Pobjeda Pákozda – simbol mađarskog rata za neovisnost
Prije 175 godina, 29. rujna 1848., odigrala se bitka kod Pákozda, jedna od najvažnijih bitaka revolucije i rata za neovisnost 1848./49. Na današnji dan novoformirana mađarska vojska sukobila se s trupama hrvatskog bana Jelačića na području Pákozd-Sukoró. Ulog u sukobu bio je hoće li se vojska koja je napadala Mađarsku moći odbiti, stvarajući priliku za organiziranje vojnog otpora.
Nema šanse za sklapanje mira između Habsburgovaca i Ugarske
Do srpnja 1848. proces mađarskog osamostaljenja dosegao je fazu u kojoj se habsburški dvor više nije usuđivao suočiti s mogućim posljedicama svoje eliminacije otvorenim vojnim napadom. U svakom slučaju, Batthyányjeva je vlada strogo pazila da Beču ne da razloga za napad. Habsburgovci su, dakle, htjeli iskoristiti protumađarske nacionalističke pokrete za postizanje svojih ciljeva. Narodnosti koje žive u Mađarskoj već su u proljeće postavile zahtjeve mađarskoj vladi, ali ih je Batthyányjeva vlada uvijek odbijala. Habsburški je dvor prepoznao potencijal ove situacije i počeo tajno slati novac, oružje i vojne potrepštine, posebice hrvatskom banu (zemaljskom namjesniku) Josipu Jelačiću koji se spremao napasti Ugarsku.
Jelačićev napad
Jelačić je bio protivnik mađarske revolucije. To, kao i činjenica da je prošao vojnu obuku, kvalificiralo ga je da odigra ključnu ulogu u habsburškom napadu na mađarski ustanak. Ban se otvoreno pripremao za oružani napad na Ugarsku, čiji je prvi korak bila invazija važnog uzgojnog grada Rijeke 31. kolovoza. Mađarska vlada, na čelu s premijerom Lajosom Batthyányem, željela je izbjeći sukob i tražila je sastanak s Ferdinandom V. Car nije primio izaslanstvo mađarske vlade, ali je Jelačića 4. rujna potvrdio za bana. Dana 11. rujna Jelačićeva je vojska s oko trideset i pet tisuća ljudi prešla Dravu.
Jelačić je uputio manifest mađarskom narodu u kojem je jasno rekao da je došao suzbiti revolucionarni pokret “buntovnika” u Mađarskoj i braniti Monarhiju. Službeno, carske snage u Mađarskoj bile su pod zapovjedništvom ministra rata Lázára Mészárosa, a veliki broj njegovih časnika položio je prisegu na mađarski ustav po kraljevskoj naredbi.
Vođa mađarske vojske, general bojnik grof Ádám Teleki, našao se u delikatnoj poziciji. Njihovo zaklinjanje na mađarski ustav i njihov patriotski duh opravdali bi oružani otpor. Ali bitka se u biti trebala voditi protiv carskih trupa. Stoga se mađarska vojska, kako bi izbjegla izravan okršaj, počela povlačiti prema Székesfehérváru.
U međuvremenu su grozničavom brzinom poduzete razne mjere za jačanje mađarske vojske i organiziranje njezine obrane. Kao rezultat tih napora, glavna mađarska snaga narasla je na oko šesnaest tisuća ljudi u zadnjim danima rujna. Uspjeli su zauzeti obrambeni položaj sjeverno od jezera Velence. Njegov bivši manevar povlačenja mađarski vlada izgubila povjerenje u Telekija kao i vojno vodstvo, imenovali su novog zapovjednika vojske, general-pukovnika Jánosa Mógu.
Tijek bitke
Mađarske su trupe zauzele stav da se zatvore ceste koje vode prema glavnom gradu. Zanimljivo je napomenuti da su bitku kod Pákozda vodili carski i kraljevski časnici s obje strane.
