Obitelj Zrínyi i Habsburgovci
Članovi hrvatsko-ugarske obitelji Zrínyi pripadali su najbogatijem plemstvu habsburške kraljevske Ugarske. Bez svojih vojnika i dvoraca, Osmansko Carstvo je možda progutalo Austriju tijekom 16. i 17. stoljeća. Ipak, Habsburgovci su ih gledali sa sumnjom i uskratili im minimalnu potporu iz njihovih vojnih akcija.
Poznavajući pretpovijest austrougarskih odnosa od bitke kod Pressburga 907. godine poslije Krista do zauzimanja Beča od strane kralja Matije 1485. godine, mogu razumjeti stajalište Habsburgovaca.
Početkom 17. stoljeća careva je riznica bila prazna, a zemlje i ogromno bogatstvo mađarskih magnata bili su potrebniji nego ikad.
Konfiskacija zemlje je ubrzo dovela do ustanka kneza Bocskaya 1604. koji je riješen 1606. Bečkim ugovorom u korist pobjedničkih Mađara.
Dvor se zasad morao suzdržati od tužbe protiv ugarskih plemića za “izdaju”.
U drugoj polovici 17. stoljeća Habsburgovci su se potpuno uvjerili da mađarskim plemićima treba oduzeti bogatstvo kako ne bi imali novca za pobunu. Nisu se obazirali na surovu stvarnost, da su upravo ti plemići i vlastelini posljednji oslonci osiromašenih ratnika krajiških dvoraca koji su od Turaka branili 1,500 kilometara ratnog područja.
Bezbrojna su pisma koja svjedoče da je car te vojnike ostavio neplaćenima u prosjeku između 2 i 9 godina. Mađarski i hrvatski ratnici dobivali su dvije forinte mjesečno, dok je strani plaćenik dobivao od 5 do 15 forinti plus hranu.
Povrh toga, s obzirom na položaj zemlje u Mađarskoj, ovi su plaćenici uglavnom bili beskorisni u jedinom učinkovitom ratovanju protiv Turaka, udari i bježi. Njihovom ugledu nije pomoglo ni to što su plaćenici u većini slučajeva predavali mađarske dvorce kada bi se suočili s nadmoćnijim neprijateljem, kao 1552. kod dvorca Temesvár.
Također ne čudi da su austrijski feldgenerali i časnici razvili izrazito negativan stav prema domaćim vojnicima i satnicima, ometajući ih koliko god su mogli. Oduzimanje njihovog plijena ili zanemarivanje njihovih djela u borbi, bile su im uobičajene stvari. Da ne spominjemo štetu koju su ovi plaćenici napravili po selima i gradovima.
Nije ni čudo da su se otuđeni mađarski plemići s vremena na vrijeme ogorčili i osjetili uhvaćenima između dva pogana – Turaka i Austrijanaca – pa su Turci smatrali manjim zlom. Mađari su uvijek morali delikatno balansirati između ove dvije sile, kao što se može vidjeti u slučajevima princa Bocskaya, princa Bethlena i konačno princa Thökölyja.
Za razliku od Bocskaya, Zrinji su bili katolici i lojalniji caru od mnogih magnata – unatoč svom negativnom i neprijateljskom stavu Dvora.
Bacimo pogled na neke članove ove obitelji.
Grof Miklós Zríny nekada je bio krajiški kapetan koji je u suradnji s drugim poznatim kapetanima uspješno kočio muslimansku ekspanziju u 16. stoljeću. Miklós Zrínyi branio je Beč 1529. protiv Turaka, a zatim je postao “Bán” (ili vojvoda) Hrvatske kada je spasio austrijsku vojsku kod Budima 1542. sa svojih 400 hrvatskih husara. Iste godine porazio je neprijatelja kod Balatona kod Somla, gdje su Turci izgubili 3,000 ljudi. Njegov trud nagradio je kralj Ferdinand I., a Zrinji ga nikada nije iznevjerio. Junački je zadržao donji dio granice i porazio još jednu veću tursku vojsku kod Krupe 1556. godine. Istog ljeta ostvario je još jednu veliku pobjedu nad Osmanlijama kod Babocse. Kralj, vidjevši njegov uspjeh, prestao ga je podržavati i Zrinyi je 1557. dao ostavku na svoju „bansku” funkciju. Te je godine postao kapetan dvorca Szigetvár. Pobijedio je 1562. bega Arszlana koji je pustošio slavonske zemlje.
Vidjevši kako mu austrijski generali pomažu, dao je 1566. ostavku na dužnost kapetana. Ipak, nije prestao ratovati protiv Turaka: iste je godine požurio ojačati opsjednuti dvorac Segesd gdje je raspršio neprijatelja u borbe koja je trajala četiri sata.
