Zašto je danas Dan nacionalne žalosti u Mađarskoj, koji simboliziraju ruski tenkovi?
Povjesničari se slažu da je antisovjetska i antikomunistička revolucija i borba za slobodu iz 1956. bila najjadniji od takvih pokreta u 20. stoljeću. Mađari – uglavnom mladi radnici u svojim 20-ima – željeli su slobodnu i neovisnu Mađarsku koju nisu okupirale sovjetske snage. Sve do kraja listopada, čak je i vođa revolucije, Imre Nagy, bivši staljinistički vođa koji se kasnije pridružio reformskim komunistima, mislio da će Moskva pustiti Mađarsku da ode od istočnog bloka i pridružiti se nesvrstanim državama, uključujući Jugoslaviju i Finsku. Umjesto toga, sovjetski tenkovi su došli slomiti revoluciju mađarskih radnika i seljaka.
Novi čelnici ponovno uspostavljenog komunističkog režima došli su na tenkovima Sovjetskog Saveza, ali su uživali prezir. To je zato što revoluciju iz 1956. godine nisu vodili bivši aristokrati ili klerici – kako su kasnije širili komunistički povjesničari – već studenti, mladi radnici i seljaci. Oni koji su trebali biti stupovi komunističkog režima.
Rákosijeva era koja je započela nakon što su komunisti uništili poslijeratni mađarski demokratski pokušaj bila je katastrofa za gotovo sve. Čisti staljinistički režim htio je od Mađarske napraviti zemlju željeza i čelika bez ugljena, željeza i drugih sirovina. Stoga je životni standard stalno padao iako su ljudi puno radili.
Tada se Imre Nagy, bivši komunistički vođa koji je godinama aktivno sudjelovao u uspostavi i vođenju sustava, priklonio reformskom pokretu i nakratko postao premijer. Međutim, Rákosi je ponovno dobio svoju moć, pa je narod krenuo na ulice paralelno sa sličnim poljskim pokretima.
Hoće li Mađarska biti nova Finska?
Krajem listopada revolucionari su porazili mađarske komunističke vlasti i prisilili sovjetsku vojsku na povlačenje. Međutim, do 31. listopada postalo je jasno da je Moskva odlučila slomiti revoluciju. Do toga je došlo nakon što su Amerikanci jasno dali do znanja da Mađarsku ne smatraju potencijalnim saveznikom. Sovjetski Savez i SAD ponovno su razišli svijet: Mađarska je ostala u sovjetskoj interesnoj sferi. U međuvremenu je Moskva povukla svoje savjetnike i oružje iz Egipta i pustila zapadne sile da se same nose s krizom u Suezu.
Kao rezultat toga, Sovjeti su odveli Jánosa Kádára i neke druge komuniste i povjerili im da nastave voditi Mađarsku kao satelitsku zemlju svjetske sile. Kádár, Ferenc Münnich i drugi rekli su 'Da'.
Dana 4. studenog počeo je sovjetski napad, au borbu su krenuli samo mladi revolucionari. Mađarske oružane snage uglavnom su šutjele. Iako su borbe trajale do 10. i 11. studenog (npr. u Csepelu, središtu mađarske industrije i radnika), dobro obučene i podržane sovjetske trupe brzo su ponovno osvojile zemlju.
Mađarska zastava danas na pola koplja, obilježavajući sovjetski slom Oktobarske revolucije 1956. i borbu za slobodu:
Ali nisu mogli slomiti volju Mađara. Radnički savjeti formirani su kontinuirani otpor, a bili su toliko moćni da ih ni Kádár nije mogao zatvoriti. Narod je mrzio njega i njegovu novu vlast, uslijedili su prosvjedi, štrajkovi i mirni marševi.
Zatvor i povećanje plaća
Nova vlast reagirala je strategijom med i bič. Pogubljeno je 350 ljudi, uključujući Imrea Nagya, 13 tisuća Mađara strpano je u logore, a 22 tisuće ljudi osuđeno je na zatvor. Mađarsku je napustilo 211 tisuća ljudi, a 170 tisuća nije se vratilo unatoč obećanjima amnestije. Bili su veliki gubitak za gospodarstvo i društvo jer su bili najpametniji, najradišniji i najhrabriji građani. Mnoge su zemlje profitirale od njihovog rada.
