Osobne priče od 23. listopada 1956
23rd listopada 1956. jedan je od najtužnijih dana u mađarskoj povijesti. Ukratko, Mađarsku je kontrolirala Rusija od 1945. godine. Staljinova smrt donijela je ljudima u mnogim istočnoeuropskim zemljama nadu u slobodu i promjenu, ali kao što je pokazao ustanak u Mađarskoj; to nije trebao biti slučaj.
Većina nas zna priču i postoji mnogo izvora gdje možete pročitati o događajima, ali danas želimo podijeliti osobne priče civila iz tog dana. Ima li boljeg načina za razumijevanje slučaja od priča muškaraca s ulice?
“Išao sam na Sveučilište za tehnologiju i ekonomiju. Većina profesora bila je odjevena u crno; neki od njih imali su i kokardu. Bili su krajnje entuzijastični i ljubazni; bili su s nama, studentima. To je puno značilo, pogotovo osjećaj sigurnosti jer u ovih 4-5 godina uglavnom pripadaš svojim učiteljima. Osjećali smo da radimo pravu stvar jer su stali na našu stranu.” 24-godišnji student
“Otrčao sam u pravosudni odjel, gdje sam zatekao samo profesora Eckharta. Bilo je očito da idem na prosvjed, nisam razmišljao o mogućim učincima toga. Tada mi je profesor rekao 'Pazi!' a ja sam automatski rekla 'Prekasno je'. Znao sam da više nema povratka.” 21-godišnji student
“Bilo je poticajno marširati u velikoj masi, pogotovo za mene, diskriminirani kadar. Već su iz zastave rezali te odvratne krakove i skenirali 'Rusz-kik haza!' Stajali smo ispred Ministarstva vanjskih poslova i vidjeli mađarsku zastavu na prozoru vojarne. Sve više i više ljudi se pridruživalo dok smo marširali dalje. Bilo je fantastično!" 32-godišnja knjižničarka
“Sjednica Vladinog vijeća je prekinuta jer su prosvjednici bili na putu prema Saboru. Došao sam kući oko 5 sati pa sam od kuće slušao govor Erna Geroa na radiju. Umjesto da bude utješno, bilo je uzbudljivo i šokantno, ulje na vatru.” 35-godišnji ministar
“Demonstracije su počele. Pridružio sam im se negdje u ulici Rakoczi na Sveučilištu dramske umjetnosti. Tu su bili naši učitelji i Tibor Dery ako se dobro sjećam. Kad smo stigli do Staljinove ulice, vidjeli smo pločicu s imenom na zidu. Odlučili smo ga skinuti. Učinili smo to i publika je bila pobješnjela. To nas je jako inspiriralo.” 26-godišnji filmski redatelj
“Popodne sam trebao imati sastanak s Lajosom Kassakom. Nazvala sam ga da mu kažem da neću biti. Na telefon im se javila sobarica rekavši da su i oni u centru grada. Kassaka, njegovu suprugu i Judit Szanto sreo sam ispred Feny Espressa. Počeli smo razgovarati i ja sam ga pitao 'Master Kassak, je li tako počelo i 1918.?' 'Gospodine, ovo je sama revolucija!' rekao mi je svojim tipičnim paloc naglaskom.” 29-godišnji pisac
“Mogli smo čuti pucnjeve iz Brody Streeta, a stariji su rekli da je vrlo opasno ići na Radio. Tada sam upoznao prvog ozlijeđenog čovjeka. Drugi su ga držali i vikali 'Ima li doktora među vama?' Pogođen je iz pištolja i krvario je. Mještanin ih je odveo do liječničke ordinacije, provalili su i zatekli liječnike, sestre koje su zbrinule ozljedu. Liječnik nam je rekao da proširimo vijest kako bi ljudi znali gdje mogu dovesti ozlijeđene.” 15-godišnji srednjoškolac
“Otišao sam noću na radio stanicu Mađarskog domobranskog saveza jer sam htio znati je li svijet čuo za revoluciju. Tražio sam radio frekvencije ali nisam ništa našao. Uspio sam stupiti u kontakt s jednim čehoslovačkim radistom i pitati ga zna li za revoluciju. Nije znao ništa. Budući da je to bila dosta teška radio postaja, cijelu noć smo govorili da je u Mađarskoj revolucija. Prestali smo to raditi u zoru. Sutradan u 2 sati također smo čitali tekst koji su sastavili studenti na mađarskom, engleskom i ruskom jeziku. U tekstu je stajalo da želimo obavijestiti narode svijeta da se velika masa pobunila protiv Sovjetskog Saveza u Mađarskoj i da se bojimo da je nacionalni radio objavio lažne informacije ili ništa. Kako sam kasnije čuo, naš prijenos se slušao na Zapadu.” 25-godišnji tehničar
Za više priča provjerite www.oktober23.kormany.hu!
Napisala Alexandra Beni
Foto: Aktron / Wikimedia Commons
Izvor: listopad23.kormany.hu
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Željeznica Budimpešta-Beograd: Izgradnja dosegla novu prekretnicu
Budimpešta će dobiti 770 milijuna eura razvojnih sredstava EU!
Pažnja: Veliki most na Dunavu u Budimpešti bit će zatvoren cijeli vikend, promet će biti preusmjeren
Pripremite svoj novčanik: Cijene vanjskih bazena porast će ovog ljeta u Mađarskoj
Orbán: Mađarska će cijene goriva vezati uz regionalni prosjek
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 3. svibnja 2024
2 Komentari
Bio sam student Tehničkog sveučilišta u Budimpešti. Prije 23. listopada po cijelom Gradu objavili smo “12 točaka”, sjećanje na 1848. godinu. 23. listopada šetali smo Bem rakpartom i tamo sam prvi put vidio zastavu s cijelom u njoj na prozoru. U Parlament prvo šalju Sinkovics Imrea da smiri masu. Budući da to nije uspjelo, svjetlo je ugašeno oko zgrade. Imali smo papir sa sobom, pa uskoro svi imaju baklju u ruci. Bio je to najspektakularniji pogled koji sam ikada imao. Nagy Imre je napokon izašao i razgovarao s nama
Temeljno pogrešno. Ustanak 1956. nije bio ono što kažete. Nakon toliko godina, bilo bi krajnje vrijeme da se sagleda istina, za to ima dovoljno sredstava. Ljudi u Mađarskoj pobunili su se protiv onoga što su u to vrijeme vidjeli kao iskrivljavanje stvarnih ideala vladavine radničke klase. Tko to ne može vidjeti, neka ne elaborira što se tada dogodilo