Narodna banka Mađarske: ESA deficit bi mogao pasti na čak 1.6 posto BDP-a do 2020.
Narodna banka Mađarske (NBH) u svom tromjesečnom Izvješću o inflaciji predviđa da bi u najpovoljnijem scenariju deficit ESA-e u 2020. mogao iznositi samo 1.6 posto BDP-a, dok bi omjer bruto javnog duga mogao pasti na 66 posto.
Prema NBH, ESA deficit bi mogao iznositi 2.2-2.4 posto BDP-a u 2018. godini, dok bi na temelju tehničke prognoze mogao iznositi 1.8-2.0 posto u 2019., odnosno 1.6-2.0 posto u 2020. godini.
Na temelju preliminarnih podataka o financijskom računu, proračunski deficit iznosio je 1.9 posto BDP-a u 2017., što je niže od aproprijacije od 2.4 posto.
Uslijed smanjenja poreza i iscrpljenosti jednokratnih prihoda iz prethodnih godina (prodaja zemljišta, porezni kredit za rast), deficit javnih financija će se privremeno povećati u 2018.
Mjere najavljene nakon prosinačkog Izvješća o inflaciji (akontacija povećanja plaća u zdravstvu za osoblje hitne medicinske pomoći, medicinske sestre premještene od studenoga, jednokratne dodatke na mirovine, smanjenja komunalnih troškova vezanih uz zimu) iznose oko 0.3 posto BDP-a u rashodima, što je, međutim, neutralizirano povećanjem poreznih prihoda kao rezultat povoljnih makroekonomskih izgledi
Dinamično rastući porezni prihodi iz povoljnih makroekonomskih kretanja i pada rashoda za kamate doprinijet će smanjenju udjela deficita u BDP-u nakon 2018. godine.
Na prognozu značajno utječe neizvjesnost vezana uz isplatu i korištenje EU fondova. Očekuje se da će se predujmovi za 2017. i 2018. postupno smanjivati do 2020. Stvarni ekonomski učinak plaćanja, stvarna iskorištenost sredstava mogao bi biti najveći u 2018. i 2019. Taj će učinak znatno potaknuti gospodarstvo, ali kroz povećanje ko - njegovo financiranje povećat će proračunski deficit.
Prema preliminarnim podacima, udio bruto državnog duga na kraju 2017. iznosio je 71.7 posto BDP-a, što je pad u odnosu na 73.9 posto na kraju 2016. godine. Državni dug, uključujući obveze Eximbanke, iznosio je ukupno 73.6 posto BDP-a na kraju 2017., što je još uvijek manje za 2.4 postotna boda u odnosu na 2016.
Znatan gospodarski rast, pad rashoda kamata i pozitivna primarna bilanca poduprli su smanjenje državnog duga.
Državni dug mogao bi se smanjiti na 70.3 posto BDP-a u 2018. Kao rezultat rasta i umjerenog deficita, omjer duga mogao bi se smanjiti za 1.4 postotna boda ove godine i 2 postotna boda godišnje u 2019. i 2020., približavajući se 66 posto do kraja predviđenog razdoblja.
Izvor: al
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Službeno: Usvojen zakon o projektu Mini Dubai u Budimpešti
Danas počinje rana sezona plaža u Mađarskoj: Evo mjesta koja možete posjetiti 1. svibnja!
Mađarska vlada zadovoljna je što su trgovci gorivom dobrovoljno smanjili cijene goriva
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 30. travnja 2024
Mađarski ministar vanjskih poslova Szijjártó: Zemlje koje su dovoljno hrabre da se zalažu za mir trebaju surađivati
Veliki zračni prijevoznik vraća se u zračnu luku Budimpešta ove jeseni
2 Komentari
Ovdje kasna reakcija zbog problema s velikim (europskim) bankama. Volio sam dodati statistiku ovom komentaru, ali to nije bilo moguće.
