Stalni liječnici: zašto ne cijenimo više one preostale?
Dr. Rita Lénárd, interna specijalistica, pisala je o poteškoćama i nepravdi s kojima se moraju susresti domaći liječnici u Mađarskoj. Njezin članak koji se pojavio na wmn.hu trebao bi biti poziv na uzbunu, da se cijene liječnici koji bi ostali u Mađarskoj i da im se pruži prilika za učenje.
nakon uznemirujuća vijest o velikim dugovima mađarskih bolnica, evo još jednog problema s kojim se suočava naš zdravstveni sustav: loš tretman domaćih liječnika. Riječ je o mladim specijalizantima koji su već diplomirali i koji bi za koju godinu trebali zauzeti mjesto viših liječnika. Međutim, da biste to učinili,
trebaju praksu. Umjesto toga, tretiraju se kao sluge.
Oni već studiraju 18 godina, ali njihovo znanje je uglavnom teorijsko. Zato bi trebali raditi rame uz rame s iskusnijim stručnjacima.
Bolna sjećanja
Dr. Rita Lénárd u svom se članku prisjeća šokantnog iskustva koje je doživjela prije 39 godina kada se prijavila za svoj prvi posao u bolnici. Imala je 24 godine summa cum laude maturant pun uzbuđenja. Na razgovoru za posao odmah su je odbili, samo zato što je žena.
Jedino su je pitali zna li kuhati ili ne, a onda su rekli:
“Kako se usuđuješ misliti da bi mogao raditi tako težak posao? Ti si žena, idi rađaj djecu i kuhaj svojoj obitelji…”
Očito je ogorčena napustila mjesto, ali ovaj je primjer bio samo jedno u nizu razočaranja – za nju i ostale liječnike specijalizante.
Što je zapravo liječnik specijalizant?
U prošlom stoljeću zvali su ih liječnici sa službeničkom dozvolom
(odnosi se na bolničke propusnice studenata medicine). Nakon diplome još su morali učiti kako bi se specijalizirali prije nego što bi mogli sami vježbati. Ovi mladi stručnjaci živjeli su u bolnici i mogli su biti pozvani u bilo koje vrijeme.
Za svoj rad dobivali su samo pansion i smještaj, ali ne i plaću.
Kad je dr. Rita Lénárd započela svoj posao, više se nisu zvali sluge, nego pomoćni liječnici, ali raspored i mjesto na dnu hijerarhije nije se promijenilo s imenom. Radili su 260-280 sati mjesečno, morali su dežurati 12-14 puta.
Nisu bili nimalo cijenjeni. Sjeća se neugodnog vremena kada je pokušala s ostalim kolegama sjediti u kantini. Samo su je pogledali i rekli joj da još nije zaslužila sjediti s njima. Tada se zaklela da će biti drugačija kad jednom bude na njihovom mjestu.
Kakva je situacija danas?
Pa, nažalost, danas nije puno bolje nego što je bilo u vrijeme dr. Lénárda, unatoč tome što živimo dane permanentnog nedostatka liječnika.
Svrha stalnih liječnika je da od starijih nauče detalje o ovom području.
Ipak, liječničko društvo ima, prema dr. Lénárdu, potvrđenu, anakronističku, feudalnu hijerarhiju, u kojoj štićenike smatraju bolničarima, odnosno slugama. Ne tretiraju se kao partneri i stalno ih se omalovažava, dobivajući zadatke ispod njihovih vještina.
Ono zbog čega je liječnica najviše razočarana jest to što su gotovo svi u njezinoj dobnoj skupini iskusili ovaj tretman, ali sada kada su mogli, ne poduzimaju mnogo da ga promijene.
Zabrinjavajuća situacija
Jedan od problema mogao bi biti taj što dok naš zdravstveni sustav ne ostane zaražen novcem od napojnica, iskusniji liječnici nemaju interesa pustiti svoje mlađe kolege da rade i uče – jer tada ne bi dobili novac od napojnica od pacijenata.
Tako nema odnosa mentor-šegrt, a stariji liječnici svoje znanje čuvaju za sebe.
Zapravo nije loša plaća ono zbog čega toliko mladih stručnjaka napušta Mađarsku. Mađarski liječnici odlaze u inozemstvo jer im novac od bakšiša, feudalna hijerarhija i loši uvjeti rada ne ostavljaju priliku da ovdje uče i razvijaju se.
Ipak, bilo bi mnogo onih koji bi ostali i podnijeli sve ovo za svoje zanimanje.
Otežavajuće
I što se s njima događa? Onima koji su voljni ostati?
Pa mogu se prijaviti za stipendije ako pokušaju – imajte na umu, oni su već diplomirani, redoviti doktori, i dobili bi stipendije. Ali taj iznos nije dovoljan za početak života, plaćanje studentskih dugova i slično.
Da stvar bude gora, ograničenja broja zaposlenih utječu i na liječnike rezidente. To znači da imaju manje slobodnih mjesta i teže ih dobivaju: moraju se prijaviti na natječaj, a ako ga dobiju, još trebaju potpisati pismo namjere i proslijediti ga u Nacionalni centar za zdravstvenu zaštitu ( ÁEEK). Nakon toga su mogli potpisati ugovor s ÁEEK-om, ali ovaj posljednji korak se nije dogodio.
Tako da sada mladi liječnici lebde u zraku, bez određenog posla i plaće.
Neki specijalizirani liječnici još čekaju, drugi se već pakiraju…
Problem je, prema dr. Lénárdu, u tome što nedostaje cijela generacija liječnika: liječnici od 35-50 godina na vrhuncu karijere, koji bi trebali podučavati stanovnike, već su odavno otišli, napustili su zemlju a starija generacija će za koju godinu u mirovinu.
Sve u svemu, administrativni problemi koji trenutačno koče stacionarne liječnike šalju istu poruku koju su stari liječnici svojedobno rekli dr. Riti Lénárd: niste vrijedni naše pažnje...
Izvor: wmn.hu
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Kina odaje počast ostavštini mađarskog arhitekta Lászla Hudeca i pjesnika Sándora Petőfija
Nepredviđeno: EU pokrenula istragu protiv mađarskog Wizz Aira!
Nova iznenađujuća studija otkriva koliko je stresna vožnja u Budimpešti u usporedbi s drugim gradovima
Poražavajuća vijest: očekivani životni vijek pri rođenju u Mađarskoj nizak, Rumunjska bi uskoro mogla prestići Mađarsku
Neočekivani obrat: Najveća Aldi trgovina otvara se u Budimpešti
Mađarski taksi prijevoznici u problemima? Uber je postigao još jednu prekretnicu za ponovno pokretanje usluge u Budimpešti
Kako 1
Zapitajte se kako će se stariji ELITNI političari i poslovni ljudi osjećati kada svi njihovi liječnici napuste zemlju ili kontinent da nastave ono što su započeli pokušavati napraviti od ovoga. U članku se jasno navodi da vam je potrebno iskustvo boravka da biste nastavili. Kako ćeš doći do ovoga ako su svi otišli ili su umrli? Netko ne gleda kamp!