlastite šovinističke i sve češće anti-EU stavove, huškajući i radikalizirajući tako ionako razočarano i frustrirano stanovništvo protiv Europe. Ako Europa želi izbjeći katastrofu, mora nešto poduzeti uskoro.
To je prava Catch-22 situacija: dok bi pristupanje Zapadnog Balkana predstavljalo neviđeno visok rizik od raspada EU, svako odbijanje značilo bi potencijalno još veću sigurnosnu i gospodarsku prijetnju.
Izvorni članak OVDJE.
Pročitajte iBivši sjevernomakedonski premijer koji je pobjegao u Mađarsku otvorio je tvrtku u Pécelu
Izvor: Priopćenje
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Vlakove i autobuse u Mađarskoj sada je lakše pratiti u stvarnom vremenu!
Mađarska slavi 20. obljetnicu članstva u Europskoj uniji
U Mađarskoj se pojavljuju nove benzinske postaje!
Ogorčenje: doći do jezera Balaton iz Budimpešte postaje znatno teže
Budimpeštanska svjetski poznata slastičarnica Ruszwurm mogla bi zauvijek zatvoriti svoja vrata
Još jedan dan, još jedan ubod nožem u Mađarskoj: svađa stranih državljana odnijela život