GALERIJA FOTOGRAFIJA: Mađarska svakodnevica 50-ih
Nepotrebno je reći da je život u Mađarskoj 50-ih godina bio sasvim drugačiji nego sada. No, mnogi vjeruju da se svijet opet vraća unatrag s trenutnom gospodarskom krizom i općim društvenim nemirima. Ako se i vi naježite čitajući depresivne vijesti, mislili smo vas razveseliti ovom rijetkom galerijom starih fotografija iz Mađarske 50-ih. Dok ste ovdje, također možete saznati kakav je bio svakodnevni život u ovom dalekom prošlom vremenu.
Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata donijelo je Mađarskoj mračno doba jer je zemlja pala pod okupaciju sovjetske vojske. Nakon golemih razaranja proteklih desetljeća, vlast je kao glavni prioritet postavila obnovu ratom razorene zemlje, ili je to barem bila njihova propaganda. Paralelno s ovom lažnom plemenitom idejom, stranka na vlasti krenula je u potpuno restrukturiranje nacionalne demokracije kao dio komunističkog preuzimanja vlasti.
Novi politički sustav značio je značajne promjene u svim aspektima života, što je negativno utjecalo i na obitelji i na pojedince. Socijalisti su se obvezali ukinuti sve društvene nejednakosti i nepravde, ali su pritom zanemarili duboko ukorijenjene tradicije i običaje. Politički pritisak je remetio sve vrste međuljudskih odnosa, uzrokujući kasnije devijantno ponašanje i sve vrste neuroza. Što se tiče prehrambenih običaja društva, Mađarska je doživjela blagi napredak u usporedbi s prijeratnim razinama. Iako je određena roba još uvijek bila racionirana (karte za kruh i meso ponovno su uvedene '51.), većina radnika imala je pristup jeftinim, kuhanim obrocima barem jednom dnevno, u radničkim kantinama. Bilo je to desetljeće kada su programi školske prehrane počeli postajati sve rašireniji diljem zemlje, što je skinulo ogroman teret s ramena zaposlenih roditelja.
Oni koji su zauzimali važne položaje ili pripadali višoj klasi (buržoazija i veleposjedničko plemstvo) u prošlom režimu prije '45. ili su pobjegli iz zemlje ili su preuzeli obične poslove osim ako već nisu bili zatvoreni. Deprivatizacija je također bila karakterističan koncept ovih prohujalih vremena. Seljaštvo se, kako bi izbjeglo pritisak vlasti, selilo u velike gradove, iako je to značilo napuštanje posjeda. Kako bi osigurale društvenu jednakost, vlasti su se radije usredotočile na lišavanje imućnih njihovog bogatstva umjesto na uzdizanje siromašnih. Unatoč tome, vlada se pobrinula da osigura posao za sve, a da zadrži niske plaće, osim za političku elitu koja je dobila prostrane domove i kvalitetne prehrambene artikle. Rákosijeva era, nakon koje je uslijedilo preuzimanje Imrea Nagyja, glasno je proklamiralo uspješnu priču novog režima. Nezaposlenost je bila gotovo nepostojeća, dok je zdravstvena skrb postala besplatna za gotovo sve članove društva, kao i obrazovanje, kao i usluge jaslica i vrtića. Sve više i više ljudi sa sela pridruživalo se urbanoj radničkoj klasi, zajedno sa ženama iz kućanstava koja su nekada imala samo jedan prihod.
Pročitajte više: Na današnji dan prije 33 godine Mađarska je probila prvu rupu u željeznoj zavjesi – FOTO
Kao rezultat povećanja radne snage, modernizacija se ubrzala na neusporediv način. Broj sela s električnom energijom je rastao, a radijski programi i kina postali su dostupni većem broju ljudi. Iako su osobna vozila još uvijek bila rijetka pojava u zemlji, motocikli su postali popularni među radničkom omladinom koja si ih je konačno mogla priuštiti. Mađarsko zdravstvo doživjelo je značajan napredak dolaskom nove medicine, a posebno uvođenjem antibiotika. Liječnici su liječili sve manje sifilisa i plućnih bolesnika. Stopa smrtnosti djece također se značajno smanjila, dok se prosječni životni vijek produžio. U poduzećima, kao iu prijevozu, trgovini i uredima, radnici su sada imali pravo na mirovinu.