UniCredit i Deutsche Bank nisu bolesne, ne uzimajte svoju ušteđevinu. Pozivanje na bijeg banke je kažnjivo i stoga nepotrebno, jer je europski bankarski sustav siguran za srce. Nadzor nad bankama sada je prenesen na europsku instituciju EBA (European Banking Authority). EU je osnovana kao odgovor na Drugi svjetski rat. Sve što EU radi je dobronamjerno i bolje nego kako bi sve te male zemlje to same uredile. EBA regulira banke, tako da su sve banke dobro regulirane. Barclaysov rejting smanjen je za Moody's najnižu investicijsku ocjenu. Tržišta su optimističnija na Barclaysu. Vidite Credit Suisse, UniCredit i Deutsche Bank kao veći kreditni rizik.
https://t.co/nW5Cy6zLiQpic.twitter.com/KPMIOBM4qr To je pomalo poput razgovora o približavanju financijske katastrofe u eurozoni ako se vodi s euroentuzijastom. Nažalost, naravno da nije istina. Za djelić sažetka problema vraćamo se na gornji videozapis od prije 6 mjeseci. Ne bojte se, fragment počinje na pravom mjestu i traje nekoliko minuta. Što fali konkretno te 2 banke koje briljiraju u državi kolege Holgera Zschaepitza, da li slučajno baš one dvije koje se ne spominju u filmu o bankrunu? Unicredit je najveća banka u Italiji i zato što su se protiv krize eura snažno borili hrabri eurokrati, nema li uopće problema? A Deutsche Bank dolazi iz solidne sjeverne Europe, jer mi nikad nismo imali problema? Nažalost. Pokušajmo to jednom zauvijek ukratko sažeti. Ta je EBA još 2016. radila stres test za sve europske banke koji je pokazao da stvari i nisu tako loše. To je bila apsurdna vježba jer je model s kojim su radili ekonomisti EBA-e bio toliko blag da bi svaka banka preživjela u svim okolnostima. Crap in crap out primjenjuje se pri računanju s računalnim modelima. To je usporedivo s testiranjem kišobrana po sunčanom vremenu. Ovdje ćete pronaći članak o tome, s poveznicom na podatke EBA-e o ovoj temi. Što krivo rade? Procjena početka kreditne krize. Godine 2002. Grčka je imala vanjski dug (tj od banaka, osiguravatelja i ulagača izvan vlastitih nacionalnih granica) od 100 milijardi eura, koliko je velika njihova ekonomija. Grčka je financijski posebna zemlja i to se svidjelo vanjskom svijetu. To se promijenilo kada su dobili euro. Ta je zemlja tada imala previsok državni dug i uopće nije smjela ići na euro. To je pravilo, dakle, odlučno prekršeno jer postoji veliki entuzijazam oko europskih integracija. Toliko, da samo kršimo pravila koja su dobro zamišljena, ako senzibilitet ugrožava brzinu integracije i proširenja EU. Sve mora ustupiti mjesto potonjem, zato ovdje govorimo o euroevanđelju. A brzopleta žurba rijetko donosi dobro, kao što se pokazalo. Osim pravila koja zabranjuju zemljama s previše država da postanu članice kluba, pravila o uvođenju eura zabranjivala su i potporu banaka. Ako je vlada (ili banka) sebe dovela u probleme, mora se spašavati. Tekst je zaista nedvosmislen. Davanjem eura Belgiji, Grčkoj i Italiji i time kršenjem pravila tzv. pakta stabilnosti, europska je politička elita otvorila Pandorinu kutiju. Bio je to mig bankama. Bankrotirane vlade nisu smjele davati eure, to se svejedno događalo. Nije dopušteno ni davanje državne pomoći bankama ako od toga naprave staklenku, ali to bi pravilo moglo biti previše za protezanje u budućnosti. Banke su pretpostavile da ćemo, ako zemlja poput Nizozemske osuđuje pretjerano visok državni dug Grčke, za 10 godina također biti spremni spasiti banke ako stvari krenu po zlu. Ako ne, ali to nije važno. Pravila koja ne treba shvatiti doslovno, u EU uvijek možete razgovarati i šuškati s političarima o aktuelnim temama. Spremni su doslovno prekršiti svako izborno obećanje. Bankari su počeli gurati Grčku s kreditima kako bi mogli kupovati njemačku robu. Izvoz, a s njim i trgovinska bilanca Njemačke eksplodira jer oni voze, automobile, električne uređaje, zrakoplove, tenkove, kako god izvozite u Grčku. Ta zemlja je puna lijepih stvari, njemačke tvornice rade prekovremeno, čini se da je ekonomski visoka. To je iluzija da sam euro stvara blagostanje, a koja je neopravdana: bila je to privremena gozba na kredit. Primjetite da trgovinska