Minijatura mađarskog parlamenta usred Rumunjske – FOTOGRAFIJE
Izrađivač ove prekrasne minijature nije umjetnik po struci. On je Imre Mezei, jednostavan čovjek koji radi u građevinskoj industriji i koji je blagoslovljen vještim rukama i strpljenjem. Inače radi kao tesar i zidar, ali u slobodno vrijeme stvara zadivljujuće replike.
Prema 24, na svom 'saborskom projektu' radi više od pola godine i uložio je tisuće sati rada. Majstor ovog umjetničkog djela je iz transilvanskog Gyergyóditróa, a metalna replika krasi njegovo dvorište. Mnogi ljudi iz Transilvanije bili su dio Mađarske prije Trianonski ugovor. Prema popisu iz 1910. godine, 1.66 milijuna Mađara iz dana u dan postalo je dijelom Rumunjske. Od tada se mnogi ljudi koji tamo žive još uvijek smatraju Mađarima. Naime, 2002. godine 1.4 milijuna ljudi izjasnilo se da su Mađari.
Liget je napisao kako je Imre Mezei ove godine poduzeo samo manje poslove, kako bi mogao raditi na svom projektu iz snova. Inače bi radio kao zidar ili tesar, ali želio je ostvariti svoj san. Kako je rekao za novinski portal: “Radio sam u građevinarstvu, ali mi je dosadilo da me tretiraju kao predmet kao da nisam bitan. Pa sam dao otkaz i usredotočio se na gradnju minijatura. Kako bih završio repliku Mađarskog parlamenta, prestao sam raditi. Prije toga bih se nakon posla bavio svojim hobijem”.
Imre Mezei svoje prve minijature napravio je prije dvadesetak godina. Napravio je malene drvene kućice koje su sada razasute u različitim kutovima njegovog dvorišta.
Kaže da je svoje umijeće naslijedio od oca koji je izrađivao stolne lampe u obliku kućica. Njegovi su radovi postali ozbiljniji kada je prije tri godine izgradio repliku jedne od crkava u Gyergyóditróu. Ovo je napravljeno od čelika jer ga je dizajnirao da bude ukras izvana.
Fotografije: Facebook / Imre Mezei Fotografije: Facebook / Imre Mezei Fotografije: Facebook / Imre Mezei
Prije otprilike osam mjeseci započeo je svoj najnoviji projekt, minijaturu mađarskog parlamenta. Izrada same minijature trajala je šest mjeseci, ali je Imre morao provesti dva mjeseca smišljajući rješenje za držanje 'divovske' replike. Kako je napravljen od čeličnog lima, težak je oko 200 kg, a što se minijatura tiče, prilično je velik.
Ispričao Liget da iako sada ima mjesto, još nije dovršeno. Postoje neka područja koja želi dotaknuti, a također želi napraviti krov nad njim kako bi ga zaštitio od vremenskih nepogoda. Rezao je, turpijao, vario, bojao sve sam, samo tradicionalnim ručnim alatom, a priznaje da nije bilo lako. Iskoristio je mnoštvo fotografija i slika kako bi mogao sagraditi ovo arhitektonsko djelo, a čak je napravio i privremeni šator kako bi na njemu mogao raditi tijekom zime.
Fotografije: Facebook / Imre Mezei Fotografije: Facebook / Imre Mezei Fotografije: Facebook / Imre Mezei
Struktura ima oko 700 sićušnih prozora i teži nevjerojatnih 200 kg.
Dvorište Imrea Mezeija postalo je turistička atrakcija Gyergyószéka jer ljudi dolaze vidjeti njegovu prekrasnu kreaciju ne samo iz njegovog vlastitog i obližnjih gradova, već čak i iz mnogo udaljenijih mjesta. Iako je Imre Mezei vrlo ponosan na svoj rad, već planira svoj sljedeći projekt; želio bi napraviti repliku dvorca Vajdahunyad u današnjoj Rumunjskoj. On se divi tim arhitektonskim čudima i pokušava ih rekreirati u manjem mjerilu.
Pročitajte iOčaravajući podovi budimpeštanskih starih zgrada – FOTOGRAFIJE
Pročitajte iPrastari element mađarskog folklora: motiv tulipana
Pročitajte iIstražite kartu najvažnijih suvremenih arhitektonskih djela Budimpešte
Izvor: 24.hu, Liget.ro
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 1. svibnja 2024
Kandidat Fidesza za gradonačelnika Budimpešte obećava čistu, organiziranu Budimpeštu
Nova noćna linija iz ovog mađarskog grada za Varšavu!
Von der Leyen: Mađari su ojačali Europu, mađarski povjerenik: Ovo nije EU kakvu smo sanjali
Vlakove i autobuse u Mađarskoj sada je lakše pratiti u stvarnom vremenu!
Mađarska slavi 20. obljetnicu članstva u Europskoj uniji
2 Komentari
Predivan rad. Zgrada me podsjeća na Muzej mađarske demokracije u Kossuth Lajos Teru u Budimpešti.
Koriste li ga mali ljudi s grandioznim idejama?