Zastupnik u Europskom parlamentu iz Jobbika: Energetska kriza i prilike koje ona može donijeti
Gledajući kaos nakon Drugog svjetskog rata, Winston Churchill je rekao: "Nikad nemoj dopustiti da dobra kriza propadne!" Državnik je bio jednako poznat po svom sarkazmu, optimizmu i pronicljivim analizama. Pa, Europskoj uniji nije nedostajalo izazova. Povrh migracijske krize, ekonomske recesije izazvane Covidom, tranzicije koju su nametnule klimatske promjene i populističko-neliberalnog bunta protiv europskih institucija i vrijednosti, sada imamo energetsku krizu u obliku neviđene nestašice plina , isto. Pitanje je: hoće li sadašnji čelnici EU-a imati strateško razmišljanje bivšeg britanskog premijera Churchilla, svijest o situaciji i ambiciju koji su toliko potrebni da iskoriste prilike koje leže u ovoj krizi?
O veličini cjenovnog šoka plina jasno govori podatak da prosječno europsko kućanstvo trenutno plaća pet puta više nego lani. Iako je nekoliko zemalja članica EU-a reguliralo cijene energije za kućanstva, to ne može biti dugoročno rješenje i ne nudi nikakav lijek za probleme industrijskih dobavljača. Bude li nadolazeća zima duža i hladnija nego inače, vrtoglave cijene neće biti jedini izazov: čak i opskrba plinom može pretrpjeti poteškoće, što je već izazvalo mnogo glavobolja diljem Europe 2006. i 2009. usred financijskih sporova preko rusko-ukrajinskog tranzita.
S relativno malim rezervama energije i ovisnošću o uvozu, naš se kontinent suočava s vrlo ozbiljnim izazovima s nedostatkom zaliha plina.
Nedvojbeno je da je trenutna nestašica plina rezultat višestrukih nesretnih slučajnosti. Prvo, vrlo malo preostalih izvora plina u Europi upravo je iscrpljeno ili zatvoreno posljednjih godina. Na primjer, plinsko polje Groningen, koje je donedavno radilo punim kapacitetom, zatvorila je nizozemska vlada nakon više potresa izazvanih operacijama. U Velikoj Britaniji nije ništa bolje: iako je ne tako davno bila veliki izvoznik plina zahvaljujući svojim poljima u Sjevernom moru, zemlja sada mora posegnuti za uvozom nakon postupnog iscrpljivanja svojih izvora plina. Time Norveška postaje gotovo posljednji izvoznik plina u Europi, no ta skandinavska zemlja zbog svog geografskog položaja može osigurati sigurnu opskrbu samo određenog dijela našeg kontinenta.
Kao rezultat toga, većini Europe ostaje relativno malo opcija u pogledu opskrbe plinom: plin moraju nabavljati putem cjevovoda ili u tekućem (LNG) obliku izvan kontinenta.
Što se plinovoda tiče, mnogi europski navodno pouzdani višedesetljetni partneri odjednom su shvatili da energija može biti više od izvora predvidljive zarade: može se koristiti i za političke ucjene. Primjerice, Alžir, iako opskrbljuje dvije trećine plinskih potreba dviju država na Pirinejskom poluotoku, odnosno Španjolske i Portugala, upravo je zatvorio slavine plinovodu Magreb koji prolazi kroz Maroko. Razlog: Alžir želi izvršiti pritisak na svog susjeda u njihovom desetljećima dugom sporu oko područja Zapadne Sahare. No, postoji još jedan čimbenik koji ima puno veći utjecaj na Europu: prekid isporuke plina iz smjera Rusije. Većina europskih zemalja gotovo se isključivo oslanja na ruske izvore, a jedna trećina potreba kontinenta za plinom pokriva se ruskim zalihama. Budući da je postsovjetska Rusija imala nekoliko rasprava s Ukrajinom oko pitanja kao što su spajanje na plinovode ili financijska nagodba tranzitnih naknada, ruski državni Gazprom odlučio je financirati izgradnju više plinovoda koji zaobilaze Ukrajinu u posljednjim desetljećima.
