Sveti Stjepan i državna zaklada
Kolovoz 20 lako bi mogao biti najvažniji državni praznik za Mađare. Na ovaj dan obilježavamo uspomenu na osnutak države 1000. godine, a slavimo i Svetog Stjepana, prvog mađarskog kralja. Osnivanje države zapravo je sljedeći veliki biljeg kronološki poslije zauzimanje zemlje (oko 894.-895.), kao i uspostavu kneževine pod Árpádom oko 900. Pogledajmo što se dogodilo u međustoljeću.
Mađarsko osvajanje zemlje dogodilo se pod vodstvom Árpáda, koji je kasnije sazvao mađarski državni sabor 902. u Pusztaszeru (danas: Ópusztaszer). Ovo se može smatrati prvim pokušajem ujedinjenja mađarskog naroda, uz pomoć sedam plemenskih vođa.
U idućih 70-ak godina Mađari su izvodili brojne pohode, zvane 'avanture' u kojima su praktički uništavali gradove ili sela, a smilovali bi se samo ako im grad pristane platiti. Zbog toga su se Mađara bojali gotovo u cijeloj Europi.
Između 902. i 970. godine mađarski su ratnici 42 puta lutali po njemačkom, talijanskom i bizantskom teritoriju.
Velika promjena: Kršćanstvo
970-ih godina Árpádov potomak, Géza, shvatio je da se pljačkaške avanture ne mogu nastaviti i da "Mađarska" mora prihvatiti kršćanstvo kako bi preživjela. Ugarske trupe pretrpjele su teške gubitke u više navrata na zapadu i istoku, što ih je prisililo da prekinu te aktivnosti oko 970. godine.
Povrh vojnih gubitaka, ugarsko područje bilo je okruženo kršćanskim kraljevstvima: Svetim Rimskim Carstvom na zapadu i Bugarima na istoku. U takvim uvjetima Mađari su imali dva izbora: ili se raspršiti i prepustiti nestanku ili se prilagoditi primanjem kršćanstva. Géza se odlučio za drugu opciju, iako to nije bio lak zadatak, budući da je Otto I. često hvatao njegove izaslanike. Proboj je uslijedio 973. godine.
Teritorijalni i opstojni razlog uvođenja Mađara u kršćanstvo jedan je pokazatelj da je taj vjerski pothvat bio politički motiviran, a drugi je da
unatoč svom krštenju, Géza je poštivao i štovao stare poganske bogove sve do svoje smrti.
Posljednji i prvi: Sveti Stjepan
Tako stižemo do Svetog Stjepana, prvog mađarskog kralja i utemeljitelja države. Stjepan je bio jedini Gézin sin. Njegov datum rođenja je nesiguran, ali većina povjesničara se slaže da je rođen oko 975. Iako je rođen kao poganin imenom Vajk (turski 'baj', što znači heroj, gospodar, knez, bogat), kasnije je kršten i preimenovan u Stjepana.
Mađari su se držali običaja seniorata pri izboru novih glavara, ali je Géza želio prekinuti s tim i uvesti kršćanski primogenitur. Ako bi se poštovalo stažiranje, onda bi ga Gézin daleki nećak, Koppány, slijedio kao ravnatelj. Ako je primogenitura, onda Stjepan. Nepotrebno je reći da se Koppány pobunio protiv Stjepana kada je Géza umro 997., što je rezultiralo krvavim sukobom, a Koppány je završio raščetvoren.
Stjepanova krunidba održana je u Székesfehérváru ili Esztergomu na Božić 1000./1001., koji je tada bio Silvestrovo. Stjepan je dobio odobrenje Otona I. (poglavara Svetog Rimskog Carstva) i pape Silvestra II., zajedno s kraljevskom krunom. Povjesničari tvrde da je krunidba bila potrebnija za međunarodno priznanje nego za stjecanje poštovanja mađarskih vođa. Stjepanovom krunidbom postao je posljednjim knezom i prvim ugarskim kraljem.
To je početak dinastije Árpád i ujedinjenja mađarskih teritorija.
Kraljevstvo je bilo organizirano na dva glavna stupa, središnjoj vlasti i religiji. Stjepan je bio veliki pobornik Katoličke crkve, promicajući kršćanstvo u srednjoj i istočnoj Europi. Kao i njegov otac, Stjepan je snažno promicao kršćanstvo među Mađarima. Rastjerao je sve poganske predmete, a stilovi odjeće također su se morali 'pokrstiti'. Stjepan je osnovao brojne samostane i opatiju Pannonhalma. Njegovo je zakonodavstvo bilo vrlo blisko kršćanstvu, jer u njegovoj Prvoj knjizi zakona nalazimo da su se praznici morali poštivati, a ispovijed na samrti bila je obvezna za sve. Međutim, crkva u Mađarskoj razvijala se neovisno o Svetom Rimskom Carstvu, pa je Stjepan imao odriješene ruke u nekoliko pitanja koja su se ticala vjere.
Stjepan je u Ugarsku uveo podjelu na slobodnjake i kmetove, zajedno s županijama koje su bile organizirane oko tvrđava. S uvođenjem kršćanstva, nekoliko aspekata zemljišne i društvene organizacije te zakona posuđeno je iz zapadnih kultura.
Kako je Géza za svu svoju djecu (četiri kćeri i sina) dogovorio međunarodne brakove radi diplomacije i mira, Stjepan se oženio princezom Giselom od Bavarske, iz obitelji careva Svetog Rimskog carstva.
Nakon njegove smrti 1038. godine, uslijedio je građanski rat zbog problema nasljeđivanja,
kako je njegov sin Emerik umro bez djece, a Stjepan nije našao svoje bliske rođake dovoljno vješte za zadatak vođenja Ugarske, pa je imenovao jednog od svojih nećaka, Petra Orseola. Orseolo nije bio voljen u zemlji, što je dovelo do nekoliko sukoba u zemlji. Situacija se konačno smirila nasljeđivanjem svetog Ladislava.
Stjepan je 1083. godine kanoniziran kao katolički svetac, a 2000. kao pravoslavni svetac.
(Možete ga pronaći na Novčanica od 10000 forinti)
istaknuta slika: Wikicommony – Qorilla
Izvor: Dnevne vijesti Mađarska
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Cijene goriva u Mađarskoj napokon pale na regionalni prosjek, kaže ministar gospodarstva
Važno: Još jedan tjedan za registraciju za glasanje poštom na izborima za EP
FOTOGRAFIJE: Otvara se novo mjesto za slobodno vrijeme u srcu Budimpešte
Razgovori Orbán-Zelensky: Mađarska podržava svaku mirovnu inicijativu
Gastarbajteri dolaze u Mađarsku iako bi u zapadnoj Europi mogli zaraditi više
FOTOGRAFIJE: 6 malih simbola Budimpešte