Nevjerojatna priča o jedinom crnom mađarskom vojniku Prvog svjetskog rata
Jeste li znali da se crni vojnik borio na strani Mađarske u Prvom svjetskom ratu? Čak se ni ime junaka ovih oprečnih priča ne zna pouzdano, a njegovo postojanje zaboravljeno je već tijekom rata. Međutim, jedno je sigurno: svojom se voljom borio na strani Austro-Ugarske Monarhije.
Jedini crni mađarski vojnik
Prvi svjetski rat koji je promijenio svijet, a završio je u Južnoj Africi, radikalno je redefinirao sliku Mađarske. Raspad Austro-Ugarske i Trianonski mirovni ugovor značili su da je važna uloga Mađarske u svjetskoj politici nestala u tren oka.
Monarhija, koja je u ratu izgubila 1.2 milijuna vojnika, tijekom rata svjedočila je bezbrojnim tužnim, zanimljivim ili čak čudnim pričama. Prema 24.hu, na primjer, odmah nakon što su bitke počele, mađarski husari vojske morali su mačevima napadati mitraljeze. Sljedeće je godine na Margaretinom otoku podignuta talijanska marioneta koja je bila pljuska. Na ulicama glavnog grada pokušavali su nagovoriti stanovništvo da pomogne identificirati neprijateljske špijune lijepeći zidne tapete.
Ove su priče isplivale na površinu kako se približavala stota obljetnica. No, jedinog crnog vojnika u mađarskoj vojsci malo se spominjalo, iako je čovjek okružen oprečnim legendama itekako postojao i dokazao svoju vrijednost na bojnom polju, piše 24.hu.
Prvi spomen vojnika
Prvi spomen crnog vojnika pojavio se u novinama Pesti Hírlap jedva četiri mjeseca nakon sarajevskog atentata i tri nakon objave rata Srbiji 28. srpnja. Vrlo kratak tekst pod naslovom Tamnoputi hoće u rat (A szerecsen harcba akar menni, dostupan u cijelosti OVDJE) otkriva da je Perris Simon u Berlin došao negdje iz Konga, a odatle je kao dijete odveden u Peštu, odakle je završio u Oradei.
“Crnoputi, nacereni momak u crvenoj livreji” potom je postao vratar u kinu u Oradei i “govori mađarski kao sudac okruga Bihar, da ne spominjemo njegovo psovanje”, stoji u kratkom članku.
Perris Simon bio je "tužan čovjek"
Međutim, prema članku, Simonov život bio je daleko od savršenog. “Otkako je svijet u ratu, vratar kina [ispravljeno na neuvredljiv izraz – ur.] je bio vrlo tužan čovjek, i više od jednom, nacereni momak je uhvaćen kako gorko plače, zakopavajući crnu glavu u njegove ruke”, kao što je zavidio onima koji su otišli u rat ili se iz njega vratili ranjeni, ali nikada nisu smjeli biti vojnici. Nije imao mađarsko državljanstvo, pa je nakon neuspješnih pokušaja na raznim razinama vojske iu novačkim uredima pisao ministru obrane da pomogne njegovu stvar.
“Jako me sram što kao Mađar moram sjediti kod kuće kad se netko drugi može boriti protiv Rusa. Ne smeta mi biti bolničar, samo me uzmi i daj mi pušku.
Mogu pucati u lastavicu u letu, dobro bih se proveo s par Rusa,
anonimni novinar citira čovjeka.
“Njegovi veličanstveni zubi”
U siječnju 1915. vijest o “crnom domoljubu” (cijeli članak OVDJE) stigla je u redakciju dnevnih novina Budapesti Hírlap preko dopisnika iz Oradee. U kratkom članku o tom vojniku stoji sljedeće: “naučio je mađarski bljeskajući svojim raskošnim zubima na ulazu u kino, a zatim se sprijateljio s kočijašima koji su pili vino u malim krčmama.” Prema ovoj priči, crni vojnik se zapravo zvao Ali Mahmud. Ovdje je opisano da dolazi iz Senegala, a ne iz Konga.
