Ukleta kuća: napušteni azil Lipótmező
Lječilište Lipótmező sagrađeno je 1868. godine, a prvo je nazvano Mađarski kraljevski bedlam. Zidovi koji se ruše, žbuka koja pada i mrtvačka tišina – to je ono što danas karakterizira duševnu bolnicu. Nacionalni institut za psihologiju i neurologiju (OPNI) djelovao je 139 godina, izvještava szellemvarosok.blog.hu.
Szellemvárosok Magyarországon (Gradovi duhova u Mađarskoj) imali su posebnu priliku posjetiti duševnu bolnicu zatvorenu 2007. godine, tijekom koje su napravili intervju s jednom radnicom.
Veličina OPNI je jednostavno zapanjujuća. Glavna zgrada izgrađena 1868. godine samo je nekoliko četvornih metara manja od zgrade Parlament. Kad sam bio tamo, jedva sam vjerovao svojim očima: stojeći na kraju hodnika, drugi se kraj jedva vidio. Domaćin nam je bio profesor dr János Füredi, koji je bio voditelj psihijatrije u OPNI. Omogućio nam je pristup dijelovima zgrade kojima u to vrijeme nitko nije mogao pristupiti. Pričao nam je priče o prošlosti.
„Mađarska kraljevska bolnica otvorena je 1868. godine pod vodstvom Emila Schnircha (1868.-1884.), u početku s 300 pacijenata. Schnirch je bio poznat po svojim humanim osjećajima, veselom ponašanju i izvrsnom organizacijskom talentu. Bolesnici su uglavnom liječeni sedativima, a nemirniji su obuzdavani luđačkom košuljom ili su stavljani u privatnu ćeliju. Oštre metode nisu korištene.
Tijekom Drugi svjetski rat svi su iseljeni iz instituta, a kada su se vraćali, brojni ljudi oboljeli od tuberkuloze i više od 150 psihotičnih i neurotičnih sovjetskih vojnika ostali su unutar zidina.”
Rad dr. Jánosa Füredija započeo je početkom 60-ih kada je kao student medicine počeo posjećivati institut. Na duhovit način prisjetio se početaka i riječi tadašnjeg glavnog liječnika o radu Zavoda: “Nije bilo puno problema s 1600 pacijenata, ali ih je bilo puno s 90 liječnika, a još više s 13 glavni liječnici…” – implicirajući sukob liječnika za bolje pozicije.
U 80-ima počinje još jedan val modernizacije: osnivaju se zajednički odjeli, a paralelno s tim ukidaju se psihijatrijske bolnice, a s odjela nestaju mrežasti kreveti. Pacijenti su se mogli slobodno kretati, zauzimajući cijelu zgradu.
“Ustanova je od svog osnutka do početka dvadesetog stoljeća bila više zatvor nego mjesto za terapiju, jer je tada cilj bio što brže i čvršće eliminirati pacijente iz društva.
Kasnije, razvojem psihijatrije i pojavom novijih i boljih lijekova na tržištu, i pacijenti su dobili veći prostor. Iznimni pacijenti mogli su raditi čak i za novac, a oni najpouzdaniji čak i u gradu.”
Ovi zatvorenici i radnici mogli su koristiti bazen OPNI. Pacijenti su bili odgovorni za njegovo održavanje.
Nisu ostali sami ni pacijenti koji su ozdravili ili su se nosili sa zadanim psihičkim problemima. Noćno lječilište stvoreno je za one koji su se izliječili, ali nisu imali obitelj kojoj bi se vratili. Išli su u grad raditi i morali su plaćati smještaj. U osnovi je služio kao konačište.
Institut je odigrao važnu ulogu u povijesti. Gradnja je započeta jer su duševne bolnice u inozemstvu zatvorile svoja vrata za mađarske pacijente, a do 1914. bedlam je bio praktički pun.
Na području OPNI nalazi se i kuća Sissy u kojoj je kasnijih godina djelovao sanacijski odjel. Kako neki izvori tvrde, u ovoj građevini nalik na dvorac liječila se sama Elizabeta, austrijska carica i ugarska kraljica u 19.th stoljeća, nakon što je bila na rubu psihičkog sloma, jer se nije mogla nositi s gubitkom drugog sina, princeze Rudolfa nakon smrti princeze Sophie.
Od početka su postojali određeni zatvorenici s većim prostorom za kretanje. Smjeli su češće izlaziti iz soba, uglavnom uz nadzor. Često su se šuljali na tavan ostavljajući crteže, imena i datume na zidovima.
Psihobolnica je uglavnom radila uz pomoć države, ali ona nije bila dovoljna za obnovu zgrada niti za očuvanje njihovog stanja, pa je i 60-ih godina zgrada bila u prilično lošem stanju. Država je institutu svojedobno dala više od deset milijuna forinti koje su iskoristili za izgradnju ultramoderne kuhinje i blagovaonice koja se mogla koristiti samo nekoliko godina.
Konačno, 2007. godine OPNI je zatvoren temeljem Zakona o razvoju sanitarnog sustava i velik dio zatvorenika završio je na ulici. Neki još žive u šumi u blizini instituta. Ali to je imalo negativan učinak i na liječnike koji su prethodno tamo radili.
Nacionalni institut za psihologiju i neurologiju ukinut je 2007. 'potezom pera'. To je druga najveća zgrada u Mađarskoj i bila je neiskorištena i bez ikakve funkcije više od 8 godina. Danas samo jezive, prazne sobe i crteži na zidovima podsjećaju na ono što je nekad bio azil…
Izvor: http://szellemvarosok.blog.hu
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Pažnja: Promjena voznog reda na željezničkoj liniji Budimpešta-Beč
Cijene goriva u Mađarskoj napokon pale na regionalni prosjek, kaže ministar gospodarstva
Važno: Još jedan tjedan za registraciju za glasanje poštom na izborima za EP
FOTOGRAFIJE: Otvara se novo mjesto za slobodno vrijeme u srcu Budimpešte
Razgovori Orbán-Zelensky: Mađarska podržava svaku mirovnu inicijativu
Gastarbajteri dolaze u Mađarsku iako bi u zapadnoj Europi mogli zaraditi više