Politička vlast bila je centralizirana i nije se suzdržavala od svakodnevnog korištenja terora. Privatne i vjerske škole, kina i izdavači knjiga bili su deprivatizirani, a višestranački tisak zabranjen. Stari svjetonazor karakteriziran bogobojaznim, demokratskim i humanističkim pristupom bio je nasilno ugnjetavan i strateški zamijenjen uvjerenjima Marxa i Lenjina, u svim institucijama i na radnim mjestima. Osnovno obrazovanje prošireno je s 4-6 na 8 razreda, a radnici su imali priliku završiti studij dopisnim ili večernjim tečajevima koji prije nisu bili dostupni. Ruski jezik je uveden kao obvezni školski predmet. Zaključno, pošteno je reći da je kvantitativni pogled novog sustava ipak uzeo danak na kvalitetu obrazovanja, što se najviše osjetilo u slučaju društvenih i umjetničkih predmeta.
Pozitivno je da su kulturni projekti poput kazališne i kinematografske produkcije, izdavanja knjiga i glazbene industrije primili znatnu državnu pomoć, iako je ne tako tajna agenda prenošenja propagandnih poruka javnosti kroz te različite medije uvijek bila prisutna. Najtipičniji žanr tog doba bila je socijalistička himna koja je hvalila partiju i velike komunističke vođe. Te su se himne pjevale ne samo na procesijama i prijašnjim okupljanjima, nego i među prijateljima kako bi se pokazala privrženost stranci i eventualno izbjegla prijava doušnika koje je često nevoljko zapošljavala obavještajna služba.
Pedesete godine u Mađarskoj često se pamte kao zlatno doba sporta. Na Olimpijskim igrama u Helsinkiju '50., mađarski tim je osvojio 52 zlatnih medalja. Zlatni tim pod vodstvom Puskása bio je poznat među nogometnim navijačima diljem svijeta. No, stranačka propaganda je i te uspjehe iskoristila za vlastitu korist i povećanje popularnosti režima. Što se tiče napretka, '16. označava godinu kada je izgrađen nekadašnji Narodni stadion – sada Puskásov stadion. Osim toga, u ovom je desetljeću započela izgradnja metroa u Budimpešti.
Unatoč svemu, građani su se borili u svim aspektima života. Zgrade i uredi ostali su bez grijanja usred oštrih zimskih mjeseci zbog nestašice ugljena. Ljudi su se smrzavali u svojim domovima dok su čitali glasne propagandne članke napisane o pobjedničkim pričama o uspjehu komunista. Dohodak i potrošnja Mađara su između '10. i '15. pali za 50-53 posto. Bivši premijer Imre Nagy učinio je niz plodonosnih pokušaja da vrati stari poredak uvođenjem poreznih olakšica za seljaštvo, ukidanjem skupih i nepotrebnih investicija i umjesto toga vraćanjem sredstava u proizvodnju potrošnih dobara. Međutim, svrgnut je 1955. i na vlasti ga je zamijenio Mátyás Rákosi. MDP (Mađarska laburistička stranka) izbacio je Rákosija s poslaničkog mjesta pod izgovorom lošeg zdravstvenog stanja. Vjerovali su da s ovim izmjenama mogu nastaviti gurati kotač socijalizma, međutim, čekalo ih je grubo buđenje. Mađarska revolucija '56. rano je okončala prvo poglavlje ove mračne ere, no sloboda je još uvijek bila daleka fatamorgana.
Pročitajte više: Kakav je bio LGBTQ+ život u komunističkoj Mađarskoj? – FOTO, VIDEO
Izvor: mnl.gov.hu, rev.hu, tortenelem.fazekas.hu
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Najprivlačniji poslodavci u Mađarskoj u 2024
Pažnja: Veliki most na Dunavu u Budimpešti bit će zatvoren cijeli vikend, promet će biti preusmjeren
Prema riječima mađarskog ministra gospodarstva, suradnja s Kinom nije dovoljno jaka
Odvratno: Samsungova tvornica u Mađarskoj mogla bi odmah biti zatvorena prema novom sudskom nalogu
Orbán: Mađarska će cijene goriva vezati uz regionalni prosjek
Javni prijevoz u Budimpešti da bude udobniji