Šokantno! Godišnje se u Mađarskoj baci preko 300,000 tona hrane
Mađari bacaju više od 300,000 tona hrana godišnje, što predstavlja ukupnu vrijednost od više od 170 milijardi forinti (480 milijuna eura), što znači 18,000 forinti po osobi, objavio je u petak Nacionalni ured za sigurnost prehrambenog lanca.
Bacanje hrane ekološki je, ekonomski i etički problem, stoji u priopćenju.
Svjetski dan hrane ustanovljen je na prijedlog Mađarske od strane Ujedinjenih naroda 1979. godine, a ove se godine obilježava 41. put kako bi se podigla svijest o problemima siromaštva i gladi te potaknula suradnja, dodaje se.
Slično drugim zemljama Europske unije, najveći udio bacanja hrane u Mađarskoj rezultat je bacanja hrane u kućanstvima, a Nacionalni ured za sigurnost prehrambenog lanca pokrenuo je program za isticanje ovog problema 2016. godine, navodi se.
Pročitajte iPet jeftinih i zdravih lokalnih alternativa superhrani
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Iznenađujuće: Privatna super željeznica mogla bi povezati Budimpeštu sa zračnom lukom Budimpešta
Najstarija svjetska olimpijska prvakinja, Ágnes Keleti, posjetila je muzej Madame Tussauds u Budimpešti
Neočekivano: predsjednik Xi najavit će kolosalnu kinesku tvornicu za proizvodnju automobila u blizini mađarskog grada
Europski parlament širi laži o Mađarskoj?
CPAC Mađarska: američki, nizozemski, argentinski, čileanski, poljski političari hvalili Orbána, Trumpa; obrušio se na Bruxelles, Bidena, wakeism
Vruće vrijeme nalik ljetu vraća se ovog vikenda u Mađarsku
2 Komentari
Jedno područje ogromnog otpada koje sam često primijetio u Mađarskoj je povezano s restoranima. Porcije su često prevelike (oko 30-40%). Čak se i moja obitelj koja je 'vrlo jede' i može pojesti konja (zbog čega imaju ozbiljno prekomjernu tjelesnu težinu) bori s prosječnim obrokom od 3 slijeda u restoranu. Uspijem pojesti oko 1/3 obroka. Neki restorani nude 'doggy bags' za ostatke, ali to je jednostavno previše američki i vulgarno da bih probao. Manje porcije značile bi manje otpada.
Ovo kućanstvo čine dvije osobe. Nisam naučila kuhati za dvoje i naše “kuhano za večeru” završava s previše bacanja. Puno gubimo (moj se suprug ne bi složio) i odlazeći van da jedemo. Čudno je da obilje hrane dovodi do obilja otpada. Naši državni zakoni zabranjuju nošenje kuhane hrane beskućnicima. Pppffff… Zlo!