Tajni logor smrti u Mađarskoj: Ovako će izgledati memorijalni park – FOTO
Mađarska je mnogo propatila tijekom desetljeća sovjetske komunističke vladavine između 1945. i 1989. Zemlja nikada nije glasovala za diktaturu. Umjesto toga, odbacio je život u jednom i na općim izborima 1945. i na općim izborima 1947. godine. Međutim, nitko nije mogao zaustaviti komuniste potpomognute armijom Sovjetskog Saveza. A nakon dolaska na vlast pogubili su ili zatvorili sve za koje su sumnjali da su protiv njihove vlasti.
Deportacija za kuću
Mnogi demokratski političari kratkotrajnog mađarskog demokratskog pokušaja nakon Drugog svjetskog rata pobjegli su. Na primjer, Zoltán Pfeiffer, Dezső Sulyok, Zoltán Tildy ili Margit Slachta napustili su zemlju – baš kao i umjetnici, znanstvenici i tisuće Mađara koji nisu htjeli biti robovi komunističke partije.
Tijekom prvog i najokrutnijeg poglavlja komunizma u Mađarskoj, Rákosijeve ere, režim je izjavio: oni koji nisu bili s njima bili su protiv njih. Zbog toga bi se svatko mogao naći u zatvoru čak i zbog šale o diktatoru. Vlasti su deportirale tisuće u Hortobágy. Tvrdili su da su ti ljudi bili dio nekog otpora ili kontrarevolucionarne skupine. Međutim, često su te obitelji bile samo pripadnici srednje klase. Što je više,
u nekim su slučajevima komunistički vođe trebali samo svoju kuću ili stan.
Vjerojatno su najviše stradali oni koje su vlasti dovele u logor smrti Recsk, okrug Heves. Komunisti su ga osnovali 19. srpnja 1950. po uzoru na sovjetski Gulag. Tamo su između 1950. i 1953. odveli dvije tisuće ljudi. Većina njih bili su politički zatvorenici nepravomoćno osuđeni. Morali su naporno raditi cijeli dan, a dobivali su vrlo malo hrane. Stoga ih je puno umrlo od gladi i bolesti, Izvijestio je Hello Magyar.
5 skrivenih blaga 148-godišnje Budimpešte – FOTOGRAFIJE
Logor je bio dug 1,600 metara i širok 600 metara, zaštićen dvostrukom žicom i
karaule krcate stražarima sa strojnicama.
Prema kekesonline.hu, zatvorenici su i ljeti i zimi morali spavati u drvenim barakama.
Tajni logor smrti u Mađarskoj
Komunisti su tajili postojanje logora. Iz Recka su uspjela pobjeći samo dvojica zatvorenika. Jedan od njih dospio je u Čehoslovačku u kolovozu 1950., ali se predao nakon što je policija uhitila članove njegove obitelji. U svibnju 1951. grupa od osam osoba uspjela se izvući. Međutim, samo je Gyula Michnay stigao na Zapad. Svoju priču ispričao je na Radiju Slobodna Europa, otkrio postojanje logora i na radiju podijelio 600 imena svojih suzatvorenika.
Mnogi su Mađari iz prijenosa saznali da su im otac, brat ili sin još živi u Recku.
Imre Nagy zatvorio je logor u rujnu 1953., ali su svi zatvorenici morali potpisati dokument da nikada neće govoriti o logoru smrti.
Ova 97-godišnja Mađarska koja je preživjela holokaust najstarija je zvijezda TikToka! – VIDEOZAPISI
32 godine nakon promjene režima, na mjestu nekadašnjeg logora smrti trebao bi biti izgrađen spomen park. Deset dizajnerskih agencija dostavilo je svoje planove, a žiri se jednoglasno odlučio za dizajn Egyheted Stúdió i ZDA-Zoboki Építésziroda. Planirano svečano otvorenje spomen parka bit će 2024. ili 2025. godine.
Jedan od najvažnijih
poznati zatočenici u logoru Recsk bio je György Faludy (22. rujna 1910., Budimpešta – 1. rujna 2006., Budimpešta),
ponekad angliciziran kao George Faludy, pjesnik, pisac i prevoditelj.
