Stvari zbog kojih iseljenik ne propušta Mađarsku
U drugom članku, napisala je Manci Pethes o iskustvima i sjećanjima zbog kojih iseljenik propušta Mađarsku. U ovom popratnom članku također objavljenom na nlcafe.hu, ona razmišlja o naličju. “Sve dok su granice otvorene, svatko treba odlučiti gdje želi živjeti”, piše ona. “Kod kuće ili negdje drugdje, sa ili bez kompromisa. Jedno je sigurno: nitko nije manji Mađar zato što je fizički dalje od kuće.”
Pethes počinje svoj članak citirajući 1836 Szózat (Poziv or Privući), “druga himna Mađarske” nakon Himnusz napisao Mihály Vörösmarty:
U velikom svijetu vani
Za tebe nema mjesta
Neka vas ruka sreće blagoslovi ili pobijedi
Ovdje morate živjeti i umrijeti! [prev. László Kőrössy]
"19th stoljeće sa svojim revolucionarnim vremenima i borbama za slobodu davno je prošlo. Ipak, tu mantru ponavljamo od 6. godine. Recitira se nekoliko puta godišnje na školskim svečanostima i državnim proslavama, a mi kao janjci mantramo njezine riječi bez pravog tumačenja.
Ali je li ovo zdravo? Treba li nam ovakva krivnja kao narodu, pojedincu, djetetu? Koliko dugo treba trajati učinak povijesnog razdoblja? (…) Tko odlučuje čime ćemo ispirati mozak i dušu? Ove svečane, neprestano ponavljane riječi prožimaju nas i postaju dijelom našeg identiteta. Oni nam ugrađuju strah i inhibicije, a cilj nacije (ako tako nešto postoji) treba biti samousavršavanje, sretan i aktivan život. Više volim 'Utjecaj, stvaraj, doprinosi [kako bi se nacija uzdigla]' [još jedan poznati citat Ferenca Kölcseyja], ako stvarno inzistiramo na poeziji i mantrama.”
Dašak svježeg zraka
“Razlog mog iseljenja bio je očigledan: želio sam živjeti na mjestu gdje ne trošim energiju na tuđe mentalne frustracije. Nervoza koju sam vidio kod kuće, a koja će se samo povećavati pred nadolazeće izbore, pokazala se previše za mene. Možda netko s jačom osobnošću može tolerirati "opći način razmišljanja" svoje zemlje. Nisam mogao.
I, čim sam izašao iz Mađarske, osjetio sam da mogu lakše disati. Oba Češka Republika i Portugal za mene su bili izvanredna iskustva. Ljudi se smiješe, a ima joie de vivre u očima starijih umjesto mržnje i empatije.
I dan danas sam zadivljen kako mladi ljudi nude svoje mjesto u tramvaju ili trolejbusu u Brnu onima u potrebi. Ovdje je to sasvim prirodno, a oni kojima je ponuđeno mjesto reći će hvala s osmijehom. (…)
U dućanu, ako je red dugačak, nitko ne psuje ili mrmlja sebi u bradu od bijesa kako bi ostali čuli njihovu frustraciju. Kad sam prvi put zaboravio izvagati i zalijepiti voće, nitko me nije napao zbog toga; umjesto toga, drugi kupci su mi pomogli i uvjeravali me uz smijeh.
Brno je, naravno, mali grad u usporedbi s Budimpeštom. Ali ipak. Visceralni mir zbog stoljećima stare i uspostavljene kulture srednje klase jednostavno funkcionira. Portugal je drugačiji. Tamo me zapanjila gotovo budistička smirenost. Tamo se kašnjenje od dva sata ne kvalificira kao "kašnjenje". Imamo vremena.
Čemu žurba? Zašto stres?
Te se razlike očituju iu ponašanju u prometu. Kod kuće svi trče po pješačkom prijelazu i ne mogu biti sigurni je li sigurno stati na cestu dok vozač ne pokaže. U te dvije druge zemlje automobili usporavaju nekoliko metara od prijelaza. Ponekad čak i odmahnu rukom od smijeha: opusti se, ima vremena.”
Prošlost ili budućnost?
“Vidjeti stabla koja cvjetaju na svakom uglu, prodavačicu koja mi se smiješi, uslužne ljude u knjižnici, sportskom centru, kinu – još se nisam navikla na te stvari. Bit ću malo tužan kad se toliko naviknem na to da više neću ni primjećivati. (…) Obećavam da ću rado graditi naciju (u svakom slučaju moji porezi to čine).
Ali mogu dobro funkcionirati samo tamo gdje se dobro osjećam.
I ne volim emocionalne ucjene. Dakle, uz dužno poštovanje prema Vörösmartyju i Kölcseyju, volio bih živjeti my dvadeset i prvog stoljeća, mađarski i ljudski život. Bez zagušljive aure duhova, duhova i davno prošlih bitaka.”
Istaknuta slika: www.facebook.com/RizsaviTamás
Izvor: nlcafe.hu
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Mise na današnjem skupu Pétera Magyara u “prijestolnici Fidesza” – FOTOGRAFIJE
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 5. svibnja 2024
FOTOGRAFIJE: Marš živih u Budimpešti
5+1 zabavnih činjenica o Mađarskoj – neke bi mogle biti iznenađenje
Mađarski 'premijer u sjeni': Potrebna jaka Europa
Sveučilište Széchenyi István predstavlja svoj razvoj stranim diplomatskim čelnicima u Mađarskoj