Najlukaviji Mađari – mit, književnost, povijest; dio 6
Naši kandidati za današnji članak su oni Mađari, koji su trikom ili svojom duhovitošću pobijedili bivše neprijatelje Mađarske. Imena na ovom popisu dobro su poznata Mađarima zbog mitova i izreka o njihovim herojskim djelima i žrtvama. Danas smo odlučili istaknuti tri lika koji su koristili svoju dosjetljivost kako bi trijumfirali nad svojim neprijateljima na čudesan način.
Ako još niste pročitali prethodne članke iz serije ili vas jednostavno zanimaju neke od najpoznatijih mađarskih ličnosti, možete saznati više o Najjači (1. dio), Najhrabriji (2. dio), Najpametniji (3. dio), Najveći (4. dio) a Najstrašniji (5. dio) Mađari klikom na prethodne poveznice.
Poglavica Lehel
U Jászberényju postoji dragocjena relikvija koja je nekoć bila duh bitaka, koji ni svaki stoti čovjek nije mogao upuhati. Postoje scene bitaka lijepo uklesane u rog slonovače koji je vjerojatno djelo skitskog pretka iz davnih vremena. Zanimljiva je priča iza ove svete relikvije. Rog je pratio svog vlasnika, poglavicu Lehela u svakoj njegovoj bitci. Kad zatrubi, njegove su snage osnažene gromoglasnim grmljavinom koja se mogla čuti miljama daleko.
Tijekom turobne bitke kod Augsburga, mađarske su snage bile slomljene, ali Lehel nije imao vremena zatrubiti kako bi još jednom okupio mađarsku vojsku jer je konj poglavice bio izboden, a konj je pao na njega. Neprijateljski vojnici su mu uzeli mač prije nego što je Lehel mogao njime odbaciti svoj život i zarobili su ratnika. Doveli su njega i njegove drugove, Ursura i Bulcsúa pred trijumfalnog Ottóa. Njih su Nijemci osudili na smrt.
Presuda nije povrijedila Lehela. Osjećao je da ju je zaslužio, ne zato što je započeo bitku, već zato što ju je izgubio. Jedno ga je, međutim, žalostilo što je među njegovim sucima bio Konrád, onaj zbog čijeg su prebjega Mađari izgubili. Lehel je, pravom svoje posljednje želje, zatražio svoj dragocjeni rog kako bi u njega još jednom puhnuo i oprostio se od života.
Car je mahnuo, a njegovi su ljudi iznijeli Lehelov rog. – Hajde, puhni u svoj dragi rog! Svakome tko je čuo turobni zvuk njegove pjesme srce je zadrhtalo, a oči su mu se napunile suzama. Čak su i njemački vojnici padali jedni drugima na ramena i slušali pjesmu pognute glave i očiju punih suza. Ali kada je sumorna pjesma završila, dogodilo se nešto neočekivano. Lehel je okretao rog u ruci tako brzo da je zrak zavrtjeo. Lehel je tada bacio svoj rog na cara s takvom gromoglasnom snagom da je monarh na mjestu pao mrtav. – Sada me možete pogubiti – vikao je mađarski junak – vaš će car biti moj sluga na onom svijetu!
Ako vas zanimaju drevni mađarski mitovi, onda bi sljedeći članak mogao biti za vas. Riječ je o svete životinje starih Mađara.
Kund Ronilac
Kund je iz dvorca pretraživao krajolik iza sebe. Dunav je bio sam mir; cijeli je krajolik bio nepomičan. Ali daleko na horizontu, mali valovi kao da su se približavali. Nekoliko trenutaka kasnije, bilo je očito da je vojska njemačkog cara u maršu. – Brodovi! – povikao je netko.
Careva flota se približava dvorcu na Dunavu, noseći pojačanje vojske. Brodovi su pristali na vodi, u blizini dvorca. Kapetan tvrđave je razmišljao dok je promatrao flotu.
Odjednom se na Kundovom licu pojavio smiješak: "Prije sam bio ribar" - pomislio je i stupio pred kapetana. – Gospodaru – pozvao ga je, a zatim se ozbiljnog lica okrenuo prema njemu slušajući. Kund je rekao što je namjeravao. Kapetan ga je isprva sumnjičavo pogledao, ali onda je stavio ruku na Kundovo rame. - Samo naprijed! – rekao je tada.
