Olimpijska prvakinja u plivanju Katinka Hosszú kritizira FINA-ina nova pravila Svjetskog kupa
U dugom pismu, olimpijska prvakinja u plivanju Katinka Hosszú kritizira FINA-ina nova pravila Svjetskog kupa. Prema novom pravilniku, ubuduće se sportaši mogu natjecati samo u četiri discipline. Ovo pravilo pogađa srž Katinkinog rasporeda treninga koja je natjecanja Svjetskog kupa koristila kao dio svog plana treninga natječući se ponekad u sedam disciplina. Evo što ona piše:
Dragi naši plivači,
Možda čitate ove riječi usred noći ili malo prije zore. Nisam siguran kada nađete vremena, ali ono što znam sigurno je da od svih elitnih sportaša svijeta, plivači ustanite najranije i idite u krevet najkasnije. Ovo nije baš po izboru. Većina nas mora živjeti dva života. Iako težimo veličini u bazenu, također moramo upravljati svojim životima izvan bazena. Dok se Željezna Lady priprema za Svjetsko prvenstvo u Budimpešti, Katinka se priprema za svoj život nakon plivanja. Iako nas, plivače, svijet vidi kao jedne od najvrjednijih i najodlučnijih profesionalaca, naši čelnici kao da misle da je naš sport amaterski, dakle mi smo amateri, i upravo se tako prema nama i ponašaju.
Ako plivanje još uvijek nije profesionalni sport, onda je to odraz rada FINA-e zadnjih nekoliko desetljeća, a ne odraz sporta koji je jedan od temelja sportskog razvoja djece. Postoji razlog zašto se mnoga djeca ne drže natjecateljskog plivanja; izuzetno je izazovno. Ako želite biti plivač u 2017. godini, jedno je sigurno, ako niste u prvih 5 na svijetu, više ćete uložiti nego što ćete zaraditi. Zvuči li privlačno? Ne baš. Možemo li ga učiniti privlačnijim? Siguran sam da možemo, sve dok nam FINA pomaže, a ne koči najbolje sportaše.
Prije svega, trebali bi doprijeti i poslušati nas, kupače. Trebali bi nas saslušati i ne odlučivati o velikim promjenama pravila bez našeg doprinosa temi. Da su nas pitali za mišljenje, mogli smo im reći da Svjetsko prvenstvo ima ogroman potencijal, ali planirane nove promjene pravila su destruktivne i licemjerne.
Svi misle da su nove promjene pravila Svjetskog prvenstva protiv Katinke Hosszu. To može biti djelomično točno, jer su me definitivno zeznuli. Zamislite, ja sam kao jedan od onih učenika koji su dobili čiste petice na svakom satu, plus uzeli crtanje i zbor kao dodatne nastavne aktivnosti. Zatim mi je sljedeće godine rečeno da ne mogu raditi dodatne nastavne aktivnosti jer je moj uspjeh smetao ostalim učenicima. Prava je istina, međutim, bila da je smetala samo učiteljica.
Mogao bih se promatrati kao žrtvu, ali s druge strane od FINA-e dobivam povlastice koje nikad nisam tražio. Ne želim automatski proći u finale natjecanja Svjetskog kupa na temelju dosadašnjih rezultata na međunarodnim natjecanjima. Želim se utrkivati za posljednja mjesta s mladim talentima, poput Iwasakisa ili Egerszegisa, a ako budu bolji od mene s 14 godina, neka pokažu svoj talent. S novim promjenama pravila Svjetskog kupa moraju početi iz nepovoljnog položaja - moraju pričekati da vrhunski sportaši u sportu ostare ili završe karijeru prije nego što mogu imati prednost automatskog napredovanja u finale. Ovo jednostavno nije pošteno.
Prema novim pravilima natjecanja, svaki događaj neće biti ponuđen na svakoj stanici. Sada se, na primjer, vrhunski njemački plivač možda neće natjecati u svojoj zemlji jer će njegov glavni događaj (ili događaji) biti ponuđen samo u Moskvi ili Eindhovenu, ali ne i u Berlinu. Zašto FINA donosi pravila štetna za sportaše, organizatore natjecanja, samo Svjetsko prvenstvo i plivanje u cjelini? Ova pravila riskiraju budućnost našeg sporta, što nisam spreman podržati svojom šutnjom.