Njegov posljednji i najherojskiji podvig bila je obrana dvorca Szigetvár, gdje se sa svojih 2,500 ljudi odupro vojsci sultana Sulejmana Velikog. Protiv stotisućne turske vojske borio se punih mjesec dana čekajući pojačanje kralja Maksimilijana II. koji je sa svojom osamdesettisućnom vojskom besposleno čekao kod Győra, nedaleko od njega. Kad su Zrínyijevi ljudi bili prisiljeni ući u gorući unutarnji dvorac, on je poveo svojih preostalih 100,000 ratnika u posljednji napad i pritom poginuo.
Moramo govoriti io Györgyu Zrínyiju (1599.-1626.). Hrabro se borio za cara 1626. godine, ali ga je general Wallenstein dao otrovati u svom logoru.
Iza sebe je ostavio dvoje siročadi: Miklósa Zrínyija i Pétra Zrínyija. Miklós je postao međunarodno poznat general, a bio je i pjesnik. Njegova su djela bila velika kao i djela njegovih pradjedova. Ne samo da se borio protiv Turaka, već je pomagao i kralja Ferdinanda III u 30-godišnjem ratu. Imao je velikih uspjeha 1651-52 u Hrvatskoj i u Ugarskoj protiv muslimana. Ponovno je trijumfirao u ratovima 1663-64. Njegova vojska ušla je 240 km u neprijateljski teritorij u zimu 1664. i spalio je most Eszék.
Ipak, njegov najveći protivnik bio je general Montecuccoli koji je potkopao sve njegove napore. Ni car Leopold I. nije ga baš podržavao. Kada je Leopold potpisao Vasvárski mir, nakon pobjede kod Szentgotthárda 1664., Zrinji se krajnje razočarao jer je ugovor bio vrlo nepovoljan. Povukao se u svoj dvorac i ubrzo ga je u lovu ubio vepar. Suvremeni izvori nam govore da se prije radilo o atentatu.
Njegov sin, Ádám Zrínyi, bio je vjeran caru i izgubio je život u bitci kod Szalánkeména 1691. protiv Turaka. Usprkos njegovoj herojskoj smrti, njegovoj udovici je oduzeta sva njegova imovina.
Mlađi brat Miklósa Zrínyija, Péter, pridružio se uroti razočaranih mađarskih plemića predvođenih Wesselényijem. Zavjera je razotkrivena i odrubljena mu je glava 1671. Oteta su mu i golema imanja. Njegova žena je odvedena u Wurzburg, ali je tamo stigla poluluda i bolesna. Njezina je pratnja napisala pismo caru da joj zamoli barem kuharicu i služavku, no i oni su joj odbijeni. Bilo je to razdoblje kada su gotovo svi bogati Mađari Gornje Ugarske tuženi i financijski uništeni.
Péter je imao četvero djece: dvije njegove kćeri bile su prisiljene otići u ženski samostan i protraćile su živote blizu gladi, dok je Ilona, treća, imala više sreće. Kasnije je postala supruga princa Thökölya, a bila je i majka Ferenca Rákóczija, velikog princa koji je kasnije vodio rat za neovisnost protiv cara između 1704.-1711.
Péter Zrínyi imao je i sina: Jánosa Antala, postao je carev vojnik, ali je zatvoren zbog nestvarnih optužbi. Dvadeset godina je trunuo u zatvoru i tamo je poludio, umro 1703. (Mogao se pridružiti pobunjenim Mađarima prije nego što mu se to dogodilo ali je odlučio ostati lojalan.)
Ova priča s obitelji Zrínyi samo je vrh sante leda. Bezbroj je bijednih priča koje nam govore o šteti koju su pohlepni i bezbrižni Habsburgovci nanijeli mađarskim i hrvatskim životima.
Neki mađarski stručnjaci kažu da je Osmansko Carstvo manje osakatilo Mađarsku nego Sveto Rimsko Carstvo.
Pročitajte više sličnih članaka na facebook.com/hungarianturkishwars
Izvor: facebook.com/hungarianturkishwars
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Što se danas dogodilo u Mađarskoj? – 27. travnja 2024
Popularni mađarski festival Sziget 2024. najavljuje glavnog izvođača
Bijeg u prirodu: 5 čarobnih parkova u Budimpešti – FOTOGRAFIJE
Iznenađujuće: Privatna super željeznica mogla bi povezati Budimpeštu sa zračnom lukom Budimpešta
Najstarija svjetska olimpijska prvakinja, Ágnes Keleti, posjetila je muzej Madame Tussauds u Budimpešti
Neočekivano: predsjednik Xi najavit će kolosalnu kinesku tvornicu za proizvodnju automobila u blizini mađarskog grada