Povijest mađarske pálinke
Pálinka: pravi i prestižni Hugaricum, piše Őseink Hagyatékai, Örökségünk postavljajući pitanje razmišljaju li Mađari o tome otkad ljudi poznaju i proizvode ovaj napitak, pa čak i o tome kako mu je došlo ime? Pa, u njihovom postu stranica nam govori mnogo o piću.
Pálinka je najstariji napitak našeg društva – počinje post – i konzumira se u svim dijelovima svijeta, iako se sastojci razlikuju od zemlje do zemlje. Takvu raznolikost stvorili su vremenski i prirodni uvjeti.
Kaže se da se najukusnije vrste pálinke prave u Karpatskom bazenu, jer se tamo pića prave od voća i stoga su jedinstveno sočna. Na primjer, klima Mađarske nizine je izuzetno pogodna za proizvodnju voća, posebno marelica, šljiva, trešanja, jagoda i krušaka.
Prvi tekstualni podaci o piću su s početka 14th stoljeća, u kojem je razdoblju žena Karla I. (Károly Róbert u mađarskoj povijesti) pila vodu života zvanu “aqua vitae”, za koju se pretpostavljalo da je vrsta rakije, predak današnje pálinke.
Riječ potječe iz Slovačke, žestoka pića su se u Mađarskoj zvala tótpálinka, što je značilo žitni destilat. Kasnije su isti naziv koristili za označavanje voćnih destilata, a pića od žitarica su dobila naziv „krematura“, pa je postalo lako razlikovati ta dva pića.
Sve do 16th stoljeća alkoholna pića smatrana su lijekovima, čiju ulogu dokazuju europski izrazi 'aqua vitae' i 'aqua vini', te njihove inačice na drugim područjima. Zatim, 15th stoljeće donijelo je suradnju pivovara i destilerija, međutim, proces je bio pravo vlastelina, seljaci nisu smjeli proizvoditi iste količine.
Poduzimane su čak i zabrane, vezane uz proces, poput zabrane korištenja žitnog kruha za potrebe destilacije ili potpune zabrane procesa za vrijeme bogoslužja. Ipak, pod nadzorom crkve ono se i dalje provodilo. Cisterciti su, primjerice, držali pivovaru i destileriju u okrugu Heves 1715. godine. Zaštitnik destilacije bio je sv. Nikola.
Potom je pojava malih tvornica, tvornica alkohola, pálinka i likera i njihova proizvodnja, od 1799. nadalje, dovela do centralne kontrole destilacije. Prerogativ vlastelinstva postao je zakonom 1836. godine, zatim je pálinka naplaćena porezom, a 1850. postala je državni monopol.
Broj destilerija u Mađarskoj uvelike je varirao u različitim vremenima: 260 ih je radilo 1920., dok je 1970. porastao na 1070, ali se zatim smanjio na 815 1982. U međuvremenu je 1919. postavljen embargo na alkohol i u razdoblju od 1952. 1970. uveden je halving: polovicu proizvodnje zadržao je proizvođač, a druga polovica išla je državi.
Bilo je to zatvaranje seljačkih destilerija u 18th stoljeća koje je dovelo do postojanja tajnih destilacija. Majstori su imali za cilj da plodovi ne propadnu i da se proces proizvodnje obavlja kod kuće umjesto u destileriji, jer je tako bilo daleko jeftinije. Konzumirali su ga sami i sa susjedima, prijateljima ili gostima.
Foto: agroinform.com
Urednik: bm
Izvor: facebook.com/oseinkhagyatekaioroksegunk
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? - 26. travnja 2024
Nezaposlenost u Mađarskoj prestaje rasti
Strani radnici u Wolt Hungary: javljaju se kurir i voditelj restorana – i nisu sretni
Mađarski ministar vanjskih poslova Szijjártó: Dobili smo dvije bitke u Bruxellesu
Bizaran razvoj događaja: Orbánov kabinet sada cilja na artikle duginih boja!
Mađarski ministar obrane: Najvažniji je mir