Zastupnik u Europskom parlamentu Gyöngyösi: Ulog njemačkog predsjedanja EU je budućnost Europe
Priopćenje za javnost zastupnika Jobbika u Europskom parlamentu Mártona Gyöngyösija:
Svakih 6 mjeseci u središtu je pozornosti rotacija predsjedanja Vijećem. Svaka država članica EU-a svakih trinaest godina dobiva priliku oblikovati dnevni red najvišeg tijela EU-a koje donosi odluke kroz predsjedanje sastancima Vijeća i određivanje prioriteta ciljevima koji su važni za pojedinu zemlju.
Mnogi smatraju božanskim čudom da predsjedanje Vijećem EU-a preuzima Njemačka 1. srpnja, baš u trenutku kada se ta institucija suočava s najtežom krizom u svojoj povijesti.
Svi znamo razloge zašto Njemačke oduvijek je imala primarni interes održati korak s EU-om i ojačati njezine agencije koje se temelje na političkoj i gospodarskoj suradnji. Sve veća gospodarska težina Njemačke i strah od njemačke dominacije tjeraju ostale države članice da pozivaju na sve dublju integraciju. Nadalje, postoji ogroman pritisak na kancelarku Merkel, koja se i dalje smatra vodećom europskom političarkom unatoč sve bližem kraju svoje političke karijere, da izvede Europu iz ekonomske recesije i sveopće socijalne depresije.
U poslijeratnim desetljećima, Njemačka je usavršila umijeće politike konsenzusa, dok je gotovo dva desetljeća kancelarskog mandata gospođe Merkel dokazala njezinu sposobnost u smislu pronalaženja utjecaja među različitim suprotstavljenim interesima.
Ova će joj sposobnost sigurno trebati barem dvaput u sljedećih šest mjeseci: naime, kada je riječ o prihvaćanju proračuna EU-a za razdoblje 2021.-27., zajedno s njime povezanim privremenim planom jačanja od 750 milijardi eura, i zatvaranju sporazuma o izlazak Ujedinjenog Kraljevstva. Pogledajmo oboje pobliže.
Svaki dogovor o sedmogodišnjem proračunu EU-a (MFF) bitno je onemogućen činjenicom da ga Vijeće treba jednoglasno podržati čak i prije nego što se stavi na glasovanje u Europskom parlamentu.
Svaku raspravu o proračunu koče neslaganja i suprotstavljeni interesi u pogledu pitanja vezanih uz prihode i rashode, kao i financiranje i raspodjelu.
Osim toga, EU se mora suočiti s još jednom poteškoćom: nema vlastitih prihoda, već funkcionira od doprinosa država članica.
Ovu vrlo raznoliku zajednicu od 27 država članica karakterizira tako složen sustav odnosa u kojem sklapanje posla na bliskoistočnom bazaru u usporedbi s tim izgleda kao šetnja po parku. Koliko god komplicirano izgledalo, sve veći pritisak javnosti potaknut osjećajem produbljivanja ekonomske krize mogao bi natjerati dionike da se što prije dogovore.
No, financijsko-ekonomski pritisak neće biti jedini faktor koji će dovesti do vrhunca napetosti.
Dvije su crte rascjepa koje mogu bitno ugroziti budućnost Europske unije kao zajednice utemeljene na vladavini prava i solidarnosti.
Izbacivši postojeće ekonomske probleme na površinu, pandemija Covid-19 povećala je napetosti Sjever-Jug unutar Europske unije (točnije eurozone), koja je bila slabo pripremljena za uvođenje zajedničke valute, posebice u smislu kriterije konvergencije iz Maastrichta. Ako južne države članice, koje već imaju značajne dugove i proračunske deficite, mogu dobiti sredstva potrebna za svoj gospodarski oporavak samo kao zajam koji se može otplaćivati u roku od nekoliko godina, dugoročno bi mogle pretrpjeti ogromnu štetu čak i ako su uvjeti zajma vrlo povoljno jer 27 država članica djeluju kao zajednički jamci. Ono čemu nas je sve naučio primjer Grčke je da prekomjerna zaduženost dovodi do društvenog kolapsa u eurozoni, kao rezultat mjera štednje koje zajednički provode lokalne i EU elite. S druge strane, sjeverne zemlje koje su štedljivost učinile vrlinom jasno se protive ideji raspodjele ekonomskih resursa u obliku financiranja, budući da već imaju dobar razlog pretpostaviti da će njihovi građani koji plaćaju porez morati pokriti troškove kredita pod okriljem europske solidarnosti.