bilanca Njemačke od 2001. do sada točno odgovara dugovima Grka, grafikon ranije. Grci (kao i druge zemlje južne Europe) nisu imali novaca za stvari Njemačke (i ostalih sjevernoeuropskih zemalja) pa su se zadužili. Vrlo riskantno za uključene bankare, ali tko je mislio da će porezni obveznici u sjevernoj Europi uskočiti da očuvaju mir. To se pokazalo opravdanim jer je nizozemski premijer Rutte (opet) prekršio obećanje i nastavio s dampingom. Pretpostavka visokorizičnih bankara da će im zemlja poput Nizozemske pomoći protiv svih pravila bila je opravdana. Ova se situacija može usporediti s osobom s lošom kreditnom sposobnošću koja pije šampanjac u skupom klubu. Kasnije postaje zabavnije, no nakon nekog vremena pokazuje se da je potrošnja na kredit poprimila prilično ozbiljne oblike. Račun je toliko visok da barmen, s njegove strane izbacivač, nakon nekog vremena dolazi s uređajem za igle. Tada je zabava gotova. Taj trenutak koincidira s padom Lehman Brothersa. Ako banke ne žele ili ne mogu posuđivati više, postoji pomak u grafikonu grčkog duga. Upravo tada i njemački izvoz doživljava šok.
Svi ti loši krediti još uvijek su u sustavu. Gornja slika govori o UniCreditu, najvećoj banci u Italiji. Ovdje također igra grčki (ili portugalski) problem, ali u manjoj mjeri. Brojke u ovim grafikonima odnose se na podatke koje je EBA koristila prilikom izvođenja testa otpornosti na stres. Gornja plava linija je kamatna marža, najvažniji izvor prihoda za banku. Kamatna marža jednaka je razlici u kamatama koje štediše primaju i zajmoprimci plaćaju. Kamata na hipoteku veća je od stope na štednju. Razlika je promet za banku. To košta poslovnih troškova jer osoblje mora moći kupiti lijepa odijela i kampirati u lijepim uredima. Marža minus troškovi je neto dobit. Ova se neto dobit još uvijek korigira za jednokratne troškove, kao što su otpisi loših zajmova. Ako banka kasnije zaključi da kredit iz prošlosti nikada neće biti plaćen, on se mora u potpunosti otpisati u tekućoj financijskoj godini. To se događa kada dužnik umre, bankrotira ili ode na tropski otok. Budući da je južna Europa živjela na ružičastom oblaku od oko 2000. do otprilike 2009., gdje je postojala potrošnja na kredit, bilo je prilično deprecijacija. UniCredit je imao običaj ta tijela u ormaru ne pokazivati vanjskom svijetu, no nakon nekog vremena počnu smrdjeti. Onda računovođa kolabira iz škole ili se vodi sudska istraga i onda se odjednom mora otpisati ogroman iznos. Na primjer, dobit u 2012. još uvijek je iznosila pristojnih 870 milijuna eura, ali u 2013. zabilježen je gubitak od 14 milijardi eura. Na taj način banka će se u danom trenutku prevrnuti. Na grafikonu su povijesne vrijednosti testa otpornosti na stres sive i plave, dakle do 2015. Ovo su određeni brojevi, pod pretpostavkom da nema previše prijevara, nikad nećete znati. Crvena i zelena linija su projekcije EBA-e. Crveni je negativan scenarij, zeleni je nešto optimističniji. U oba scenarija tada će se obraditi iznos gubitka UniCredita i ima li dovoljno mesa na kostima banke da apsorbira taj udarac. Zatim se radi o rezervama akumuliranim u prošlosti. Zeleni scenarij naziva se 'osnovni', što možemo protumačiti kao 'normalno'. EBA pretpostavlja da će UniCredit imati vrlo stabilnu dobit od 2.5 milijarde eura nakon katastrofalne 2013. godine, od 2015. nadalje. To je vrlo malo vjerojatno. Prvo, postoji efekt zuba pile u sivoj, povijesnoj liniji. Postoji velika šansa da negdje leš ispadne iz ormara gdje UniCredit izgubi oko 10 milijardi eura. Drugo, dobit od 2.5 milijarde eura godišnje za UniCredit je smiješno visoka projekcija. 2008. godine ta barijera je razmontirana i nikad više. Ako krenemo od hiperoptimističnog scenarija, UniCredit doista neće moći procesuirati nikakve gubitke i tampon banke ostat će netaknut. U tom slučaju je dovoljno velik: tada, ako se ne mora obratiti. Ako ne pada kiša, nije važno ima li rupa na mom kišobranu ili ne. Boje rade potpuno isto s NII (neto kamatnom maržom): plava je povijesna, zelena je neutralna projekcija EBA-e, a crvena je negativni scenarij koji državni službenici koriste.