Kako sportska pravila mogu označiti kao "inovativna" kada su ona zapravo destruktivna, ograničavajući sudjelovanje vrhunskih sportaša u sportu? Hoće li NBA sljedeće godine ograničiti jednu od svojih najvećih zvijezda, LeBrona Jamesa, u njegovom osmom sudjelovanju u velikom finalu? Hoće li ATP pokušati podsjetiti Nadala i Federera da je njihovo vrijeme prošlo? Kao jedno od trenutnih lica plivanja, trebao bih biti usredotočen na očuvanje i produljenje svoje karijere tako da ne preuzimam previše natjecanja i da se moj imidž ne koristi previše. Umjesto toga, ovdje se borim da mogu plivati koliko god želim i da nastavim popularizirati svoj sport.
Nemojte misliti da čelni ljudi FINA-e sve ovo ne znaju. Oni očajnički žele održati značaj Svjetskog prvenstva živim i uspješnim – događaj u kojem se prihodi i dobit ne dijele sa sportašima – uništavanjem Svjetskog kupa, događaja koji bi u budućnosti mogao biti financijski unosnija prilika za mnoge plivače. FINA jasno vidi da bi mogli izgubiti svoju potpunu moć nad sportom ako imidž nekoliko sportaša postane veći od FINA-inog. Moja priča nije o Katinki Hosszu, već o svim profesionalnim plivačima koji su već shvatili da imaju dovoljno moći da utječu na budućnost sporta.
Čvrsto vjerujem da plivanje može biti pravi profesionalni sport, ali za to moramo prekinuti mentalitet ovog sporta dug desetljećima, koji se temelji na ideji: svi su jednaki, ali među jednakima treba biti više jednakih. Čelnici FINA-e već su odlučili: plivače ne žele tretirati kao ravnopravne pregovaračke partnere, već su kreirali destruktivna pravila, koja nam konkretno ograničavaju mogućnosti. Umjesto da zastupaju sport i interese plivača, oni se fokusiraju isključivo na svoje poslovne interese dok rade kao da je 1989., a ne 2017. godina.
6,8 milijardi kuna. Prema FINA-i, toliko su se puta ljudi prebacili na TV prijenose Svjetskog prvenstva 2015. u ruskom Kazanu. Isti ti ljudi, koji se hvale ovim nevjerojatnim brojkama u emitiranju, usuđuju nam se reći da u plivanju nema novca, da je to amaterski sport. Ako je to doista točno, zašto ne možemo vidjeti koliko je prihoda ostvareno od prava emitiranja? Ako je svim plivačima blokirano nošenje slušalica jednog od njihovih osobnih sponzora, budući da jedan od FINA-inih sponzorskih ugovora to izričito blokira, zašto onda plivači ne mogu vidjeti kakve točno koristi FINA ima od ovog partnerstva? Zašto plivači ne mogu imati koristi od najpopularnijih međunarodnih događaja u sportu? Ovdje čak i ne spominjemo logotipe na odjeći.
Nije pretjerano reći da je FINA u kaosu. Tu je nedostatak transparentnosti u financijama, pravila koja se stalno mijenjaju i lideri bez vizije. Na prvi pogled može izgledati pomalo zastrašujuće, ali vrijeme je da mi plivači učinimo nešto za budućnost našeg sporta. Ne bismo morali biti pioniri; pred nama je toliko inspirativnih primjera iz drugih sportova.
Na temelju propisa u NBA ligi, liga mora dati više od polovice godišnjeg prihoda od košarke sportašima; točno 51% ide sportašima kao plaća, ni više, ni manje. Stoga i savez i sportaši imaju iste motive. Ovaj sustav je transparentan i pravedan. Znate li zašto je liga ovako postavljena? Ne zato što je vodstvo NBA bilo tako velikodušno i ponudilo postotak prihoda od košarke kao dar. To je zato što su igrači prepoznali snagu ujedinjenja i NBA je morao shvatiti da bez igrača liga ne bi vrijedila ništa.
Godine 1973. Nikola Pilić, najbolji jugoslavenski tenisač svog vremena, dobio je zabranu od svog saveza jer je umjesto besplatnog igranja za reprezentaciju sudjelovao u kanadskom nagradnom natjecanju. Kad su organizatori Wimbledona rekli Piliću da zbog kazne ne može nastupiti, ovaj je bio bijesan.