Ništa se nije pomaknulo u noći zamišljene. Sa zidova dvorca jasno su se vidjele nespretne crne mrlje koje su brodovi ostavili na prekrasnoj svjetlucavoj vodi. Kund se krišom približavao vodi iza grmlja. Začuo se samo tihi pljusak i Kund je odmah bio pod vodom. Kund je ubrzo stigao do prvog broda. Držao je trsku u ustima kako bi je mogao koristiti kao disalicu. Počeo je bušiti donji dio broda. Iznad vode se ništa nije moglo čuti, a vojnici na brodu mirno su spavali dok je Kund nastavljao svoj posao. Svrdlo je probilo daske broda i voda je počela nadirati kroz rupu. Zatim je prešao na drugi brod koji je još bio pod vodom. Uspio je izbušiti i drugi brod. Nije napravio nikakav zvuk, voda je mirovala pa neprijatelj nije ništa posumnjao. Nastavio je svoju tajnu misiju i krenuo na sljedeću barku.
Ali sada je napravio pogrešan potez i njegova su stopala poprskala vodu. Čuvar na brodu primijetio je zvuk i, pokušavajući vidjeti o čemu se radi, ispustio je baklju u vodu kako bi otkrio što se skriva u dubinama. Ali Kund je bio lukav, žurno je otplivao do korita rijeke i zgrabio kamen, bio je miran i pomaknuo se tek nakon što se baklja ugasila kad je dotakla vodu.
Posada prvog broda je tek sada primijetila da njihov brod tone. Vojnici su počeli neoprezno juriti gore-dolje po brodu, vičući dok su se uspaničili. Ostali brodovi primijetili su veliki kaos, ali nitko nije znao što se dogodilo. Kund je neumorno radio. Prvi se brod nagnuo, a vojnici su uz glasno zapomaganje pali u vodu.
Kund je naposljetku završio svoj tajni rad, zatim je plivao blizu obale i svjedočio plodu svog rada ispod grma koji se propinjao iznad vode. Druga se barka nagnula, ali prva je plutala na boku poput mrtve ribe. Kund je tada iskočio iz vode i još u okrilju noći ušuljao se natrag u dvorac.
Sljedećeg jutra cijela je flota potonula, a snage Cara su se povukle zbog gubitka podrške na vodi. Branitelji dvorca veselo su vikali, no Kund je zbog iscrpljenosti umorno spavao uza zid pod pokrivačima od ovčje kože.
Simon Kemény
Mezet-beg je pogledao svoje vojnike. Cijela njegova vojska stajala je pred njim, hrabri janjičari i neustrašivi Sipahi.
– Lav se može uništiti samo ako mu se probije srce – rekao je. Srce mađarske vojske je János Hunyadi. Možemo pobijediti samo ako ga uhvatimo ili ubijemo. – Neka tako bude! – vikali su vojnici.
– Slušaj! Hunyadi je uvijek u žaru bitke. Jaše na svom bijelom konju sa srebrnom kacigom. Na njegovom štitu je gavran koji drži prsten u kljunu. Ovako ga možete prepoznati. – Prepoznat ćemo ga i ubiti! – povikaše vojnici.
Hunyadi je sjedio u košulji za debelim hrastovim stolom, a pogled mu je bio zabrinut.
– Mezet-beg misli da se ne treba ničega bojati – rekao je čovjek ispred Hunyadija. Ponaša se kao da je Maros njegov, krade nam stoku i porobljava djecu. - Dovoljno! – nestrpljivo će Hunyadi. Skupite vojsku!
Ustao je i njegovi štitonoše su mu donijeli oklop, mač i ukrašeni štit. Simon Kemény bio je naslonjen na dovratak prekriženih ruku. Odjednom, netko ga je udario ramenima. Bio je to jedan od njegovih ljudi od povjerenja.
– Dolazim iz Mezet-begovog tabora – reče – Turci pod svaku cijenu hoće da ubiju Hunjadija. Rekli su da se lav može ubiti samo ako mu se probije srce, a oni žele njegovo srce.
Simon Kemény je odmahnuo glavom na ono što je upravo čuo. – Govoriš li istinu? – Da, gospodaru, želim.