EBA je stoga pretpostavila da će UniCredit ostvariti dobit od 2.5 milijardi eura u 2016. godini. U međuvremenu je 2018. godina i možemo pogledati unatrag. Financijska izvješća pokazuju da je banka tada ostvarila gubitak od 11 milijardi eura. Nema zarade, ali 4x gubitak. S obzirom na povijest banke, bilo je ponovno vrijeme: svake godine ili dvije gubili bi toliki gubitak ako se stvarno, jadno stanje banke više ne može držati pod kapom. Pokušajte zamisliti da su se dobro odjeveni menadžeri UniCredita dobro obogatili u prošlosti preopterećivanjem sve manjeg stanovništva s previše kredita. To stvara sve smrdljive leševe u ormaru, pa se prolaznici – građani, dioničari, regulatori, porezni obveznici iz Nizozemske koji gledaju kroz stakleno pročelje banke – plaše. Vide menadžere kako sjede na vratima ormara od ebanovine u kojima se nalaze povijesni arhivi banke, znojnih čela i zatvorenih očiju. Svakih godinu i pol iz ormara doista ispadaju leševi i svima je jasno koliko je ova banka bolesna. Takva je bila 2016., ali EBA stres test nikada nije prilagođen. Zapravo, ovdje smo prevareni. Ako pogledamo UniCreditov grafikon onda su jasno prisutna 2 trenda. Kamatna marža već pada za 2015. Južna Europa je već toliko puna dugova da prodavači banke više ne znaju kome mogu prodati kredit. To objašnjava nepobitno opadajući trend. A budući da je ta populacija financirana do ruba, sve više ljudi počinje imati problema s otplatom svojih kredita. To banci svake godine ili dvije donosi gubitak opasan po život. Deutsche Bank pokazuje isti obrazac, iako je tamo kretanje marže nešto manje dramatično. No, tu je i depresivna plava linija kamata, dok je siva grafika, profit, zastrašujuća pila čija se budućnost ne može predvidjeti. Ali spekulativni, kreditno vođen balon koji je eurozona čekala neko vrijeme je gotov: zabava je gotova, svjetlo je upaljeno, sada moramo počistiti nered. Iz grčke grafike, na primjer, čini se da tek treba započeti s otplatama, sa svom boli koja iz toga proizlazi. Birokrati i lakovjerni građani postavljaju vrlo malo pitanja, ali investitori napuštaju bankarski sustav. Deutsche bank izgubila je čak 65% svoje knjigovodstvene vrijednosti otkako je Mario Draghi započeo s QE.
Opet. Deutsche Bank, figura njemačkog financijskog sektora, toliko je bolesna zbog reda u ormaru koji su rezultat povijesnog prekomjernog pozajmljivanja da su ulagači vidjeli 50 milijardi eura vrijednosti na burzi u 3 godine. Bi li i ING imao taj problem? Ne, ali ING je, kao i ABN-Amro, obrijan. Pod strogim državnim nadzorom, čistačica će počistiti sva tijela, fasada će biti očišćena, spomenuti znojni menadžeri će moći otići u mirovinu, a nova uprava obećava da će im poboljšati živote. To je velika razlika između banaka u Nizozemskoj s jedne strane i banaka iz Italije i Njemačke s druge strane: one se ne mogu obnoviti. To bi značilo da su banke u jezgri Eurosustava mrtve i smrtno bolesne. A mi to radije ne bismo čuli.
A Mađari? Kažnjeni su zbog davanja financijske potpore Malévu, iste one koja je 'spasila' banke diljem Europe. A ako to nije dovoljno, birokrati u Bruxellesu govore mađarskom narodu što, kako i kada učiniti! Naredba je naredba i mora se poštovati!
Točna veza navedena u članku je https://t.co/nW5Cy6zLiQ