Tenis je u to vrijeme bio u usponu: poslovni ljudi, agenti i televizijske kuće čekali su da uđu po svoj dio velikog novca koji su igrači mogli zaraditi svojim nastupima. Sportaši su znali da moraju biti spremni na ovu promjenu, pa su godinu dana ranije osnovali ATP (Association of Tennis Professionals). Pilić je o svojoj zabrani rekao predsjedniku Udruge igrača, koji je potom uvjerio gotovo svih 50 vrhunskih tenisača da potpišu peticiju ako on neće igrati, nećemo ni mi.
Međunarodna federacija, mediji i javnost smijali su se sportašima zbog slabog pokušaja ujedinjenja i svi su bili sigurni da će se sportaši predomisliti kad najveći turnir bude trebao početi. Na dan ždrijeba od svih najvećih zvijezda natjecali su se samo jedan engleski i četiri istočnoeuropska igrača. (Engleski igrač bio je tamo iz patriotskih razloga, a ostala četiri igrača zbog pritiska njihove komunističke zemlje.) Ostalih 81 igrača otišli su ujedinjeni. I kakav je bio rezultat? Najnezgodniji sportski događaj svih vremena, gdje je 300,000 navijača moglo gledati kako se natječu amaterski trećerazredni igrači. Postalo je jasno da je i najveći, najprestižniji događaj bezvrijedan bez najboljih sportaša.
Međunarodni savez bio je prisiljen shvatiti da je moć u igračevim rukama: odmah su poništili Pilićevu zabranu, dali sportašima slobodu izbora gdje i kada žele igrati i pustili sportaše da imaju pravo glasa o najvažnijim odlukama i promjene pravila budućnosti sporta.
Od tog trenutka više nije bilo stajanja: u sljedećih 10 godina nagradni fond se udeseterostručio i tenis je postao jedan od najprofitabilnijih sportova svih vremena, i to ne samo za organizatore ili igrače, već i za sve uključene.
Moramo učiti iz bojkota Wimbledona, jer bez njih ne bi bilo velikana poput Agassija, Federera ili Đokovića. Njihova poruka je kristalno jasna: moramo se zauzeti za sebe, ne moramo im dopustiti da bez nas odlučuju kada i gdje ćemo se natjecati i za koliko novca. Ako su pravila – koja stvaraju ne pitajući nas za mišljenje – štetna, nelogična i besmislena, moramo se zauzeti za ono u što vjerujemo jer to je naša odgovornost!
Imam 28 godina. Osvojio sam 21 zlatnu medalju na Olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima i siguran sam da sam već u zaostatku svoje karijere. Mogao bih zabiti glavu u pijesak, natjecati se još malo i onda živjeti udobno do kraja života. Vjerujte, ne pišem ove riječi zbog sebe, već zbog mlađih plivača i onih generacija koje dolaze poslije njih.
Nije li nevjerojatno kada nam klinci od 8 godina sa strahopoštovanjem trče i traže autograme? Nije li nevjerojatno kada nas uspješni odrasli gledaju kao svoje uzore? Niste li ponosni kada čujete djeda kako svom unuku govori da mi trebamo biti njihovi heroji? Za njih i milijune ljudi mi smo sport plivanja. Zato je naša odgovornost kako ćemo promijeniti budućnost plivanja.
Prilika je uvijek bila pred nama. No, na nama je hoćemo li riskirati. Kao i u svakom nastupu, u ovome moramo krenuti svi zajedno, ali umjesto da se natječemo jedni protiv drugih, ovaj put se moramo boriti zajedno kao jedan.
Izvor: Katinka Hosszu Facebook – hungarianambiance.com
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Potpuno novi Budapest Airport Hotel je na putu – zapanjujući VIZUALI
11 popisa za EP koji će se natjecati u Mađarskoj 9. lipnja
Mise na današnjem skupu Pétera Magyara u “prijestolnici Fidesza” – FOTOGRAFIJE
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 5. svibnja 2024
FOTOGRAFIJE: Marš živih u Budimpešti
5+1 zabavnih činjenica o Mađarskoj – neke bi mogle biti iznenađenje