Pročitajte iKrilo Stefánia u dvorcu Almásy otvoreno je za očaravanje javnosti – FOTOGRAFIJE!
Izvor: Helló Magyar, kekesonline.hu
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 2. svibnja 2024
Nečuveno: Tinejdžer uhićen zbog planiranja napada na džamiju u Mađarskoj – VIDEO
Sada možete kupiti karte za izložbe i razgledavanja na platformama Wizz Aira!
Marš živih koji će se ove nedjelje održati u Budimpešti
Nepredviđeno: Mađarski gastarbajteri napuštaju Austriju – evo zašto
OECD vidi kako mađarsko gospodarstvo jača
6 Komentari
gospodine Woods,
Hvala vam na ovom članku.
Dobio sam primjerak knjige o logoru smrti Recsk koju je napisao preživjeli logor smrti (recski haláltábor). Bila je to izuzetna čast. To je mala knjiga, ali vrlo detaljna. Piše o strašnim mučenjima i nevjerojatnim tragedijama. To je moja najdragocjenija knjiga.
Bio bih zahvalan da vidim članak o sudbini onih mađarskih domoljuba koji su ostali i bili zatvoreni, mučeni i ubijeni od strane Kádára i njegovih nasilnika nakon što su Sovjeti ugušili mađarski ustanak 1956.
“Mnogi demokratski političari kratkotrajnog mađarskog demokratskog pokušaja nakon Drugog svjetskog rata su pobjegli. Na primjer, Zoltán Pfeiffer, Dezső Sulyok, Zoltán Tildy ili Margit Slachta napustili su zemlju – baš kao i umjetnici, znanstvenici i tisuće Mađara koji nisu htjeli biti robovi komunističke partije.”
Nije bilo drugačije ni nakon što su Sovjeti ugušili mađarski ustanak 1956.
Da moj brat i ja ne pobjegnemo, i nas bi zatvorili, mučili i vjerojatno ubili očevi ili djedovi onih koji pokušavaju ismijati moj bijeg na Zapad. Nijedan me pristojan Mađar nikada nije pokušao ismijati jer sam pobjegao od krvoprolića u Kádáru.
SAD je imao puno veze s komunističkim tretmanom Mađara
Ne zaboravimo što je Mađarska učinila određenoj vjerskoj skupini tijekom Drugog svjetskog rata. Tu nije moguće krečenje, to je bilo sustavno. Zato u Budimpešti postoje spomenici koji obilježavaju ljude koji su izgubili živote zbog svoje vjere.
Morate vidjeti razliku između američkih političara i američkog naroda.
Razumijete li ili trebate objašnjenje?
Nepravedni Trianonski ugovor imao je puno veze s time da Mađarska nije mogla ostati podalje od Drugog svjetskog rata, ali ništa ne može prebaciti krivnju s Rákosija, njegovih čudovišta i Sovjeta na bilo koga drugoga.
Vjerski progoni u Mađarskoj pod sovjetskom okupacijom.
Primjer užasnih zločina Rákosijevog terora:
Mađarski kardinal Joseph Mindszenty bio je mučen od strane Crvene tajne policije dvadeset devet dana i noći prije suđenja za izdaju 1949. godine, otkrio je u intervjuu objavljenom 6. prosinca 1956. New York Times.
Još jedan citat s interneta:
Svučen do gola ili obučen kao klaun, Mindszenty je bio mučen, metodama koje su uključivale deprivaciju sna, premlaćivanja, intenzivnu i neprestanu buku i prisilno hranjenje lijekovima koji mijenjaju um. Napokon, nakon više od četrdeset dana i noći neprekidne torture, kardinal je potpisao svoje priznanje. Mrlja na naciji.
Uzimam izuzetak zadnju rečenicu. To može biti namjerna ili nenamjerna laž. Vjerojatno nenamjerno, ali ipak laž. Užasna tortura kardinala Mindszentyja nije “mrlja na naciji” jer Mađarsku su okupirali Sovjeti i njome su vladali ljudi poput čudovišta Rákosija koji je mrzio Mađare i želio uništiti našu kršćansku baštinu. Rákosi je također bio sovjetski državljanin.