To se dogodilo 4. studenoga, čime je stavljena točka na revoluciju iz 1956. godine
Stigao je 4. studenoga, dan žalosti za Mađare, jer se prisjećamo svih hrabrih muškaraca i žena koji su se borili u mađarskom ustanku 1956. godine. Ovo je bio taj dan Sovjetski tenkovi napali su glavni grad i započeo odmazdu.
Imre Nagy je 1. studenoga proglasio neutralnost Mađarske i povlačenje iz Varšavskog pakta. Nitko nije očekivao da će samo nekoliko dana kasnije sovjetske trupe izvršiti invaziju i slomiti revoluciju.
Minute dana
4: 15 am
Godine 1956. 4. studenog padao je u nedjelju. Sovjetske trupe započele su opći napad na Budimpeštu i druge veće gradove u 4:15. Trupe su se uglavnom sastojale od sovjetskih vojnika podrijetlom iz azijskih dijelova Sovjetskog Saveza. Većina njih nije imala pojma gdje su i protiv koga se bore. Mađari su neko vrijeme stajali na nogama, unatoč ranim jutarnjim satima.
5: 20 am
Imre Nagy drži govor na radiju koji se nekoliko puta ponavlja u sljedećim satima.
“Govori Imre Nagy, predsjedavajući Vijeća ministara Mađarske Narodne Republike. Jutros u ranim jutarnjim satima sovjetske trupe započele su napad na naš glavni grad s očitim ciljem svrgavanja legalne i demokratske mađarske vlasti.
Naše trupe se bore. Vlada je na mjestu. Ovu činjenicu obznanjujem našem narodu i cijelom svijetu.”
(na temelju Čuvar i APNovosti)
Govor je emitiran i na nekoliko stranih jezika.
7: 14 am
U ime vlade Imrea Nagya, sovjetske trupe su zamoljene da ne pucaju. Zahtjev je napravljen i na ruskom jeziku.
“Izbjegnimo krvoproliće. Sovjeti su naši prijatelji i to će i ostati.”
7: 57 am
Éva, supruga pisca Gyule Háya, u ime Saveza mađarskih pisaca zamolila je za pomoć pisce i intelektualce iz cijelog svijeta. Njena poruka ponovljena je i na njemačkom, ruskom i engleskom jeziku.
“Pomozite Mađarskoj! … Pomozi nam! Pomozite! Pomozite!"
Ovo je bila posljednja poruka koju smo čuli na Nezavisnom radiju Kossuth. Na 8:07, emisija radija prestala je usred glazbene točke.
6-8 ujutro
Imre Nagy dobiva politički azil u veleposlanstvu u staroj Jugoslaviji, zajedno s još 40-ak ljudi. U međuvremenu je István Bibó, jedini član vlade koji je ostao u parlamentu, napisao proglas. U njemu je izjavio da Mađarska nema namjeru slijediti antisovjetsku politiku i odbacio optužbe da je ustanak bio fašistički ili antikomunistički. Također je pozvao Mađare da ne priznaju okupacijske sovjetske snage ili marionetsku vladu. Proglas je završio ovako:
“Molim velike sile i mudru i hrabru odluku Ujedinjenih naroda u ime slobode potlačenih naroda... Bože, čuvaj Mađarsku!”
Budući da su sovjetske trupe nadmašile mađarske, nije bilo pokušaja službenog oružanog otpora. Sve veći broj boraca za slobodu pokušavao je zaustaviti sovjetsku vlast.
Podne
Do podneva, Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova i Glavni stožer policije u Budimpešti su pod sovjetskim propisima.
Oko 1 sati moskovski radio objavio je da je “mađarska kontrarevolucija slomljena”.
Kasnije tog dana, Kádárova vlada kontaktirala je UN i tražila da se mađarsko pitanje skine s dnevnog reda.
Predsjednik Eisenhower prosvjedovao je protiv sovjetske intervencije, međutim, međunarodne poslove poput Sueske krize pokazalo se važnijim za zapadni svijet.
Posljedice dana
Borci za slobodu bili su odlučni boriti se protiv Sovjeta. Koncentrirane skupine vodile su borbu na raznim točkama u glavnom gradu, kao iu okolini, i 5. i 6. studenoga. Najdulje su se borili borci za slobodu Csepela. Njihov otpor je slomljen 11. studenoga. Nakon toga János Kádár održao je svoj prvi radijski govor kao novi premijer, u kojem je proglasio slomljenu revoluciju.
Dana 4. studenog u Budimpešti je život izgubilo 135 Mađara. Od 23. listopada do 16. siječnja poginule su 2652 osobe, dok je 19 226 osoba ozlijeđeno. Prema podacima UN-a, odmazda pobunjenika odnijela je 453 života, dok neki mađarski izvori govore o oko 230 života.
Video o 4. studenom možete pogledati ovdje:
Za više vijesti pogledajte ovaj članak o najjačim međunarodnim reakcijama na mađarsku revoluciju.
Istaknuta slika: fortepan.hu
Izvor: Dnevne vijesti Mađarska
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 8. svibnja 2024
NAJNOVIJE: Kineski predsjednik Xi Jinping stigao u Budimpeštu – VIDEO, AŽURIRANJE
Belgijski krijumčar ljudi izazvao masovnu nesreću u Mađarskoj, osuđen na 8 godina
Pažnja: Promjena voznog reda na željezničkoj liniji Budimpešta-Beč
Cijene goriva u Mađarskoj napokon pale na regionalni prosjek, kaže ministar gospodarstva
Važno: Još jedan tjedan za registraciju za glasanje poštom na izborima za EP
2 Komentari
Moj profesor povijesti u SAD-u bio je Mađar koji se prezivao Nemes. Pobjegao je iz Mađarske nakon pobune. (Čuo sam da je bio u mađarskom ekvivalentu West Pointa i da je bio dio njihovog olimpijskog mačevalačkog tima. Bez obzira na to, gajio je mržnju prema svemu sovjetskom što smo 30 godina kasnije, kad je bio moj učitelj, mogli razaznati.
Tužna lekcija mađarske revolucije je da se zapadnjaci koji vole slobodu i slobodu nikada neće zauzeti za one potlačene ljude koji žele istu stvar. Bilo da se radi o Budimpešti, Tianemanu ili Hong Kongu... ako ljudi žele svoju slobodu, morat će doći od njih samih jer su slobodni narodi svijeta također lijeni.
Knjiga Jamesa A. Michenera, “Most kod Andaua” govori o brojnim Mađarima koji su pobjegli iz svoje zemlje nakon sovjetske invazije. Most je bio pješački most preko Einser-Kanala, a ondje još uvijek postoji povijesno mjesto. Možete ga pronaći na Google kartama. Knjigu ipak vrijedi pročitati kako biste se podsjetili kakav je socijalizam bio na svom vrhuncu. Ozbiljno. Socijalizam nikada nije bio bolji od toga nigdje drugdje u svijetu.