Što bi bilo s Mađarima bez Hunyadija? Što bi se moglo učiniti? Uvjeriti Hunyadija da se ne pridruži bitci? Ne, to je nemoguće. Trebaju li izbjeći bitku? Pa da će Mezet-beg pljačkati uz Maroša? Ne! Štitonoše su pomogle ukrasnom štitu na Hunyadijevim rukama. Simon Kemény je pogledao svoj štit, a zatim ponovno Hunyadijev. To je to! Imam ideju! Imao je zadovoljan smiješak na licu i stameno je stao ispred Hunyadija. – Gospodaru – prišao je Hunyadiju – Trebali bismo zamijeniti opremu i konja.
Hunyadi je začuđeno pogledao Simona. – Zašto bismo mijenjali opremu?
– To je lukavstvo. Ja ću se suprotstaviti Turcima malom jedinicom, a dok se oni fokusiraju na mene, ti bi mogao napasti njihove bokove s našom glavnom vojskom. Pobjeda će biti osigurana.
Hunyadi je neko vrijeme razmišljao. – Možda si u pravu, sine.
Skinuo je svoju srebrnu kacigu i oklop je pao s njega uz glasan zveket. Dao je svoje oružje i Simonu. I u bitku su išli u svojoj opremi. Vani su mađarski vojnici dočekali čovjeka sa srebrnom kacigom - za kojeg su mislili da je Hunyadi - uz urlik. Vojnici nisu razumjeli zašto je Hunyadi natjerao Simona Keményja da predvodi glavnu vojsku.
Bitka se odigrala blizu voda Ompolija. Turci su se kao ose rojili na ugarskog vođu. Nisu čak ni prestali napadati kada je glavnina mađarske vojske napala njihove bokove, željeli su samo jedno, vođu mrtvog. Simon Kemény borio se hrabro, oko njega su pali najbolji Turci, ali za svakog neprijatelja kojeg je posjekao, dva su ga zamijenila. Obruč se stezao oko našeg junaka.
– Ne dopustite im da dobiju Hunyadija! – zavapili su iz sveg glasa mađarski vojnici i priskočili u pomoć svom vođi. Borili su se bez kraja, ali je broj Turaka samo rastao. Svi su htjeli ubiti vođu sa srebrnom kacigom i njegovim gavranom ukrašenim štitom.
I sam János Hunyadi vidio je opasnost s kojom se Simon suočio. Hunyadi je okrenuo konja prema Šimunu i bijesno se zarezao u gusti red Turaka. Ali koplje podbode konja bijeloga pod Šimunom, on se pokoleba, udari jednom-dvaput oštricom u svjetinu, srebrna mu kaciga još jednom zasja, ali utone u juriš Turaka kao lađa koja tone. Na kraju su se konj i on spotakli jer nije mogao odbiti udarce neprijatelja. Mađari su bili šokirani vidjevši kako njihov vođa umire, dok su Turci divlje uzvikivali svoje bojne pokliče.
– Hunyadi je mrtav! – vikali su Turci. Mađari su umalo uzmaknuli, kad su čuli gromoglasan povik: – Hunyadi je ovdje! – vikao je János Hunyadi podižući vizir. Mađari su odgovorili veselim 'huj-huj'.
Turci su se skamenili od pogleda da je Hunjadi, kojeg su upravo ubili, itekako živ i da predvodi vojsku u galopu na konju snažno vitlajući mačem. Bojna linija Turaka je prekinuta, a janjičari i Sipahi su se razbježali u strahu. Kad je sunce zašlo, Turcima nije bilo ni traga, Mađari su pobijedili neprijatelja. János Hunyadi, iako je bio umoran, potražio je tijelo Simona Keményja. Sjahao je s crnog konja i kleknuo kraj mrtvog junaka.
– Bio si pravi čovjek.
Ako ste zainteresirani, možete pročitati naš detaljan članak o Hunyadiju OVDJE.
Istaknuta slika: S lijeva na desno; Wikimedia Commons, naslovnica knjige Lászla Geréba, www.adontes.hu
Izvor: Dnevne vijesti Mađarska, nepmese.hu
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 2. svibnja 2024
Nečuveno: Tinejdžer uhićen zbog planiranja napada na džamiju u Mađarskoj – VIDEO
Sada možete kupiti karte za izložbe i razgledavanja na platformama Wizz Aira!
Marš živih koji će se ove nedjelje održati u Budimpešti
Nepredviđeno: Mađarski gastarbajteri napuštaju Austriju – evo zašto
OECD vidi kako mađarsko gospodarstvo jača