Primjedbe zastupnika Jobbika u Europskom parlamentu Mártona Gyöngyösija:
Temeljna pravila i norme društvenih interakcija sigurno su definirale najranije pretpovijesne zajednice. Znamo to sigurno jer nijedna ljudska zajednica ne može funkcionirati bez takvih pravila. Kroz povijest, naša su društva uvijek težila izložiti ključne elemente ovih normi suradnje i ponašanja u pisanom, pravnom obliku. Ovi običaji i pravila pripadaju najvažnijim elementima ljudskih civilizacija, dok njihove potencijalne varijacije tvore crte razdvajanja između različitih kultura.
Otkako se internet proširio, traje rasprava o tome kako bi se regulacija digitalnih platformi trebala odnositi na uobičajene norme “stvarnog života”.
Treba li nam uopće regulacija? Pitanje je u posljednje vrijeme postalo sve aktualnije.
U osvit interneta pristup svjetskoj mreži bio je ograničen na relativno malu skupinu pojedinaca koji su zbog svoje socijalizacije već imali određene zajedničke norme i predodžbe o online aktivnostima, no od tada se ta situacija iz temelja promijenila. Prvo, internet je postao često korištena međugeneracijska i međukulturna platforma i drugo, pojava društvenih medija podigla je online interaktivnost na potpuno novu razinu. Ti su trendovi samo dodatno pojačani izolacijom zbog pandemije koja je ispred ekrana natjerala tolike mase ljudi koji bi inače vjerojatno bili izgubljeni za digitalni svijet.
Tamo gdje se iz dana u dan pojavljuje toliko ljudi, toliko mišljenja i toliko vijesti, lako se mogu dogoditi prave izvanredne situacije ako nema propisa. 2000-te su nam pokazale kakav prostor Internet može dati slobodi govora i društvenom dijalogu, dok
2010-te su otkrile nesretnu istinu da internet daje gotovo neograničen prostor i za ekstremističke ideologije.
Nadalje, također je postalo jasno da se vrlo opasne skupine i eho komore mogu formirati čak iu Americi ili drugdje u razvijenom svijetu, a ne samo na Bliskom istoku koji se ionako bori s teškim društvenim problemima.
S tim u vezi, dovoljno je prisjetiti se iznimno intenzivne atmosfere američkih predsjedničkih izbora, odnosno opsade američkog Capitola.
Naravno, populistički političari već su primijetili te trendove. Zapravo, bili su prvi koji su iskoristili mogućnosti koje nude Facebook, Twitter i druge platforme. A sada,
populistički političari koji su već osigurali čvrstu vlast u vlastitim zemljama, sve češće postavljaju pitanje regulacije društvenih mreža i interneta.
Kao najnoviji primjer, sve diktatorskija vladajuća mađarska stranka Fidesz upravo je najavila da će usvojiti zakon za reguliranje tehnoloških tvrtki. Naravno, ne sumnjamo koje su njihove stvarne namjere pod uobičajenim populističkim porukama o pravima ljudi: ono što oni stvarno žele jest pružiti pravnu zaštitu vladinom sada uobičajenom govoru mržnje i kampanjama klevetanja, kao i za sabotiranje rada oporbe.
S jedne strane vage imamo stvarnu opasnost koja proizlazi iz neregulacije interneta, dok s druge strane imamo manipulacije populista koji svoje ekstremističke stavove žele učvrstiti regulativom. Što možemo učiniti u ovoj situaciji?
Po mom mišljenju, ako shvatimo da se značajan dio naših života sada odvija online, tada moramo biti u mogućnosti izjaviti da "samoregulacija" sustava više nije dovoljna i
potrebna je neka vrsta zakonske regulative,
baš kao što je to bilo kad su nastale prve države ili kad je motorizacija jačala. S druge strane, također moramo spriječiti da regulacija dovede do ograničavanja slobode govora ili potkopavanja vrijednosti povezanih s internetom i društvenim medijima.
Regulacija mora biti vrlo osjetljiv i fino ugođen proces, sličan načinu na koji demokratska država može zaštititi sigurnost svojih građana, istovremeno jamčeći njihova ljudska prava.
Zbog prirode interneta, nova se pravila vjerojatno moraju donositi na transnacionalnoj razini jer je to jedini način da se zajamče jednaka prava korisnicima interneta bez obzira na njihovu nacionalnost i da se populističkim političarima onemogući da provode svoje antidemokratske agende.
Na nacionalnoj razini možda bi bilo preporučljivo razmotriti osnivanje Ureda pravobranitelja za internet,
koja bi čuvala slobodu izražavanja i ponudila prijedloge za uklanjanje rizika uzrokovanih internetom. Uvjeren sam da ako se usredotočimo na prava i sigurnost ljudi, možemo stvoriti proporcionalan europski sustav koji ne ograničava slobodu i zapravo podupire slobodan pristup informacijama demontiranjem eho komora. Što se potonjeg tiče, mislim, kao što smo već objasnili u Jobbikovu programu za europske parlamentarne izbore 2019., da bi središnju ulogu u rješenju mogao imati europski javni medijski servis koji bi koristio “klasične” informativne medije i online platforme za oblikovanje demokratskog javnog diskursa i isticanje protiv lažnih vijesti.
Vjerujem da bi gore navedene mjere bile važan korak prema stvaranju snažne i demokratske europske zajednice.
Izvor: gyongyosimarton.com
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Cijene goriva u Mađarskoj napokon pale na regionalni prosjek, kaže ministar gospodarstva
Važno: Još jedan tjedan za registraciju za glasanje poštom na izborima za EP
FOTOGRAFIJE: Otvara se novo mjesto za slobodno vrijeme u srcu Budimpešte
Razgovori Orbán-Zelensky: Mađarska podržava svaku mirovnu inicijativu
Gastarbajteri dolaze u Mađarsku iako bi u zapadnoj Europi mogli zaraditi više
FOTOGRAFIJE: 6 malih simbola Budimpešte