U međuvremenu, vlada je osigurala med za one koji su ovdje ostali. Primjerice, radnicima su znatno podigli plaće. Ukinuli su mnoge nepopularne mjere Rákosijevog režima i dopustili seljacima kupnju i prodaju zemlje. Smanjili su poreze i omogućili popuste za putovanja za mnoge ljude. Sustav je kažnjavao samo one koji su bili aktivni u oružanim borbama protiv sovjetskih trupa.
Kao rezultat toga, 1. svibnja 1957. mogli su održati masovni skup za proslavu Međunarodnog dana rada. Međutim, nisu uspjeli ponovno uvesti Rákosijev režim. Kompromis Kádárovog tipa između Komunističke partije i naroda bio je da je partija dopustila ljudima da povećaju svoje bogatstvo. To je značilo sve veći životni standard. U tom je pogledu revolucija iz 1956. bila uspješna: omogućila je Mađarskoj da postane “najsretnija baraka” u sovjetskom svijetu, u kojoj nije bilo gladi, a ljudi su mogli kupiti automobil ili vikendicu ako su marljivo radili.
Povjesničari se slažu da se takav prosperitet mogao postići s mnogo manje rada u kapitalističkim i demokratskim okolnostima. Nadalje, kako su Mađari morali puno raditi, a malo dobivali, porastao je broj kroničnih bolesti (srčanih, kardiovaskularnih itd.), depresije i samoubojstava. Kádárov kompromis ostao je bez sjene dvojbe dvoličan.
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Mađarski javni mediji emitirat će kineske propagandne filmove?
Orbánov kabinet vjeruje da rat ne bi prestao ako bi izgubio izbore za EP
Konačno odbrojavanje: Novi most na Dunavu uskoro prohodan!
Politički direktor premijera Orbána: Europska unija je alat za napredak Mađarske
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 10. svibnja 2024
Nečuveni rasistički napad u Budimpešti: Stranac pretučen zbog boje kože – 'Migrante, idi kući!'
3 Komentari
Ovo je bio vrlo dobro napisan sinopsis koji se bavi mnogim važnim točkama. Što se tiče Sueske krize, to je bila izraelsko-UK-francuska koprodukcija uz pritisak SAD-a i SSSR-a koji je prisilio UK i Francusku da odustanu od zauzimanja kanala. Eisenhowerova administracija se protivila izraelskoj invaziji i pokušaju preuzimanja kanala. Odbacio bih pomisao da su SAD napravile neku vrstu trgovine sa SSSR-om oko Mađarske. Godine 1956. bilo je nerealno da SAD uđu u rat sa SSSR-om zbog Mađarske. Sovjetske kopnene snage u to su vrijeme bile prevelike i nitko nije želio sukob.
Realno gledano, SAD, UK i ostale europske zemlje nikada nisu imale nikakav interes za Mađarsku. Neshvatljivo je sada kada SAD provode toliko vremena kritizirajući zemlju. Mađarska, vjerujem da je Mađarska tražila mirovne snage 1956. od UN-a, a ne pomoć od nepouzdanih država. UN tada, kao što je sada, bio je i beskoristan.
EU je prihvatila samo članstvo srednjoeuropskih zemalja, nadajući se da će ih, ako Rusija odluči napasti EU, zaustaviti Češka, Slovačka, Mađarska i Poljska. Neće uspjeti. Nijedna srednjoeuropska nacija neće se žrtvovati i prihvatiti uništenje da zaštiti Njemačku, Nizozemsku, Francusku, Belgiju, Austriju i Luksemburg. Na sjeveru vrijedi ista stvar, kukavice EU nacije oslanjaju se na Lativiju, Estoniju i Litvu, Finsku, Norvešku i Švedsku.
Kao u Prvom i Drugom svjetskom ratu kukavički Talijani, Francuzi, Nizozemci, svi su odustali i čekali da ih Britanci, Kanađani, Amerikanci, Indijci, Australci i Novozelanđani oslobode.
Pisac je pazio da ne spomene 'Rusiju' i veze u prošlom desetljeću koje su suprotne gledištu većine Mađara, domaćih ili dijaspore?