Kao predani pobornik europske zajednice izgrađene na Schumanovoj solidarnosti, uvjeren sam da bi uvođenje euroobveznica bio jedini način da Unija uzajamno razduži i neutralizira učinke krize koja pogađa svaku državu članicu, baš kao SAD može lokalno ublažiti negativne financijske učinke krize u svakoj državi izdavanjem tzv. “trezorskih zapisa” na federalnoj razini.
No, ideja o euroobveznicama odbačena je travanjskim sastankom vrlo utjecajne Euroskupine koja, inače, nema nikakav politički legitimitet. Jedina preostala opcija je da bi gospođa Merkel mogla pronaći obostrano prihvatljivu ravnotežu između raspodjele resursa kao zajmova naspram fondova.
Drugi jednako veliki izazov za njemačko predsjedništvo je provođenje temeljnih kriterija vladavine prava u pregovorima o proračunu jer su određene nacionalne vlade zauzete razgradnjom vladavine prava, dok su europska politička elita i javnost usredotočeni na upravljanje gospodarskom krizom.
Nadalje, čelnici spomenutih nacionalnih vlada zapravo koriste novac poreznih obveznika EU-a kako bi učvrstili svoj režim i eliminirali demokraciju.
Posljedično, nekoliko je država članica s pravom zahtijevalo uključivanje kriterija vladavine prava u zakon o proračunu, dopuštajući EU-u da, kao posljednje sredstvo, uskrati sredstva EU-a takvim zemljama.
Političari EU-a imaju značajno iskustvo u davanju polovičnih rješenja za ozbiljne sukobe interesa.
Pitanje je je li Angela Merkel spremna ukaljati svoje političko nasljeđe kompromisom koji je poguban za budućnost Europe.
Uskoro ćemo znati odgovor.
Pročitajte iZastupnik Jobbika u Europskom parlamentu Gyöngyösi: Riskirati i steći poštovanje – Europski parlament opet neuspjeh
Izvor: gyongyosimarton.com
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Potpuno novi Budapest Airport Hotel je na putu – zapanjujući VIZUALI
11 popisa za EP koji će se natjecati u Mađarskoj 9. lipnja
Mise na današnjem skupu Pétera Magyara u “prijestolnici Fidesza” – FOTOGRAFIJE
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 5. svibnja 2024
FOTOGRAFIJE: Marš živih u Budimpešti
5+1 zabavnih činjenica o Mađarskoj – neke bi mogle biti iznenađenje
Kako 1
Još jedan zanimljiv članak od Martona.
Sve zemlje EU imaju pravo veta na proračun EU. Marton to vidi kao problem. To vidim kao veliku snagu EU.
U ranim danima EU-a u gotovo svim područjima politike pojedine zemlje imale su pravo veta. To je promijenjeno u glasovanje kvalificiranom većinom.
Upravo u tom trenutku moć i sposobnost usmjeravanja politike prešla je s izabranih vođa nacionalnih država na neizabrane dužnosnike. To je dovelo do dva problema. Zemlja koja je imala jake osjećaje u vezi s određenim problemom (npr. migracija) mogla bi biti ignorirana i mogla bi ostati dugotrajna gorčina. Da je ostala bivša ovlast veta, Mađarska bi mogla staviti veto na migracijsku politiku, a ostale zemlje bi mogle ići naprijed bez Mađarske. Migracija ne bi bila problem!
Drugi problem davanja veće ovlasti neizabranim dužnosnicima je taj što oni postaju lak plijen za Soroseve ljude. Oni mogu ucjenjivati i podmititi te dužnosnike, čime se politika koju favorizira Soros i slični može nametnuti zemljama u kojima je jasna većina stanovništva protiv te politike.
Još jedna točka na veto. Da je veto ostao, nema šanse da bi Velika Britanija izašla iz EU. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva mogla je staviti veto na određene politike i pravila, a EU bi mogao prijeći na druga pitanja.
Gubitak veta nacionalne države ozbiljno je oslabio EU. Sada je svaki sastanak EU-a ogorčen i pun svađa i gubi se ogromna količina vremena!