Najprije su izgradili plinovod Jamal-Europa koji prolazi kroz Bjelorusiju i Poljsku, zatim Plavi i Turski tok ispod Crnog mora kroz Tursku, i na kraju dva paralelna Sjeverna toka ispod Baltičkog mora za isporuku ruskog plina izravno Njemačkoj.
Dakle, plinovoda ne nedostaje. Ali zašto onda postoji manjak u opskrbi plinom? Nakon što je 2014. izbio rusko-ukrajinski sukob i Moskva anektirala Krim, ruski plinski ugovori, a posebno njemačko-ruski plinovod postali su političko pitanje. Toliko da su Sjedinjene Države sankcionirale tvrtke uključene u izgradnju plinovoda, dok je njemački energetski regulator odugovlačio s davanjem odobrenja Sjevernom toku 2, iako su radovi već duže vrijeme završeni. Neki analitičari smatraju da je obustava ruske isporuke odgovor na nevoljkost njemačkih vlasti. Dok Rusija to niječe, sugerirajući povećanu domaću potražnju kao razlog nestašice, kremlinološki stručnjaci znaju da je energija često korišteno oružje u ruskim političkim manevrima i da su takve podudarnosti izuzetno rijetke.
Nažalost, međunarodna tržišna kretanja ne idu u korist ni Europi. Kineska potražnja za plinom udvostručila se tijekom prošlog desetljeća, dok je prelazak Japana, Koreje i Indije s proizvodnje energije temeljene na ugljiku također povećao cijene plina.
Nije ni čudo što je Rusija već počela smišljati velike planove kako zadovoljiti rastuće azijsko energetsko tržište izgradnjom novih plinovoda od sibirskih plinskih polja prema istoku.
To je znak upozorenja da najveći svjetski izvoznik LNG-a Katar stoji i opskrbljuje samo onoga tko ponudi najviše.
U ovom trenutku ne postoji način da se predvidi koliko će visoke cijene plina biti postojane ili kako će utjecati na europsko gospodarstvo, ali već sada možemo vidjeti da se europska ovisnost o uvozu plina mora smanjiti što je prije moguće.
Čini se da je najlogičnija reakcija ubrzati prelazak na obnovljive izvore energije.
Postavlja se pitanje mogu li zemlje članice EU-a, koje nastoje ostvariti svoje nacionalne interese u području energetske politike, koordinirati svoje napore i razviti zajedničku energetsku politiku uz sudjelovanje institucija EU-a. Dok ne dobijemo odgovor na ovo pitanje, uvijek se možemo nadati da će ova zima biti kraća i blaža nego inače.
- pročitajte također: Mađarska zelena stranka kritikuje 'razočaravajuć' summit COP 26
Pročitajte iMađarske oporbene stranke kritikuju vladinu politiku nuklearne i održive energije
Izvor: Priopćenje
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 30. travnja 2024
Mađarski ministar vanjskih poslova Szijjártó: Zemlje koje su dovoljno hrabre da se zalažu za mir trebaju surađivati
Veliki zračni prijevoznik vraća se u zračnu luku Budimpešta ove jeseni
Mađarska vlada potpisuje sporazum o razvoju mobilne mreže s tvrtkama Yettel i Cetin
Planovi za proširenje potencijalno štetne tvornice baterija prolaze ispod radara u Mađarskoj
Ministar Kudratov: Međunarodni investicijski forum u Taškentu, koji počinje za dva dana, prekretnica je za regiju – Intervju
Kako 1
Vrlo koristan članak o opskrbi plinom.
No, kao i uvijek, Marton se ne može zaustaviti od traženja od EU da preuzme kontrolu.
Postoji li ijedna stvar koju je EU učinila da je problem cijele Europe poboljšao?
Migracijska politika koju je uvela EU nije uspjela.
Euro je uveden uz razne zaštitne mjere, ali na najmanju naznaku problema pravila su prekršena u korist velikih zemalja.
Čak su i schengenska pravila morala biti prekršena jer nisu funkcionirala u vrijeme covida.
Činjenica je da se problemi najbolje rješavaju na razini nacionalne države. EU ne bi trebala dobiti kontrolu nad opskrbom plinom!