Nova mađarska knjiga o Horthyju i njegovom utjecaju na povijest
Krisztián Ungváry u svojoj knjizi raspravlja o odgovornosti Miklósa Horthyja u prijelomnim događajima mađarske povijesti, a na tu je temu vodio i raspravu sa svojim glavnim profesionalnim protivnikom Sándorom Szakályjem.
Izvorni prikaz knjige i rasprava mogu se pronaći na 24. Tko god napiše knjigu o Miklósu Horthyju 2020. automatski ulazi u politički prostor. Desetljećima nakon rata nije bilo smislene rasprave o Horthyju, a tek je nekolicina od tada prešla političku podjelu potrebnu za procjenu Horthyjeve uloge. Ungváry u knjizi govori o specifičnim odgovornostima guvernera u najvažnijim povijesnim situacijama. Opetovano se poziva na svog protivnika u karijeri, Sándora Szakályja. Jaffa, izdavač knjige, uspio je smjestiti dvoje povjesničara za stol na predstavljanju knjige, ali zbog epidemije to se dogodilo online.
U raspravi se ne mogu pokriti sva kontroverzna pitanja, ali ona dodaje nešto, a sve je rjeđe da dvoje ljudi s različitim svjetonazorima mogu sjesti i izraziti svoje stavove na način s poštovanjem. Szakály je mnogima poznat po svojim skandaloznim izjavama i kao voditelj Veritas Történetkutató Intézet (Veritasov institut za povijesna istraživanja) koji je osnovala Orbánova vlada, no rasprava je ostala profesionalna. Na kraju su se strane složile da priča o Horthyju nije crno-bijela, a Szakály je čak rekao da bi knjigu preporučio svima kako bi sami odlučili što misle o Horthyju.
Ungváry je pokušao pregledati konkretne izbore koje je Horthy mogao donijeti u prošlosti. To omogućuje neka zanimljiva razmišljanja, kao i baca svjetlo na težinu Horthyjevih odluka.
Puni naslov knjige je: 'Horthy Miklós – A kormányzó és felelőssége 1920-1944' (Guverner i njegove odgovornosti 1920.-1944.) i bit će objavljena 18. svibnja 2020. Ungváry se bavi samo spornim slučajevima u kojima je Horthy shvatio ili obično dolazi do prave odgovornosti. Na temelju rasprave i knjige, pogledajmo što stranke kažu o Horthyjevoj političkoj i osobnoj odgovornosti.
Horthyjev dolazak na vlast i konsolidacija
“Viktor Orbán nazvao je Horthyja iznimnim [sic!] državnikom tijekom posvećenja vile Klebelsberg 2017.” jer je smatrao da je Horthyjeva zasluga što nas “povijest [Mađarsku i njezin narod] nije pokopala ispod sebe”. Ungváry to osporava u nekoliko točaka. Rekao je da je Horthy odgovoran kao poticatelj za bijeli teror koji je pratio njegov uspon na vlast, a od kojih je nekoliko počinitelja kasnije pomilovano. Szakály se s njim ne slaže u potpunosti.
Što se tiče konsolidacije, Ungváry priznaje uspjeh politike, ali dovodi u pitanje osobnu ulogu Miklósa Horthyja. Prema knjizi, Horthyju je išlo u prilog to što je, stojeći uz Bethlena, podržao isključenje Gyule Gömbösa i njegovih radikalnih rasističkih sljedbenika iz vladajuće stranke, ali nije imao previše utjecaja na prilike u zemlji. Ostao je pasivan, a tek zbog svjetske ekonomske krize ponovno se više angažirao u javnim poslovima. Prema Ungváryju, Horthyja je bilo lako pokolebati i bila je puka povijesna sreća što je na njega utjecao Bethlen.
Horthy i revizija
Horthyjevi vanjskopolitički ciljevi bili su otvoreno vođeni revizijom Trianonskog ugovora, a to se pokazalo privremeno uspješnim, budući da je većina područja naseljenih Mađarima Bečkom arbitražom vraćena Mađarskoj. Prema Szakályju, to se moglo postići samo uz pomoć osovine i zbog toga je zemlja bila na forsiranom putu. Ungváry u svojoj knjizi tvrdi da Horthy nije bio odgovoran državnik kada je povezivao pitanje revizije s uspjehom Hitlerove i Mussolinijeve sudbine.
Horthy je pogriješio jer je dopustio da načelo 'sve natrag' dominira mađarskom politikom. Horthy se ponašao kao da je obnova tisućljetnih granica postala stvarnost, za razliku od ograničenije, etničke revizije, čiji su legitimitet priznali čak i Britanci.
Prema Ungváryju, to se ogledalo u činjenici da je, kada je Čehoslovačka ponudila Mađarskoj gorje naseljeno Mađarskom, koje je bilo 80% identično području koje je kasnije vratila Bečka arbitraža, Horthy odbio ponudu i prepustio odluku njemačko-talijanskoj arbitraži. sud. Prema Ungváryju, zbog te pohlepe nije došlo do dogovora. Guverner je slijedio i druge neostvarive snove: formirao je zahtjeve za luku Fiume (Rijeka). Da dobije luku, morao bi se sukobiti sa savezničkom zemljom za grad s malo mađarskog stanovništva. Ungváry smatra da to pokazuje da Horthy kao političar nije bio svjestan stvarnosti, a autor misli da je Horthy natjerao svog premijera Pála Telekija na samoubojstvo.