Pročitajte također: Najviša statua husara na svijetu svečano otvorena u Pákozdu
Jelačićev plan, sudeći po manevrima koje je izvodio, bio je razbiti desni bok mađarske vojske ili ga potisnuti u središte, a zatim frontalnim napadom uništiti cijelu mađarsku vojsku i potisnuti je u Velenčko jezero.
Pokazalo se to neuspjehom, Jelačić je sa svojom glavninom od 20,000 ljudi krenuo u napad na mađarsko središte i lijevo krilo oko XNUMX sati, ali su ponovljeni pješački i konjanički napadi svaki put bili oboreni vatrom mađarskih jedinica.
Bliske borbe praktički nije bilo. Jelačić je prekinuo borbu oko 3 sati. Topnički dvoboj nastavio se do večeri, ali je Jelačić postupno povukao svoje trupe i zatražio prekid vatre.
Pobjedu nad Jelačićem zaokružila je Mađarska narodna garda prisilivši Jelačićev rezervni korpus na predaju u bitci kod Ozore 7. listopada.
S obzirom na broj sudionika, broj žrtava nije bio veliki: bilo je oko 45-50 mrtvih s obje strane, Hrvati su imali 120 ranjenih, Mađari najmanje 40. Mađarsko topništvo bilo je potpuno nadmoćno u odnosu na hrvatsko. Hrvatsko konjaništvo nije se moralo suočiti s vatrom, a mađarski su husari sudjelovali u bliskoj borbi samo na desnom krilu protiv hrvatskog pješaštva.
Učinak hrvatskog Glavnog stožera bio je loš, jedna divizija hrvatskih snaga nije ni stigla na bojište. mađarski vrhovni zapovjednik János Móga brani njihov položaj s oko 10,000 XNUMX ljudi i odbija tri i pol puta brojnijeg neprijatelja.
Posljedice
Bitka nije jedna od velikih bitaka Domovinskog rata, ali su njezine posljedice neprocjenjive za opstanak mađarske borbe za neovisnost. Osim značajnih vojnih rezultata, pobjeda je postala simbolom mađarske obrane. Trijumf ne samo da je podigao duh mađarske vojske, već je bio i važan čimbenik u uzrocima revolucije koja je izbila u Beču 6. listopada.
Pročitajte također: Prije 1848 godina završila je Mađarska revolucija i borba za slobodu 49.-'170.
molimo dajte donaciju ovdje
Vruće vijesti
Iznenađujuće: Mađarske banke uvode rekordno nizak dnevni limit prijenosa 2024
Budimpešta među 10 najpopularnijih europskih gradskih odmora za 2024.!
Mađarski ministar zabrinut je za konkurentnost EU
Izvrsno: Najavljen novi let iz Budimpešte u zapadnoeuropsku metropolu
Mađarski javni mediji emitirat će kineske propagandne filmove?
Orbánov kabinet vjeruje da rat ne bi prestao ako bi izgubio izbore za EP
2 Komentari
Mađarska je svoju neovisnost izborila golemim znojem i krvlju, više puta čak i samo u zadnjih nekoliko stotina godina. Ne smije ga prepustiti globalističko-socijalističkoj kabali EU, UN-a itd.
Zanimljiva povijest, Mađarska ima puno razloga za ponos iz svoje povijesti. Trebaju duboko osuditi druge zemlje koje krivotvore svoju povijest u svojim školskim udžbenicima.
Kao usputna napomena: većina zemalja u Europi je prošla kroz slične ratove i stekla svoju neovisnost kroz znoj i krv. I dalje je većina europskih zemalja uspjela modernizirati svoja društva i uvesti demokracije u kojima se različitost poštuje i razumije, a masovni mediji i druga poslovna područja nisu pod kontrolom niti jedne političke stranke – te zemlje također napreduju i građani su uglavnom sretni – puno sretniji od Mađara općenito što potvrđuju sva neovisna istraživanja, nažalost. Mnogo toga možete natjerati građanima, ali ne i sreću.