Ali je, prema ovoj verziji priče, lako prošao prepreku za novačenje, dobio uniformu i učio kako koristiti pištolj kako bi se dokazao.
Prema novinama, u slobodno vrijeme čovjek bi šetao ulicama u uniformi i pozdravljao svoje nadređene, koji bi, zajedno s prolaznicima, ponekad mogli pomisliti da
“Neki veseli pješadinac je namazao lice crnilom, ali šale nisu za ozbiljna vremena”.
“Želim zaslužiti Mađaricu!”
Kako neki drugi izvještaj opisuje, njegov ga je pukovnik jednom upitao: kako to da se prijavio kad nije morao? Ali, koji je već dovoljno znao mađarski, odgovori:
Želim zaslužiti Mađaricu!
Prema drugim pričama, on nije bio iz Konga ili Senegala, već iz Illinoisa u Sjedinjenim Državama, a nije se zvao Simon ili Ali, već Mr Bobby.
Što se dogodilo s čovjekom zadnjih godina rata ili poslije? Kako se zvao? Je li na kraju oženio Mađaricu i zasnovao obitelj u glavnom gradu? O svemu tome novine prvih desetljeća 20. stoljeća šute. Možemo se samo nadati da je Simon, Ali ili Bobby, koji je otišao u rat za svoju novu zemlju, konačno pronašao svoj poziv i proživio sretan život u Mađarskoj između dva svjetska rata.
Pročitajte također:
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Skandalozno: Kemikalije koje štete fetusu pronađene u vodi u blizini mađarske tvornice akumulatora
Mađarska vlada: Potpora ukrajinskoj manjini u Mađarskoj važnija nego ikad prije
Zapanjujuće FOTOGRAFIJE: Geomagnetska oluja s Aurorom Borealis nad Mađarskom, nova dekorativna rasvjeta na Dunavu
FOTOGRAFIJE: Svjetski poznati kip srednjovjekovnog turskog pjesnika otkriven u Mađarskoj
Povezivanje svijeta kroz kulturu: 'Modi' način
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 11. svibnja 2024
3 Komentari
U BRASSU (Brasov – Kronstadt) TRANSILVANIJA, gornjem povijesnom području pet minuta hoda od katedrale “Crne crkve” slavnog kralja Corvina, nalazi se stogodišnjica austro-ugarsko-njemačkog groblja. Nalazi se u blizini srednjovjekovnog "Weavers Bastiona", podno gradske planine. Nema vodiča, nema povijesne ploče, nema zida protiv vandalizma, nema zaključanih vrata !… Koriste ga mnogi vlasnici pasa samo za šetnju i kakanje… Kažu da je upravitelj negdje u Njemačkoj (?!) i pripada “Kronstadt German Forumu” ”…Usprkos tome, “Rumunjska župa” u blizini (nepostojeća prije 1920.!), nakon 2000. postavila je “kenotaf” za “njihove bezimene heroje”... Sve se to dogodilo bez ikakve konzultacije s njim kao najstarijim domaćim povjesničarom grad s dvije objavljene knjige i na kraju najdugovječniji, ali posebno posljednji preživjeli potomak jednog grada heroja Prvog svjetskog rata čije je ime ispisano unutar ploče „Crne crkve“: „Mathias Graf Krauser“…
Ne zovimo Mađarima one koji nisu Mađari! To je problem liberalnog Zapada. Oduzima pravo značenje biti Mađari ili druge europske bijele domaće etničke zajednice. Ovaj čovjek je bio Afrikanac, bio rođen u Africi ili SAD-u koji je iz bilo kojeg razloga došao u Mađarsku, ali to ga ne čini Mađarom!
Géza Hegedűs
Začepi, moronu