Horthy i rat
Prema Ungváryju, autoru knjige, pravi guvernerov grijeh bio je ulazak u rat. Time se trajno obvezao prema Nijemcima, iako je Horthy bio svjestan da Hitler ne može dugoročno pobijediti. Horthy je bio zaslijepljen početnim uspjehom Wehrmachta, a kada je Njemačka napala Sovjetski Savez, Mađarska se pridružila tek nakon kratkog oklijevanja. Bio je to najveći spor između Ungváryja i Szakályja. Prema prvima, Horthy se odlučio na rat nakon bombardiranja Kasse (Košice) praktički na emocionalnoj bazi. Međutim, prema Szakályju, Horthy nije odlučio. Bárdossyjeva vlada objavila je ulazak u rat nakon bombardiranja Kasse. Godine 1941. javno mnijenje u Mađarskoj jasno je podržavalo ulazak u rat radi zaštite teritorija vraćenih revizijom. Do tada su Rumunji i Slovaci bili zaraćene strane, pa je postojala opasnost da Nijemci podrže njihove zahtjeve protiv neutralne Mađarske. Prema Ungváryju, Horthy je imao suptilnije izbore; nije bilo potrebe za vojnom akcijom, što nije opravdanje za to što je u vladi i vojsci vladala njemačko-prijateljska prevlast. Nedugo zatim, Horthy je smijenio svoje pronjemačke ministre, što je po Ungváryju pokazalo da je guverner kasnije uvidio da je pogriješio slušajući ih.
Pročitajte iTrianon: Bilo je realno prije 100 godina da Mađarska nestane s karata
Horthy i pokušaj bijega
Najmanje raspravljano između dvojice povjesničara bilo je ovo. I Ungváry i Szakály vjeruju da je Horthy osobno odgovoran za loše pripremljen pokušaj bijega u listopadu 1944. Horthy je dao proturječne upute, a nekoliko vojnih časnika koje je prethodno imenovao nisu uspjeli. Prema Ungváryju, sljedeća priča također ukazuje na Horthyjev stav kada je zapovjednik tjelesne straže, Károly Lázár, suočio guvernera da mu je nekoliko njegovih generala lagalo:
Horthy se iznenada okrenuo prema Lázáru i, bijesan, odgovorio: “Generale? Vrhovnom vojskovođi? Ne može biti!” Zatim je salutirao, rekao "Adieu" i otišao.
Ungváry kaže da je neshvatljivo zašto je Horthy dopustio svom sinu, Miklósu Horthyju mlađem, da pregovara s jugoslavenskim izaslanicima kada je bilo očito da se mora postići dogovor sa Sovjetima. Akcija je bila prijevara Nijemaca. Od trenutka kad je guvernerov sin pao u ruke Nijemaca, sudbina bijega bila je zapečaćena. U knjizi Ungváry povlači paralelu između maršala Mannerheima, koji je vodio uspješan finski bijeg, i Horthyja, u korist maršala.
Horthy i njegov odnos sa Židovima
Ungváry kaže da je Horthyjev antisemitizam bio jasan, ali da je tijekom njegove karijere došlo do primjetno sporog razvoja. Horthy je smatrao da je prvi židovski zakon primjeren, a samo je drugi židovski zakon smatrao neljudskim, ali ga se nije javno gnušao i nije upotrijebio svoj veto, iako u to vrijeme nije bilo izravnog njemačkog pritiska.
Došlo je do spora između Szakályja i Ungváryja oko Horthyjeve uloge tijekom okupacije: Szakály je smatrao da do lipnja 1944. guverner nije bio upoznat sa sudbinom Židova deportiranih iz Mađarske, ali onda je uskočio i zaustavio daljnje deportacije. Prema Ungváryju, Horthy je morao znati puno ranije koje su namjere nacista sa Židovima, te opisuje nekoliko slučajeva u kojima je morao postati svjestan nacističkih planova.
Pročitajte iIstražite razvoj mađarskog grba
Pročitajte iKakva je bila Budimpešta prije 100 godina? 5+1 zanimljivosti o glavnom gradu Mađarske
Također postoji rasprava između dvojice povjesničara o tome koliko je Horthy imao manevarskog prostora i o broju Židova koji su preživjeli rat u odnosu na druge okupirane europske zemlje. Prema Szakályju, u Mađarskoj je ostalo najviše Židova, no Ungváry se s njim nije slagao. U knjizi se zaključuje da bi Horthy imao manevarskog prostora za suočavanje s potrebama Nijemaca čak i nakon okupacije. Da je Horthy uskočio ranije, ne samo da su Židovi u Budimpešti mogli biti spašeni. Horthy nije uspio ni u političkom ni u moralnom smislu, zaključuje Ungváry.
Autor smatra da je njegova najvažnija zadaća što preciznije rekonstruirati Horthyjeve situacije donošenja odluka, jer smatra da to do sada nije učinjeno dovoljno temeljito. Sažimajući Krisztiána Ungváryja, na kraju knjige zaključuje da ne samo Horthyjev antisemitizam i ponašanje tijekom deportacija pokazuju njegovu ljudsku i političku nekompetentnost, već i drugi elementi njegova rada kao guvernera. Razgovor sa Sándorom Szakályjem također je ilustrirao da će ova pitanja još dugo dijeliti Horthyjevu sliku, no možda će čitatelje približiti razmišljanju o tome kakve je odluke donosio Horthy i koliko je istinita teorija prisilnog puta.
Izvor: 24.hu
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 2. svibnja 2024
Nečuveno: Tinejdžer uhićen zbog planiranja napada na džamiju u Mađarskoj – VIDEO
Sada možete kupiti karte za izložbe i razgledavanja na platformama Wizz Aira!
Marš živih koji će se ove nedjelje održati u Budimpešti
Nepredviđeno: Mađarski gastarbajteri napuštaju Austriju – evo zašto
OECD vidi kako mađarsko gospodarstvo jača